SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 03. 01. 2020. 10:01

Na strmim liticama rijeke Vrbasa, kroz koje već tisućama godina protječe naša jedina rijeka muškoga imena, u bosanskom je srednjovjekovlju izgrađen veći broj zamaka, utvrda, ali i gradova. Jedan je od tih gradova i Jajce, podignuto na, kažu, jajolikom brežuljku, gdje snažni Vrbas na svom putovanju na sjever u zagrljaj prima svoju najveću pritoku Plivu. Po svemu neprocjenjiv i neopisiv krajolik Jajačke kotline upotpunjuje dragulj među gradovima Bosne.

Piše:
Danijel Stanić

U Jajce, osnovano kao grad vojvode, kneza i bana Hrvoja Vukčića Hrvatinića, već su zarana poslani franjevci Bosne Srebrene kako bi krstjanski narod Donjih kraja, povijesne pokrajine na razmeđu Bosne i Hrvatske, vraćali u krilo Rimske Crkve. U teškom vremenu za Bosnu, kad je osmanski osvajač zauzimao kraljevske krajeve u kojima su živjeli katolici, Jajce je postalo prijestolnicom, pa je 1461. godine upravo ondje, u crkvi svete Marije, okrunjen bosanski kralj Stjepan Tomašević. Zasigurno nije bilo baš mnogo pesimista koji bi prorokovali da će upravo on biti posljednji bosanski kralj i da će već za dvije godine biti ubijen, k tomu izvan svoga voljenoga Jajca.

Jajce je 1463. prvi put palo pod osmansku vlast, ali je hrvatsko-ugarski kralj Matijaš Korvin prepoznao njegov značaj i stratešku važnost za obranu svoga kraljevstva i čitave Europe. Tako je konačni pad Jajca uslijedio tek 60-ak godina poslije, kad više nije mogao odolijevati napadima Osmanlija. Kraljevske vitezove zamijenili su janjičari, crkve su preuređivane u džamije, na mjesto franjevaca došli su imami i derviši. I kako je u svijetu stalna samo mijena, tako je u 19. stoljeću osvanulo novo vrijeme za Jajce. U grad se vraćaju franjevci, premda sa svojim samostanom ostaju izvan srednjovjekovnih zidina Jajca. Osjećaj arhitektonske izoliranosti mijenja znameniti Karlo Paržik, kad je 1934. godine započeo temeljitu obnovu zgrade samostana. Fasada je obložena kamenom sedrom od koje su izrađene i zidine staroga grada, a dograđene su i svojevrsne kule i terase. Tim dvorskim, kraljevskim duhom i danas odiše samostan sv. Luke u kojemu živi i djeluje šest franjevaca Bosne Srebrene.

Samostanskim bratstvom upravlja i za njega brine franjevac Bosne Srebrene fra Vinko Marković. On je u ljeto 2019. godine imenovan gvardijanom fratara te župnikom župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jajcu, nakon što je punih devet godina bio župnikom u Uskoplju, a prethodno u Bugojnu. Osim po pastoralnoj djelatnosti, i po rođenju je vezan za Vrbas – podrijetlom je iz župe Kotor Varoš. „Slično je stanje među vjernicima u Jajcu i u Uskoplju”, započinje naš domaćin: „Ljudi  su ovdje na vlastitoj koži doživjeli što znači rat. Ali su i dalje ostali vjerni Bogu i svom narodu. Čak i među raseljenim Jajčanima koji vrlo rado hodočaste u obližnja svetišta i župe – tu je Podmilačje na Svetoga Ivu, na Svetoga Antu ide se u Dobretiće, a na Svetoga Franju čak u Guču Goru, s onu stranu Vlašića.” Uz to, dodaje župnik, postoji lijep običaj da se osim toga još na Uskrsni ponedjeljak i na treći dan Božića hodočasti sv. Ivi u Podmilačje.

