Objavljeno:
05. 12. 2014. 11:30

Hrvatska pokrajina Družbe Isusove priredila je u srijedu, 3. prosinca, na blagdan sv. Franje Ksaverskoga, akademiju u prigodi proslave jubilej 200 godina ponovne uspostave Družbe (1814.-2014.).

Akademija je održana u velikoj dvorani Filozofskog fakulteta Družbe Isusove, a uz sadašnje i nekadašnje studente i profesore Fakulteta, nazočili su joj i članovi Družbe, provincijali više redovničkih zajednica, mnoštvo redovnica predvođenih svojim provincijskim poglavaricama, kao i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Erico, vojni ordinarij u RH Juraj Jezerinac, križevački vladika Nikola Kekić, te izaslanik zagrebačkog nadbiskupa pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić.

U pozdravnoj riječi provincijal o. Ante Tustonjić je naglasio, kako su ovim i hrvatski isusovci željeli obilježiti 200 obljetnicu Družbe Isusove u cijelome svijetu.

Kako su bile teške i izazovne godine nakon ukinuća tada jednog od najjačeg i najutjecajnijeg Reda koja se našla bez svojih ustanova, škola, rekao je Tustonjić, te podsjetio na riječi koje je u tom trenutku zapisao isusovac Ruđer Josip Bošković: "Osjećam se poput ostavljenog siročeta bez majke."

Nasreću, vrijeme kušnje nije dugo trajalo, već 1804. dozvoljava se u nekim krajevima djelovanje Družbe Isusove, a konačno deset godina nakon toga papa Pio VII. ponovno uspostavlja Družbu Isusovu u cijelome svijetu. U ovih 200 godina opet smo počeli od nule, obnovili mnoge ustanove, utemeljili nove apostolate. Željeli bismo da se uistinu ostvari ono što stoji na grbu obljetnice "Ite inflammate omnia". "Idite i zapalite sve, odnosno čitav svijet", odnosno da Družba bude plamen koji će zapaliti druge plamenove kako je to zapisao general Družbe Adolfo Nicolas "samo onaj koji oduševljeno gori za dobro može druge zapaliti i oduševiti". O. Tustonjić je podsjetio i kako general naglašava, da jubilej nije prigoda za trijumfalizam, već za poniznu zahvalu Gospodinu što Družbu još uvijek drži i još uvijek želi da postoji.

Dr. Agneza Szabo održala je tom prigodom predavanje "Ponovna uspostava Družbe Isusove u povijesnom hodu hrvatskoga naroda".

Smještajući u povijesni kontekst ponovnu uspostavu Družbe, dr. Szabo je naglasila kako je prvi isusovac koji je stupio na hrvatsko tlo nakon uspostave Družbe 1841. bio p. Vincenzo Basile koji se s još dvojicom isusovaca uputio u Skadar. No, Turci su uskoro p. Basilea i druge isusovce protjerali, te se oni vraćaju na Siciliju, a p. Basile se preko Kotora vratio u Dubrovnik. Također je naglasila kako je za razvoj Družbe na našem tlu, od presudnog značenja osnivanje Ilirsko-dalmatinske misije kojoj je p. Basile imenovan superiorom. Govoreći o djelovanju isusovaca, posebno je naglasila pučke misije, kojima je motor bio upravo p. Basile. Oni su prošli cijelu Dalmaciju, a potom sjevernu Hrvatsku i Slavoniju. Misije su vodili na hrvatskom i talijanskom jeziku do 1846., kad u Dalmaciji hrvatski jezik postaje službeni. Također je istaknula kako je nadbiskup Haulik u Zagreb pozvao poznate misionare koji su 1855. u zagrebačkoj katedrali propovijedali na hrvatskom jeziku.

Kratko se osvrnula na djelatnost u više biskupija, te istaknula kako je 1909. u okviru Austrijske provincije ustanovljena zasebna Hrvatska misija Družbe Isusove. Posebno pak je ukazala na 1. studenoga 1911. kada je na snagu stupila povijesna odluka generala Reda o pripojenju Dalmatinske, Hrvatskoj misiji sa sjedištem u Zagrebu.

Ovime je general učinio ujedinjenje hrvatskoga naroda, što nije učinila politika. Ujedinio je trojedinu kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju u Srcu Isusovu koja je trajna baština hrvatskoga naroda. Dr. Szabo je spomenula i mučenike Družbe u hrvatskom narodu, te istaknula kako su primjeri njihova života i mučeništva najvredniji plodovi ponovne uspostavljene Družbe.

Oni su naša dragocjena baština koja dobiva svoju punu vrijednost tek u eshatonu, rekla je na kraju dr. Szabo.

Rektor Papinskog ruskog kolegija u Rimu o. Anto Lozuk, DI održao je predavanje "Nastanak ignacijevske karizme". Kratko se osvrnuo na životni put sv. Ignacija prije obraćenja, te prekretnicu koju je doživio nakon ranjavanja kada dolazi u kontakt s duhovnim štivom. Čitajući knjige "Život Kristov" i "Zlatne legende" u njemu počinju rađati proces obraćenja i rađanje nove karizme.

Otkriće križa kao pobjedonosnog kraljevskog znaka otvara pred Ignacijem perspektive, te spoznaje da je njemu upravo takvom kakav je, ranjen, nemoćan fizički, ponuđena najveća šansa, šansa da stupi u službu Nebeskog kralja pod uvjetom da prihvati križ. Konačni rezultat toga otkrića je meditacija o Kralju, onom koji jedini zavređuje da mu se služi svim srcem i svim snagama, rekao je o. Lozuk.

U glazbenom dijelu sudjelovao je Stipe Bilić (klavir), Marija Ćepulić (violina), Štefan Polgar (violončelo), Domagoj Guščić (klavir), Vitomir Marof (bariton) te Akademski zbor bazilike Srca Isusova "Palma" pod ravnanjem Alana Kljajića. Zbor je izveo i dvije skladbe za koje su tekstove i glazbu napisali hrvatski isusovci "O Srce Spasa mog" (M. Pavelić, DI – S. Flodin, DI) i "Dižimo se, Gospa zove" (M. Škvorc, DI – I. Mort, DI). Program je vodio dr. Marijan Steiner, DI.

 

Izvor:
IKA