Početna stranica » Ljubaznost i ljubav

Ljubaznost i ljubav

179 pregleda

Pročitah u novinama da je u Americi osnovan Institut za ljubaznost koji će istraživati gdje je nestala ljubaznost i zašto ljudi nisu tako prisni i susretljivi kakvi su nekad bili. E, sad će Sveučilište iz Kalifornije u Los Angelesu (UCLA) istražiti zašto je to tako.

Zašto je ljubaznost tako rijetka u modernom svijetu, pitaju se istraživači i pokrenut će ispitivanja o ovoj tako ljudskoj, a po njima, tako rijetkoj pojavi. Neće morati daleko ići. Neka upale TV prijamnike, pogledaju najposjećenije stranice na internetu i vidjet će gdje je nestao čovjek. Izgubio se u besmislu ponuda koje ga okružuju, u bavljenju nametnutim sadržajima koji ga otuđuju od njega samoga pa i od drugih. U svim neuspješnim društvima, poštovanje za obveze i obitelj pada zajedno sa suosjećanjem za svoje bližnje – da bi ih se zamijenilo preokupiranošću zabavom, zloporabom i grabežom, kazuje John Taylor Gatto u svojoj knjizi Oružja za masovno poučavanje.

Ako pogledamo novinske natpise, najave filmova na tv-kanalima, rijetko ćemo vidjeti sadržaje koji propagiraju pažnju, brigu, ljubaznost, ljubav, dijeljenje, pomaganje. Svagdje je prisutno nasilje, sebičnost, egoizam, ubojstva i nasilne scene koje ne priliče ljudskom biću. Reklame koje ciljaju na male potrošače koji će onda utjecati na odrasle, ciljano su osmišljene da zavedu, prevare i unesu nemir. I ako obitelj zajedno prati neki prigodan sadržaj, reklame će učiniti sve da im omrzne svaka sekunda provedena pred TV ekranom. Toliko su agresivne i učestale da se zaboravi sadržaj koji je gledatelja prethodno privukao. Potrošačko društvo nameće svoje standarde i tjera pojedinca u različite ovisnosti, a onda isto to društvo stane upozoravati na negativne pojave i propagira projekte koji bi trebali ispitati zašto je to tako.

Različite opasnosti

Djeca manjega uzrasta ne mogu pogledati crtani film koji bi ih nasmijao, probudio maštu na pozitivan način, usmjerio u neku kreativnu aktivnost koju bi povezali s već naučenim, doživljenim, viđenim. Sve je puno ekstremnih, čudnih likova koji iskrivljuju imaginaciju, snove i tjeraju strah u kosti. I što onda očekivati? Empatiju, suosjećanje, pomaganje drugima u nevolji. Ne, danas tehnologija sve čini da ljude odvoji jedne od drugih, da ih otuđi i zarobi. Ljudi danas hodaju tipkajući po mobitelima, dovodeći i sebe i druge u različite opasnosti. Voze auto i ne ispuštaju mobitel iz ruku. Tehnološki mentalitet poriče da postoji išta važno što treba znati, osim onoga što nam govori kako napraviti stvari koje će nam pomoći ostvariti naše želje, otkriva Rod Dreher, autor knjige Benediktova opcija ističući da je ikona našega doba iPhone – svjetlosni portal koji nam obećava pokazati svijet, ali zapravo predstavlja ogledalo svijeta u našim glavama.

Također, internet i sadržaji koji se tamo nude odvlače pažnju od stvarnosti i nude virtualnu stvarnost koja ne obvezuje. Internet je od svih izumljenih tehnologija najradikalniji i najviše ometa. U politici, društvu i kulturi internet naglo ubrzava proces fragmentacije koji traje još od sredine dvadesetog stoljeća. Također, duboko kompromitira našu sposobnost da ostanemo usredotočeni, upozorava Dreher. Neopisivo je lakše pronaći informacije na internetu, no puno je teže ostvariti onu vrstu postojane usredotočenosti koja je potrebna da se nešto nauči ili spozna. Ako se ne uspijemo oduprijeti internetu koji izaziva rastresenost, izgubit ćemo se. Mi pozivamo mahnitost u naše duše, ističe Nicholas Carr. Kako će pojedinac biti u prilici pomoći drugome ako na svakom mjestu gdje bi trebao razgovarati s ljudskim bićem naiđe na automat koji mu kazuje što treba činiti? Ne može pitati, nego samo slušati i bespomoćno stajati ako nije razumio poruku ili ako ne zna postupke. Tako će ostati zbunjen i usamljen jer će svi prolaziti kraj njega tražeći svoga robota da im pokaže put. Ljudi nestaju, roboti stasaju i onda se osniva Institut za ljubaznost!