Snažan razvoj turizma

Osim hodočasnika iz inozemstva, kojih je svake godine u Dolini sv. Ive u Podmilačju sve više i više, stanovnici Vrbaske doline odnedavno uživaju velik priljev turista koji iznova žele otkriti srednjovjekovnu utvrdu i grad Jajce, njegove kule i druge srednjovjekovne građevine. Među njima se posebno ističe podzemna crkva, katakombe uklesane u živu stijenu, koja je trebala služiti kao grobnica osnivaču grada i njegovoj supruzi. Turiste privlače i prirodne ljepote poput Plivskih jezera i vodenica, mlinčića, na Plivi i dakako 22 metra visoki sedreni vodopad u centru Jajca.

No franjevački samostan u sklopu kojega je nedavno ponovno zaživio Franjevački muzej Jajce teško je pronaći na mapi grada. Samostan se doduše vidi s magistralne prometnice i neizostavan je detalj na panoramskim snimkama grada, na samoj obali Vrbasa, podno staroga grada. Stoga se brojni posjetitelji, a među njima i mi, pitamo zašto ne postoji prometna signalizacija koja upućuje na franjevački samostan u Jajcu. „Čim tko dođe u Jajce, uvjeri se najprije kako je loša cestovna infrastruktura. Krenimo od ulice u kojoj se nalazi naš samostan. Cesta je oštećena, voda je prodrla u samostan. Ali je najveći problem što danas nema prometnih znakova koji bi usmjeravali posjetitelje na naš samostan. Tražili smo njihovo postavljanje kod mjerodavnih vlasti, ali nismo dobili potvrdan odgovor”, opisuje gvardijan. Osim toga, samostansko je bratstvo na čelu s njim tražilo da se jedna od gradskih ulica imenuje po znamenitom franjevcu i bivšem provincijalu Bosne Srebrene, Jajčaninu fra Josipu Markušiću. No da bi do toga došlo, čini se da je potrebno pričekati bolja vremena jer ovaj velikan u svom gradu rođenja nije od svakoga dobro prihvaćen. Očito je i fra Josip Markušić od onih proroka koji su prema Isusovim riječima bez časti u svom zavičaju, među rodbinom i u svom domu (usp. Mk 6,4).

Inače, prema riječima gvardijana fra Vinka, međusobna komunikacija između Hrvata i Bošnjaka ne predstavlja nikakav problem, osobito ako je u pitanju poslovna suradnja. To potvrđuje i Ivo Jurić (59), koji u trenutku našega razgovora dolazi u župni ured, s darom za gradnju crkve. Njegova supruga Ljilja i on žive u centru Jajca, dok je njihovo dvoje djece odselilo. On kao da je čuo gvardijanov prijedlog da kao reporteri odemo do jednostavnih ljudi i razgovaramo s njima o društvenim prilikama u poviješću bremenitom Jajcu, punom različitih izraza baštine, pa se uključuje u razgovor. „Ja često znam reći – uljepšaj sebi dan, budi pozitivan. Ja recimo u Jajcu živim cijeloga života, među Bošnjacima s jedne i Hrvatima s druge strane. U školi sam upoznao i Srbe. Meni i u ovom vremenu nakon rata svake srijede Fata proda kilu sira, s njezinim Fahrom popijem kavu, bez ikakvih opterećenja. Svakodnevno se susrećem s različitim ljudima, ali nemam problema ni s kim. S druge strane, ako je netko nacionalist, osobito ako ima razloga, neka bude. Ja ne mogu ispravljati ničije vijuge”, govori Ivo.

Trend iseljavanja

Uz dvoje djece obitelji Jurić, iz Jajca je u zadnje vrijeme iselio velik broj Hrvata. Svjedočanstvo donosi i fra Vinko, koji će nakon božićnih blagdana krenuti u svojevrstan popis katoličkoga dijela stanovništva, uz blagoslov obitelji. „Upravo će danas biti 65. sprovod ove godine. Do sad je bilo 33 krštenja. Po prirodnom priraštaju bit će i do 40 ljudi manje do kraja godine. No veći je problem iseljavanja. Ne radi se samo o nedostatku novaca za život i ne ide svijet jer nema baš ništa. Nego, čovjek je izvaran na sve moguće načine – doživljuje nepravdu, neostvarivanje prava i strah pred budućnosti. U Jajcu samo 4 % ljudi žive lijepo, dok je 96 % onih koji se bore za opstanak”, objašnjava on... (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]