Objavljeno:
06. 11. 2017. 10:45

Mnogim ljudima za uspješan početak dana treba šalica vruće kave. To što ovaj napitak dobiven od prženih zrna kave možemo piti i u Europi imamo zahvaliti jednomu papi.

Bilo da je riječ o bosanskoj kavi, ili drugim europskim varijantama – macchiato, cappuccino, espresso: postoji mnoštvo načina kako spremiti dobru kavu, a svakako je među omiljenim toplim napitcima svakoga čovjeka. Prema istraživanju Euromonitora, BiH nalazi se na 24. mjestu država u svijetu po količini ispijene kave, s prosjekom od dnevno 0,6 šalica po glavi stanovnika. Uz doručak, na poslu ili uz razgovor s prijateljima, čini se da se konzumacija kave u nekim trenucima podrazumijeva. No nije to baš uvijek bilo tako. Jedan je papa potpomogao raširenost.

A čija je kava?

Postoji nekoliko legendi oko početka konzumacije kave. Poznata je sljedeća legenda: Neki etiopski pastiri čuvali su koze u nekadašnjem kraljevstvu Kaffa. Životinje su jednoga dana brstile s nekoga grma s bijelim cvjetovima i crvenim plodovima. Potom su svu noć skakale i nisu dale pastirima da zaspu. Sljedećega dana pastiri su se za pomoć obratili monasima obližnjega samostana. Oni su zatim od plodova istoga grmlja načinili napitak, a tko bi ga popio, mogao bi ostati budan do dugo u noć kako bi mogao moliti. Prema ovoj legendi, dogodilo se to u 9. stoljeću.

Druga jedna legenda spominje i začetnika islama, proroka Muhameda (570. – 632.), koji je navodno bio teško obolio dok mu arkanđeo Gabriel nije donio šalicu uzavrele, tamne tekućine. Muhamed ju je okusio i odmah osjetio učinak tajanstvenoga napitka te je uskoro ozdravio.

No to su samo legende. Činjenično, može se reći kako kava izvorno potječe iz jugozapadne Etiopije, iz provincije Kaffe. Upravo se prema toj pokrajini i danas kava naziva kavom. Ili kafom (engl. Coffee, njem. Kaffee, tal. Caffè, franc. i španj. Café i slično). Iz toga kraja su je u 14. stoljeću trgovci donijeli u lučki grad Moku, odnosno današnji grad Al Mukha u Jemenu. Prva kavana otvorena je najvjerojatnije 1511. godine u arapskoj Mekki. Zatim se u 16. stoljeću upotreba kave raširila po cijelom Osmanskom Carstvu, a pila se u Egiptu, Siriji, Perziji i današnjoj Turskoj. Prema tome mnogi i danas smatraju da je kava turski izum.

Slično, kad netko dođe u Bosnu, osobito turisti, uglavnom naruče „tursku kavu“. No ne znaju da „turska kava“ nije osobitost naših krajeva, nego „bosanska kava“. Postoji osobitost u pripravljanju kave koju zapravo zna svatko tko sprema ovaj napitak kod nas. Kava se sprema tako što se mljeveno ili tucano zrno kave doda u već uzavrelu vodu te se čeka da ona ponovno prokuha. Zatim se doda malo vode te ona opet uskuha. Kad netko sprema „tursku kavu“, on pomiješa mljevenu kavu sa šećerom i zalije ih hladnom vodom, a tek onda stavlja na vatru da ona prokuha.

O ovoj specifičnoj različitosti uglavnom pišu strani turisti, putopisci i novinari koji, posjećujući naš glavni grad, slučajno naiđu na Sarajliju koji im objasni da je razlika nemalena. No i kod naših ljudi većina ne zna da „turska kava“ nije isto što i kod nas uobičajena „bosanska kava“.

U srednjem vijeku Europljani su uglavnom govorili kako je kava „napitak bezvjernika“, odnosno muslimana. Ipak su oko 1570. godine prve vreće sa zrnom kave došle u Veneciju te su je ondje uskoro pili mnogi Mlečani. Prema tadašnjim piscima, kava je imala loš utjecaj na europske kršćane. Stoga su nagovarali tadašnjega poglavara Katoličke Crkve da zabrani konzumaciju kave. No tadašnji papa Klemet VIII. nije htio na to pristati dok sam ne vidi o čemu je riječ. Pripravili su Papi tako jednu šalicu kave, a ovaj je odmah bio oduševljen okusom toliko osporavanog napitka. „Što je ukusan ovaj sotonski napitak!“, uzviknuo je navodno Papa i rekao da ga kršćani ne smiju prepustiti nevjernicima. Po volji Svetoga Oca, kava je potom trebala postati „pravi kršćanski napitak“.

Živio papa Klement VIII.!

Je li se povijest odvila upravo tako, danas se ne može reći sa sigurnošću. Ipak, kava je od toga vremena postajala sve popularnija. Pila se u Veneciji, Bremenu, Marseillesu, Amsterdamu, i u Londonu. Svugdje su se u 17. stoljeću otvarale kavane. Za Beč je osobita legenda kako su Osmanlije nakon neuspjelog osvajanja Beča 1683. zaboravili svoje vreće kave, nakon čega su Bečani otvorili svoje prve kavane.

Sljedeći put kad budete pili svoju kavu, nazdravite papi Klementu VIII. Jer bez njega kava možda nikad ne bi došla u Zapadnu civilizaciju. A ne voli baš svatko čaj.

Izvor:
Svjetlo riječi