Objavljeno:
10. 09. 2019. 10:15

Željeznička pruga u Mauritaniji koja je dovršena 1963. godine duga je 704 kilometra, a povezuje luku Nouadhibou i rudnik željeza Zouerat. I sama duljina pruge začuđuje, s obzirom da je riječ o izrazito pustinjskoj zemlji, na zapadnom kraju Sahare. No posebno iznenađuje podatak da kompozicija bude duga i do 3 km, što je čini jednim od najdužih i najtežih vlakova na svijetu.

Inače, tek oko 0,2 % ukupne površine Mauritanije obradivo je zemljište, a ostalu površinu pokriva pustinja. Oko 30 % stanovnika čine pripadnici nomadskoga plemena Maura s berberskim i arapskim korijenima. Teški periodi suše 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća uzrokovali su da mnogi nomadi nasele gradske sredine. Na taj je način glavni grad Mauritanije Nouakchott danas dom za oko milijun stanovnika, iako je plan grada načinjen za tek oko 8000 stanovnika. Na prvi pogled, čini se da je Mauritanija izrazito siromašna i neplodna zemlja. Ipak, vrlo je bogata prirodnim resursima. Vrlo je veliko rudno bogatstvo, a posebno je velika zaliha željeznom rudom koja čini nešto više od 50 % izvoza Mauritanije.

Željeznička pruga svojevremeno je izgrađena isključivo za potrebe prijevoza željezne rude, sirovine od koje se proizvode željezo ili legure poput čelika i mjedi. Svaka kompozicija nosi oko 17.000 tona željezne rude, dovoljno da se izgradi Eiffelov toranj. No danas su vidljive i druge blagodati ovoga projekta.

Naime, premda je Mauritanija prekrivena pustinjom, u pitanju je obalna država, pa je izrazito važan izvor hrane more. K tomu je more kod Mauritanije osobito bogato ribom. I u tom je kontekstu važna željeznica, jer ribari svoj ulov mogu prodavati u vrlo udaljenim gradovima. Profitiraju i trgovci ribom te za dvodnevno putovanje iz pustinje na obalu i natrag mogu zaraditi i do 50,00 USD. Putnici vlakom mogu putovati u namjenskim kabinama, ali nerijetko trgovci i siromašniji sloj stanovništva ulazi u teretne vagone te sa sobom unose robu i putuju – besplatno. Dnevne temperature zraka premašuju 40 °C, a osim zbog vrućine, smrt dolazi i uslijed pada sa željeznice.

Od trgovaca koji putuju ovim vlakom imaju koristi i stanovnici koji obitavaju u selima u blizini pruge. Na taj način do njih dolaze osnovne životne potrepštine poput vode, goriva i drugih dobara. Za njih je ovaj vlak jedina veza sa svijetom. Stoga glavnu željezničku prugu Mauritanije nazivaju i „Kralježnicom pustinje Sahare“.

Izvor:
Svjetlo riječi