SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 01. 11. 2019. 14:36

Po kršćanskoj tradiciji dva dana u godini, 1. i 2. studenoga, vjernici se sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svi sveti i Spomen svih vjernika pokojnika – Dušni dan. Pravi smisao ovim danima daje vjera u prekogrobni život i Božju nagradu, a ne tek uspomena na minuli život naših pokojnika.

Piše:
fra Velimir Valjan

Prema Bibliji, Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku i priliku obdarivši ga tako uzvišenim dostojanstvom. Sveti Ivan kliče: „Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest” (1 Iv 3,2). Stoga Crkva poštuje vrijednost i nepovredivost ljudskoga života počevši od njegova začeća pa do smrti.

Podatke o rođenju, vjenčanju i smrti uvode se u župne Matice rođenih, vjenčanih i umrlih. U Matici umrlih ima jedna rubrika u kojoj se bilježi uzrok smrti; obično je to starost, srčani ili moždani infarkt, oboljenje nekoga vitalnog organa i slično. Međutim, postoje i slučajevi nasilne smrti. Ljudski se život najčešće i najžešće napada u razdobljima njegove najveće bespomoćnosti: na početku i na kraju. Prema mnogim statističkim podacima najveći broj nasilnoga prekidanja ljudskih života biva putem abortusa. Nažalost, ta se ubojstva u Maticama ne registriraju, pa ne znamo za imena ubijenih niti za njihove „grobove”. K tomu, danas se sve češće nasilno prekida ljudski život eutanazijom, tj. ubijanjem iz samilosti.

U suvremenim diskusijama o moralnoj dopuštenosti ili nedopuštenosti pobačaja i eutanazije suprotstavljaju su dva načelno potpuno različita stajališta: kod pobačaja jedno polazi od toga da nerođeno dijete, do određene dobi, nije još čovjek, a drugo da jest; kod eutanazije jedno polazi od ideje svetosti života, dakle o vrijednosti i nepovredivosti ljudskoga života, te zastupa bezuvjetnu zabranu svakoga nasilja nad čovjekom, dakle i eutanazije; drugo inzistira na odlučnom kriteriju kvalitete života pojedinca koji se, u skladu s tom polaznom pozicijom, ima pravo odlučiti, u slučajevima nepodnošljive boli i trpljenja ili teških tjelesnih ili duševnih nedostataka, na eutanaziju.

Trpljenje i bol

Pred osobom koja nije normalno tjelesno ili duševno razvijena, a pogotovo pred trpljenjem i smrću, nameće se pitanje: zašto? I vjernik se, govoreći kako o tjelesnim ili duševnim manama tako i pred bolesti i smrti, pita kako se treba odnositi prema boli i u boli. Na biološkom planu bol je znak da nešto u organizmu nije u redu. U tom smislu ona je korisna jer se radi o zvonu na uzbunu koje upozorava na narušenost stanja tjelesne ili duševne harmonije. Suzbijanje trpljenja i boli nastoji se postići uzimanjem lijekova koji olakšavaju patnju. Kad to ne pomaže, neki bol i trpljenje nastoje prekinuti eutanazijom ili samoubojstvom.

Definicija eutanazije

Termin eutanazija potječe od grčkog eu, što znači dobar i thanatos, što znači smrt. U izvornom, dakle, značenju riječ je o humaniziranju smrti: da se bdije uz bolesnika pružajući mu svu moguću pomoć kako bi što lakše podnosio svoju bolest i dostojanstveno kao čovjek umro. Međutim, u mentalitetu današnjega čovjeka eutanazija ima posve suprotno značenje: ona je namjerno izazvana smrt terminalnoga bolesnika, bilo davanjem smrtonosnih tvari, bilo uskraćivanjem potrebnoga liječenja. U bioetičkim raspravama prihvaćena je sljedeća definicija: eutanazija je „bezbolno ili samilosno ubijanje onoga koji trpi ili se smatra da trpi i da može trpjeti u budućnosti na nepodnošljiv način”.

Eutanazija se određuje na... 


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]