SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 02. 10. 2017. 15:22

Pričekajte samo trenutak dok pomognem bubici da iziđe iz auta”, zamolim mladu ženu koja parkira aute i predajem joj svoj ključ. Dok ona zapisuje broj moje tablice i vrijeme kad sam stigla, ja nježno stavljam list pred maloga žutog kukca i promrmljam mu poziv za prijevoz.

Piše:
Tatiana Tajči Cameron

Buba svojim ticalima odluči da je orahov list bolje mjesto za nju od plastike i stakla u mom autu i zakorači na njega. Spustim list i bubu na mali otočić trave i velim naglas: „Sad si na sigurnom. Idi!” Udahnem s olakšanjem i vratim se ženi koja me sve to vrijeme promatra u čudu. Još uvijek drži kemijsku olovku i karticu za parkiranje, u zamrznutoj pozi.

„Bolje da sam je maknula iz auta nego da mi se negdje zavuče i onda mi se nenadano zaleti u facu, prestraši me u vožnji i uzrokuje nezgodu”, objasnim joj kroz nervozni smijeh i gestikulaciju. Žena me i dalje gleda. Kroz glavu mi prođe misao kako je cijela situacija zapravo smiješna i apsurdna. Ili možda tragikomična… Ili zapravo sasvim normalna.  

I tada, prihvaćajući mogućnost da je sve to „normalno”, sve stane. Na trenutak jedan dah postaje dug kao vječnost i nečujan glas me podsjeća: „Umorna si i napeta od svega. Riješi se pritiska. Uz zrak izdahni nervozu, strah i bol… Osjeti pauzu, trenutak potpunoga mira između izdisaja i udisaja… Udahni ljubav i milost… Okružena si njima… Sve je u redu.”

Uvidjeti ljepotu stvorenja

„Smijem li vas nešto pitati?” progovori žena koja parkira aute i trgne me iz kratke meditacije. „Je li Vaše ime Tatiana?” Sad sam ja u čudu. Kako ona zna moje ime? Možda je njezina kompanija već ugradila kamere za identifikaciju stranaka pomoću skeniranja lica! U polupanici odgovorim joj da jest, na što mi ona objasni da me je vidjela na nekom koncertu country glazbe u Nashvilleu.

Oh, da! Sjetim se da sam pjevačica i javna osoba. Ruka mi automatski krene prema kosi da je poravna dok mi žena govori kako je se jako dojmilo moje pjevanje i moja priča. „Hvala Vam za inspiraciju koju ste mi tom prilikom dali”, veli mi. Ja otvaram ruke i pitam ju smijem li je zagrliti. Na njezinu licu se razvuče veliki osmijeh. U našem zagrljaju nalaze se mir, ljubav i blagoslov...


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.