Potrošačko društvo nameće svoje standarde i tjera pojedinca u različite ovisnosti, a onda isto to društvo stane upozoravati na negativne pojave i propagira projekte koji bi trebali ispitati zašto je to tako

Činjenica da te uređaje stavljamo u ruke naše djece u vrlo mladoj dobi uz minimalno vodstvo, dok oni život doživljavaju u kategorijama lajkova i dislajkova, te činjenica da njima ta tehnologija praktički služi kao protetski dodatak – sve mi to izgleda nevjerojatno kratkovidno i opasno, smatra filozof Michel Hanby. On također ističe da nove tehnologije utječu na sposobnost mladih da misle i uspostavljaju osnovne ljudske odnose. Ovo je golemi društveni eksperiment bez presedana. Prepuštamo svoju djecu svemu tome, a ne znamo što radimo.

Praznina u duši

Nedavno objavljena vijest da pokojne treba kompostirati također spada u ovaj „moderni” svijet, koji ne zna kamo više sa svojom zasićenošću vlastitom ohološću i nepoštivanjem ičega što je stvoreno. Ispraznost nad ispraznošću, kazuje Propovjednik, ispraznost na ispraznošću, sve je ispraznost! Tolika praznina u ljudskoj duši rađa prazninom i destrukcijom svega stvorenoga. Postavljaju se neke kontrole, prijetnje, zapovijedi koje nemaju smisla i koje čovjeka zbunjuju i ometaju mu svakodnevni bitak. Čovjek je rođen slobodan. Svijet ga zarobljava svojim zahtjevima ne poštujući ga i ne cijeneći njegovu osobnost. Djecu se pretvara u ovisnike o odraslima, sprječava ih se biti samostalnima, kreativnima, sposobnima i tako ostaju djeca i kad već imaju svoje obitelji. Francuski pjesnik Rimbaud je proročki prije stotinu godina napisao o svom vremenu, ali kao da je gledao naše vrijeme: Ovo je vrijeme znojne kupke, oceana koji se kipeći prelijevaju, podzemnih eksplozija, planeta koji se zavitla sa svoje putanje, istrebljenja koja će sigurno uslijediti.

Gatto upozorava da su današnje generacije ravnodušne, bez životnih interesa. Naziva ih stvorenjima koja su  uvježbana da organiziraju svoje vrijeme oko napadaja oduševljenja i zabave ili izbjegavanja kazne. Ova djeca provode tisuće sati u neistraživanju, neigranju, netraženju prilika za osobni probitak jer im se to jednostavno ne dopušta. Njihove interese usmjeravaju drugi. Ona provode sate i sate u gledanju drugih ljudi na televiziji, u muzičkim snimkama i računalnim igrama. Gatto upozorava da su djeca ovisna o tome da više vole apstrakcije i glupe fantazije od stvarnosti. Otud tolika popularnost romana o Harryju Potteru i filmova sličnoga sadržaja. I kako onda očekivati od današnjih generacija da imaju osjećaja za roditelje koji ih guše svojim nemoj – ja ću, koji im ne daju ostvariti se u svojoj punini uz njih i s njima, a koji ih, naprotiv, uporno guraju u neke aktivnosti daleko od njih. Djeca su najmanje s roditeljima, a stalno su sa stranim ljudima, s drugima kojima je to posao. Ljubav se ne može umjetno ostvariti.

Identifikacija ljudi sa stvarima i prianjanje uz njih kao da su jedino vrijedno u životu i za čim treba težiti dovodi čovjeka u zabludu, a propagiranje potrošačkoga mentaliteta samo ju dodatno produbljuje i čini čovjeka nesretnim. Gatto upozorava da Um tehnološkoga čovjeka ne može odoljeti njegovim željama jer ga je njegova kultura naučila da ih ne propituje, a Alexander Schememann u svojoj studiji o korizmi ističe: Kada čovjek ide na put, mora znati kamo ide.