Početna stranica » Novost Uskrsa za svakoga

Novost Uskrsa za svakoga

112 pregleda

Pasha je drevni blagdan u kojemu se na pashalnoj večeri blagovalo žrtvovano janje i beskvasni kruh, a njime se Božji izabrani narod spominjao velikoga djela što ga je Bog za njih učinio kad ih je izveo iz egipatskoga ropstva. O toj je večeri u Knjizi Izlaska rečeno: „Ona noć koju je Gospodin probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svim Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Gospodinu” (Izl 12,42). Ondje se nalazi i zapovijed: „Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga kao blagdan u čast Gospodinu. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena” (Izl 12,14).

Riječ je, dakle, o blagdanu oslobođenja. To oslobođenje ne odnosi se samo na drevni naraštaj Izraelaca koji je nekoć bio u Egiptu nego i na sve Izraelce u svim vremenima. Stoga oni i danas ovaj blagdan nazivaju „Vrijeme naše slobode”.

U Novom zavjetu čitamo o Isusovoj muci i smrti koja se događa u okviru pashalnoga slavlja. Isus, prema sinoptičkim evanđeljima, po Marku, Mateju i Luki, sa svojim učenicima slavi pashalnu večeru koja postaje njegova Posljednja večera. Na njoj blagoslivlja kruh i vino, kao što se beskvasni kruh i vino blagoslivljaju na pashalnoj večeri. Prema Ivanovu evanđelju Isus umire na križu upravo u trenutku kad su se u hramu žrtvovali jaganjci koji će biti blagovani za Pashu. Isus je tako prikazan kao novi pashalni jaganjac.

Ovime novozavjetni tekstovi pokazuju da se događaj Isusa Krista, a osobito njegova muka i smrt, a onda i njegovo uskrsnuće, moraju tumačiti u okviru pashalne simbolike. Kao što je blagdan Pashe i blagdan Beskvasnih kruhova za Židove „Vrijeme naše slobode”, tako i Isusovo vazmeno, pashalno otajstvo, označava „Vrijeme naše slobode”, vrijeme slobode za sve koji vjeruju, ali i vrijeme slobode za sve ljude.

Kao što je Bog nekoć u Egiptu pohodio Izraelce i izbavio ih svojom snažnom desnicom i ispruženom mišicom, kako to svjedoče starozavjetni tekstovi, tako je sada u Isusu Kristu Bog pohodio cijelo čovječanstvo i izbavio ga svojom snažnom desnicom i ispruženom mišicom. Snaga ove desnice i mišice očituje se u ljubavi kojom je Bog spreman žrtvovati svoga Sina, očituje se u ljubavi kojom je Sin, Isus Krist, spreman darovati sebe samoga za druge, za svakoga čovjeka.

Sloboda koja je ovom mukom, smrću i uskrsnućem ostvarena, sloboda je najprije od grijeha i smrti. Isus Krist jest jaganjac koji je žrtvovan za naše grijehe, a smrt je predstavljena kao posljedica grijeha. Svojom smrću on je pobijedio našu smrt i darovao nam život.

Ovim oslobođenjem od grijeha i od smrti oslobođeni smo i od svih strahova i tjeskoba. Kristova muka, smrt i uskrsnuće oslobađaju čovjeka za život u radosti i miru.

Nova radost

Stoga kroz cijelu vazmenu osminu Crkva u svojim molitvama pjeva: „Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu, aleluja.” Nakon dana Uskrsa ništa više nije isto. Gospodin je učinio nešto novo, učinio je novi dan za sve nas. I taj dan još uvijek traje. U tom danu svatko može naći razlog za radost i klicanje. Kršćanska vjera bitno je obilježena tom radošću. Pomazanik – Mesija – došao je i uskrsnućem nam darovao novi život koji već sada živimo. Potrebno je prepoznati tu novu stvarnost. Ne privid, nego upravo stvarnost novoga života u Kristu.

Kad to uspijemo, onda možemo razumjeti i poziv apostola Pavla: „Radujte se u Gospodinu! Ponavljam: radujte se!” Ne mogu biti kršćanin, a ne biti radostan. To znači da nešto nisam dobro razumio u svojoj vjeri. Zato i papa Franjo svoju pobudnicu Radost evanđelja i započinje riječima: „Radost evanđelja ispunja srce i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Oni koji prihvate njegovu ponudu spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti, duhovne praznine i osamljenosti. S Isusom Kristom radost se uvijek rađa.”

Ipak, Papa prepoznaje u tome i teškoće, pa dodaje: „Kada je duhovni život zaokupljen isključivo vlastitim interesima i brigama, u njemu nema više prostora za druge, nema mjesta za siromašne, Božji se glas više ne sluša, ne uživa se više slatka radost njegove ljubavi, ne osjeća se zanos za činjenjem dobrih djela. Vjernici su također, nesumnjivo i trajno, izloženi toj opasnosti. Mnogi podliježu toj opasnosti i pretvaraju se u ogorčene, nezadovoljne osobe u kojima nema života.”

Tome, međutim, ima lijeka, a Papa ga predstavlja u nastavku svoje pobudnice: „Pozivam sve vjernike, u kojem god da se mjestu ili situaciji nalazili, da već danas obnove svoj osobni susret s Isusom Kristom ili, bar da donesu odluku da će se otvoriti i dopustiti mu da se susretne s njima, da će ga tražiti svakoga dana bez prestanka. Neka nitko ne misli da se taj poziv ne odnosi na njega, jer nitko nije isključen iz radosti koju donosi Gospodin.”

Valja prihvatiti ovaj Papin poziv, ovaj poziv apostola Pavla, ovaj poziv samoga Isusa Krista. Budimo radosni ljudi koji žive u svijesti da su… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.