Početna stranica » Svjetionik odgoja i obrazovanja

Svjetionik odgoja i obrazovanja

136 pregleda

Petak je. Školsko zvono označilo je kraj školskoga sata i u trenu se hodnici ispuniše žamorom razigranih djevojčica i dječaka. Smiju se, gurkaju i jedni drugima nešto prepričavaju... Kad susretnu nekoga od profesora, uozbilje se i pristojno pozdrave, a zatim u mladenačkoj maniri nastavljaju do sljedeće učionice i predmeta koji je na rasporedu. Sav ambijent ovdje jednostavno odiše životom, urednošću i znanjem.

Dok iščekujem dogovoreni susret s fra Stipom Alandžakom, ravnateljem Konvikta i pedagogom, u kafeteriji se pridružujem profesorima, koji su upravo završili s nastavom, radoznalo zapitkujući o školi, učenicima, njihovoj međusobnoj suradnji. Već na prvi pogled može se primijetiti da su mlad profesorski kolektiv među kojim vlada jedno pozitivno ozračje protkano franjevačkim duhom i vrednotama.

U svojim počecima Franjevačka klasična gimnazija bila je zamišljena kao škola za izobrazbu sjemeništaraca, odnosno dječaka koji su željeli poći u fratre. Kao takva je i osnovana 1882. u Kreševu, ali je nakon godinu dana premještena u Guču Goru gdje je ostala sve do 1900. godine. Te iste godine učenici se sele u Visoko, gdje su iz temelja podignuti današnji samostan sv. Bonaventure sa sjemenišnom zgradom. Kako je poslije Prvoga svjetskog rata vladalo veliko zanimanje za Gimnaziju, ukazala se potreba da se ona otvori za sve učenike željne znanja i sveobuhvatnoga obrazovanja, pa su franjevci odlučili podignuti još jednu zgradu koja će služiti isključivo za vanjske đake. Tako je 1928. godine izgrađen Konvikt u kojemu su bili smješteni đaci koji su dolazili iz cijele Jugoslavije, bez obzira na vjeru i naciju. U tom razdoblju koji se pamti i kao najplodnije razdoblje škole, učenici su bili samo dječaci. To je potrajalo do 1945. kada dolazi do promjene vlasti na našim prostorima. Fra Stipo Alandžak ističe da tadašnja vlast nije bila naklonjena vjerskim institucijama, iako Franjevačka klasična gimnazija nikada nije bila vjerska škola, nego škola s klasičnom izobrazbom otvorena za sve učenike: „Nažalost, tadašnja vlast to nije prepoznala i smjestila nas je u skupinu vjerskih institucija i zabranila rad naše škole. Zahvaljujući snalažljivosti fratara, profesora i naše uprave toga vremena, ona nije u potpunosti dokinuta. Ostala je kao jedna privatna škola, državno nije bila priznata i mogli su je pohađati samo naši kandidati – sjemeništarci.”

Franjevcima je uz to oduzeta zgrada Konvikta, koji je pretvoren u vojarnu JNA, a veći dio samostana i sjemeništa pretvoren je u gradsku gimnaziju. Godine 1964. vraćeno im je sjemenište, ali ne i Konvikt. Tek nakon ratnoga izbjeglištva sjemeništaraca i njihovih profesora u Italiji i Baškoj Vodi, više od desetljeća nakon rata, 2005. je franjevcima vraćena nacionalizirana imovina u kojoj je boravila vojska. Odmah se počelo s obnovom jer je Konvikt bio u ruševnom stanju i veći dio zgrade se morao ponovno graditi.

Visočani se i danas živo sjećaju novoga vremena koje je počelo po okončanju oružanih sukoba, jer im je povratak fratara, a s njima i sjemeništa i Gimnazije, bio veća garancija da je rat završio, nego što je to bilo potpisivanje Daytonskoga sporazuma.

Franjevački duh optimizma

Franjevačka klasična gimnazija najzad je 2007. godine ponovno širom otvorila svoja vrata, a prve dvije generacije učenika školu su završile u sjemenišnoj zgradi. Kada je 2009. godine Konvikt u potpunosti obnovljen, učenici su se preselili i do današnjega dana broj konviktoraca, kako onih koji stanuju ovdje tako i onih koji dolaze iz grada i okolice, neprestano se povećavao. U ovoj školskoj godini njih približno 150 kroz franjevačku školu odgoja i obrazovanja priprema se za izazove koji ih čekaju na životnom putu. „Konvikt je odgojno-obrazovna institucija koja se ravna prema načelima i propisima odgoja u školama i domovima, s tim da pokušavamo dodati i notu više, a to je naša franjevačka, gdje se gaji zajedništvo među učenicima, bliskost i osjećaj domaće atmosfere i poprilično u tome uspijevamo. Djeca su zadovoljna svojim životom, radom i smještajem ovdje”, kaže fra Stipo.

Osim obvezatnoga školskog programa i kućnoga reda, učenički život ovdje ispunjen je i… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.