Objavljeno:
29. 10. 2019. 10:15

Nakon svoje povijesne misije na mjesecu astronauti Neil Armstron, Buzz Aldrin i Michael Collins najprije su bili u karanteni. A nakon toga započeli su pohode kao znak trijumfa, a posjetili su i tadašnjega papu Pavla VI.

Vatikanski muzeji jedni su od najvažnijih umjetničkih kolekcija na svijetu. Ima tu dobro očuvanih kipova rimskih careva, dokumenti na papirusu iz staroga Egipta, etrurskih vaza i brončanih predmeta, umjetničkih djela iz Meksika, Gvatemale i Nikaragve, budističkih spisa iz Tibeta, Indonezije, Indije i Dalekoga Istoka, a ima i nekoliko kamenčića s mjeseca.

Oko tri mjeseca nakon povijesnoga slijetanja letjelice na mjesec u srpnju 1969. godine, papa Pavao VI. primio je u listopadu 1969. godine u audijenciju astronaute misije Apollo 11. Kao i obično, došlo je do razmjene darova. Papa je astronautima darovao kip triju kraljeva, koji su poput njih samih započeli putovanje u nepoznatu zemlju, u službi prave istine. Zauzvrat su njih trojica Papi darovali komad mjeseca zajedno sa zastavom Sjedinjenih američkih država. Danas se ovaj komad mjeseca  izložen upravo u Vatikanskim muzejima.

U svom govoru, Pavao VI. preuzeo je poznati izraz astronauta Armstronga, velikom koraku za čovječanstvo. Čovjek je, uz pomoć Božju, doista učinio velik korak prema spoznaji. Povjesničari u tim Papinim riječima vide poruku kako tehnički napredak Crkvi ne predstavlja nikakav vid straha, nego optimizma.

Razjašnjenje nesporazuma

Jörg Ernesti, povjesničar papinstva, smatra kako je Pavao VI. imao namjeru izbrisati nesporazum oko znanstvenika Galilea Galileija, o neprijateljstvu između prirodnih znanosti i teologije. Pavao VI. to je i ranije činio, kad je u srpnju 1963., samo nekoliko mjeseci prije njegova atentata, u privatnu audijenciju primio dinamičnoga (i katoličkog) predsjednika SAD-a Johna F. Kennedyja. Tada je već Papa blagoslovio Kennedyjev program nazvan Apollo. Pozvao je tada Papa neka ova svemirska misija bude na hvalu Boga, Stvoritelja i Svedržitelja svijeta i neka doprinese „univerzalnom bratskom zajedništvu” svih ljudi na svijetu.

A u srpnju 1969. svijet je obišla nešto drukčija slika pape Pavla VI. koji je u bijeloj odori sjedio pred TV prijamnikom i pljeskao. Upravo je Sveti Otac bio među brojnim promatračima koji su mogli gledati video-zapis samoga slijetanja na mjesec. Na taj način dodatno je dokazao kako Crkva prati tehnički napredak s pozitivnom kritikom, sve dok taj napredak služi konačnom cilju ljudskoga razvoja.  

I prije samoga polijetanja na mjesec, na nedjeljnom Angelusu, Papa je na Trgu sv. Petra pozvao na molitvu za idejne začetnike i junake toga bajkovitog pothvata. Po njemu je ta misija pobudila nove ideje koje se u tom trenutku nisu mogle niti izmjeriti. U središtu je dakako čovjek, koji se u Božjem stvaranju pokazao vrlo velikim.

Papa sasvim blizu

U noći kad je došlo do slijetanja čovjeka na mjesec, papa Pavao VI. otišao je u zvjezdarnicu u Castel Gandolfu, teleskopom je neko vrijeme promatrao mjesec, a onda je pristupio TV-uređaju i gledao televizijski prijenos. Na kraju je tehničarima i trojici astronauta uputio poruku uživo, na engleskom jeziku. „Čast, pozdrav i blagoslov vama, osvajačima mjeseca! Prenesite mu glas ljudskoga duha, pjesmu hvale Bogu, našem Stvoritelju i Ocu. Svojim željama i molitvama stojimo vam blizu!”

Pavao VI. još je jednom u audijenciju primio astronaute, i to nakon misije Apolo 17, godine 1973. I tada je zaprimio na dar komad mjeseca koji se danas čuva u zvjezdarnici u Castel Gandolfu. Postavlja se pitanje je li proročka vizija Pavla VI. bila realistična? Koliko je „univerzalno bratsko zajedništvo” proizašlo iz pustolovine osvajanja mjeseca još uvijek nije sasvim jasno, čak ni nakon 50 godina od toga događaja.

Izvor:
Svjetlo riječi