SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 02. 10. 2017. 15:28
Piše:
Danijel Stanić i fra Danijel Nikolić

Cesare Vaiani talijanski je franjevac, rođen u Milanu 1954. godine. Stupio je u Red manje braće i postao članom Franjevačke provincije svetoga Ante Padovanskog sa sjedištem u Milanu. Završio je studij na Teološkom fakultetu Sjeverne Italije u Torinu i potom zaređen za svećenika. Godine 2011. stekao je zvanje doktora teologije. Trenutno vrši službu generalnoga tajnika za formaciju i studije u Kuriji, na razini cijeloga Reda manje braće.

Predavač je nekolicine predmeta duhovne teologije na Teološkom fakultetu Sjeverne Italije u Torinu i na Međuprovincijskom teološkom fakultetu Sveti Bernardin u Veroni, afiliranoj Papinskom sveučilištu Antonianum. Osim toga, fra Cesare je ranije bio djelatan kao predavač duhovne teologije i franjevačke duhovnosti pri teološkim fakultetima u Milanu, Padovi i Bresciji. U dva mandata vršio je službu ravnatelja Franjevačke knjižnice sa sjedištem u Milanu.

Fra Cesare, ovoga mjeseca slavimo svetkovinu Franje Asiškog, najznačajnijega sveca u povijesti Crkve. Vi ste kao fratar i profesor mnogo istraživali njegov život, duhovnost i društvo u kojemu je živio. Razlikuju li se u bitnom ono doba i ovo naše suvremeno?

Postoje neke sličnosti i neke razlike. Najznačajnija je sličnost da je Franjo Asiški živio u vremenu velikih društvenih promjena. U njegovo vrijeme u Italiji se događao prijelaz s čisto feudalnoga društva u jedan novi oblik zajedničkoga građanskog društva. „Zajednica” je bila društvena i politička novost njegova vremena, u kojoj je moć upravljanja uvelike bila povezana s trgovcima i buržoazijom, a ne kao dotad samo s plemićima. U ovom novom društvenom modelu Franjo i njegova braća jako su se dobro uklopili pa su i postali protagonisti gradova s novim uređenjem „u zajednici”. Poput Franje, i mi živimo u razdoblju promjena, možda više društvenih nego političkih. Naše društvo se puno promijenilo s masovnim medijima (radio i TV) u prošlom stoljeću i s „revolucijom” interneta u našem stoljeću. Tako mi, poput Franje, živimo u vremenu velikih promjena, iako je sadržaj promjene posve drukčiji. Pitam se imamo li danas istu genijalnost Franje u uključivanju u promjene našega vremena...

Također, mnoge su i razlike između našega vremena i njegova: želio bih napomenuti prije svega brzinu promjena. U srednjem vijeku trebala su proći stoljeća kako bi se novi oblik društva afirmirao, dok mi danas nemamo vremena da se naviknemo na nešto novo jer odmah postoji nešto drugo još novije. To nam danas otežava zadaću.

Svima nam je poznata scena iz crkve sv. Damjana kada je Franjo čuo glas s križa: „Idi, popravi moju Crkvu”. Je li time započeo njegov put obraćenja i svetosti?

Kada se Franjo sjeća početka svoga obraćenja, u svojoj Oporuci, on ne govori samo o svojoj „molitvi u crkvama”, s kojom možemo povezati i epizodu pred raspelom u sv. Damjanu, nego govori nadasve o susretu s gubavcima. Prema njegovu svjedočanstvu 


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.