SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 29. 11. 2019. 09:17

Stvoritelj cijeloga svemira, svega vidljivoga i nevidljivoga, priopćuje čovjeku da nije neka daleka, hladna i neosobna sila kojoj su ljudi bezlični podanici i robovi tako što se rađa kao beba koja je toliko nejaka da sama ne može podići ni svoju vlastitu glavicu. Samo čista i savršena ljubav samu sebe čini ranjivom zbog drugoga. Nitko i ništa drugo. Zar ovo nije dovoljan razlog za slavlje koje ne bi trebalo trajati samo desetak dana nego cijeloga života?

Piše:
fra Janko Ćuro

Kako brzo prođe godina! Što čovjek više stari, tim je nesigurniji u točan zbroj dana u jednoj godini. Naravno da je sve u redu s brojkom od 365 dana, ali je zagonetno kojom to brzinom voze dani? Vjerojatno duplo većom od broja godina koje čovjek ima. Samo što se oporavimo od blagdanskih, prazničnih ili božićnih dana (ovisi u kojoj sredini živite), na pragu su nove užurbane pripreme i za ovogodišnje, koji, nekim čudom, počinju svake godine ranije. Već početkom studenoga započinje atmosfera blagdanskog ugođaja koju otvaraju trgovački centri, prva violina orkestra modernoga društva kojim suvereno dirigira neoliberalni kapitalizam. Kako se radi o golemom novcu i zaradi, ne smeta im previše činjenica što su advent i Božić posve vjerski blagdani. Ali im itekako smeta bilo kakvo isticanje Boga i vjerskih simbola u kontekstu blagdana pa su ih već odavno temeljito retuširali. Tako ćemo, kao i svake godine do sada, opet slušati i pjevušiti blagdanske pjesme o božićnom drvcu, sanjkama, zvončićima, Djedu Mrazu, pahuljicama itd. Samo nećemo ništa čuti o Božjem rođenju. Da bi sve teklo po planu i programu strateški su doveli marketinšku industriju gotovo do savršenstva. Kako se oduvijek u ovom vremenu stavlja naglasak na riječi i pojmove kao što su ljubav, sreća, prijateljstvo, smisao, radost… oni iste te riječi vješto koriste u reklamiranju svojih proizvoda. I slika i ton sublimativno poručuje „konzumentu” (kako inače nazivaju ljudsko biće) da samo s njihovim proizvodima „uživa u trenutku…, obitelji…, životu…, prijateljstvu…, sreći…, ljepoti…, zdravlju…” Čim otvore vrata svojih hramova sreće, zadovoljstva i ljubavi, objeručke zagrle konzumente blagdanskim pjesmama, ukrašenim izlozima i svjetlucavim lampicama tako da vrlo brzo osjete toplinu oko srca koja ih toliko obuzme da ne pitaju za cijenu. Naravno, ne ulažu oni toliko truda i novca da se čovjek pojavi jednom ili dvaput, nego da dolazi što češće i da izlazi s punim rukama ukrasnih vrećica koje imaju zadaću usrećiti njega, obitelj i prijatelje.

Zašto čekati?

Nakon dvomjesečnih priprema i na stotine minuta već odavno ispjevanih i odslušanih blagdanskih pjesama, neprimjetno, gotovo kao svako drugo jutro, osvane i sam dan Božića, jer nije bio strpljivo i s radošću iščekivan nego je već na stotine načina proslavljen. A zašto danas uopće nešto čekati? Stalno se poručuje da sve treba biti odmah i sad – instant. Međutim, kako bi taj dan ipak bio malo drukčiji, pobrinuli su se silni i lijepo upakirani darovi ispod jelke, a na stolovima razna i ukusna jela i pića a što bi trebalo biti sasvim dovoljno da osmisli cijelo blagdansko vrijeme – uvjerava nas marketinška industrija. Iz dana u dan prikazuje ozarena i toplinom umivena lica kraj božićnoga drvca zatrpanoga njihovim proizvodima iz kojih isijavaju upravo ljubav, radost i sreća.

Nakon što završe blagdanski dani, dolazi vrijeme triježnjenja i – detoksikacije. Pa što nas je otrovalo? Ako se moramo detoksicirati od blagdana i slavlja, onda to, zapravo, nisu bili oni nego njihova naličja, njihove suprotnosti? No, tko će sada o tome razmišljati? Jednostavnije je prepustiti se neumoljivoj rijeci dirigiranog života. I tako, iz godine u godinu, stalno zapnemo u istom viru i vrtimo se u krug pa nam blagdani postaju... (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete na ovoj poveznici ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]