Objavljeno:
06. 02. 2017. 10:45
Fethija, džamija, crkva, bihać
Fethija džamija u Bihaću

Prilikom osvajanja novih područja, Osmanlije su ponekad crkve pretvarali u džamije. Takve primjere susrećemo u Jajcu – crkva sv. Luke, u Livnu – crkva sv. Petra, u Bihaću – crkva sv. Barbare i drugdje. Jedan je od najreprezentativnijih primjeraka takvih prenamjena današnja džamija Fethija u Bihaću, koja je kao franjevačka crkva sv. Ante Padovanskog izgrađena krajem 15. stoljeća. Arhitektonski se elementi crkve još uvijek mogu prepoznati.

Piše: Ana Marić, Zemaljski muzej BiH

Vrlo je izvjesno da se toponim Bihać prvi put spominje 1260. u darovnici ugarskog kralja Bele IV., u kojoj je napisano da grad leži na Otoku sv. Ladislava, te da kralj u trajno vlasništvo daruje svoj posjed opatu cistercitskog samostana. Neposredno nakon toga, 1262., Bihać je dobio status slobodnog kraljevskog grada i postao važno uporište ugarsko-hrvatskih kraljeva. Grad je izgorio u osmanskom napadu 1578. godine i potpuno je osvojen te predan Hasan-paši Predojeviću 19. lipnja 1592. godine.

Nije u potpunosti sigurno kada je izgrađena crkva sv. Ante, tj. današnja džamija Fethija. Najčešće se u literaturi spominje godina 1266. uz podatak da je ova crkva u stvari dominikanska, ali to nije ispravno. Naime, 1550. godine Ivan Lenković u svom opisu utvrda u Hrvatskoj krajini opisuje zidine i kule Bihaća te ovu crkvu spominje kao franjevačku, što bi ukazalo na to da je nastala tek krajem 15. stoljeća. Tome u prilog idu i stilske značajke arhitekture koje nikako ne mogu biti romaničke ili prijelazno romaničko-gotičke, već samo gotičke s primjesama renesanse. Također, na jednom prikazu Bihaća iz 17. stoljeća može se razaznati nekolicina sakralnih objekata, od kojih je jedan bila jedna druga crkva, dominikanska.

Crkva sv. Ante nije u potpunosti sačuvana, nego samo njezin brod s određenim arhitektonskim elementima. Gotički zvonik srušen je 1863. godine.

Korišten je bihaćki kamen
Sama crkva građena je klesancima od kamena bihacita, postavljenim u redove visine oko 35 cm. Sjeverni zid djelomično je zidan klesancima, a ostatak je izveden lomljenjakom i sedrom te je ožbukan. Na istočnoj strani objekta ispod recentne žbuke naziru se ostaci zazidanog trijumfalnog luka. Bio je šiljast i vodio je u svetište, koje je bilo nešto uže od samog broda. Dimenzije crkve su približno 12 x 22 metra, dok je unutarnji prostor dimenzija oko 9 x 21 metar. Pritom se razilaze autori koji su pisali o dimenzijama crkve. Debljina zidova iznosi oko 1,4 m, što ukazuje na činjenicu da je građevina bila nadsvođena.

Od gotičkih detalja sačuvani su zapadni portal i rozeta nad njim, dva prozora na južnom zidu visine šest metara, zazidani trijumfalni luk, nekoliko bogatije izvedenih profiliranih konzola na zapadnom i sjevernom pročelju te sokl oko crkve. Zapadni je portal bogato profiliran, s dva dijela okvira koji imaju različite nadvoje – šiljasti vanjski i polukružni unutarnji. U luneti portala između vanjskog i unutarnjeg nadvoja danas stoji ploča s natpisom na arabici, dok je izvorno ondje možda bila smještena ploča s grbom. Vrlo je zanimljivo da se na ponekim klesancima u zidovima broda javljaju znakovi klesara, ukupno njih 17. Mogu se datirati u razdoblje kasne gotike, odnosno druge polovice 15. stoljeća, a samo se dva prepoznaju i na drugim građevinama: na pavlinskoj crkvi sv. Marije u Lepoglavi te na stupu u brodu zagrebačke katedrale. S obzirom na to da su znakovi klesara zamijećeni samo na ziđu broda, a ne i na portalu, moglo bi se pretpostaviti da su na crkvi radile dvije skupine graditelja.

Samostan nije sačuvan
Uz sjevernu stranu crkve nalazio se i samostan, koji danas nije sačuvan. Njegov se izgled može samo pretpostaviti. Prilikom obnove džamije 1966. otkrivena su zazidana vrata na sjevernoj strani, koja su povezivala brod s klaustrom, kako je bilo uobičajeno za samostane. Moguće da je prvotno postojao samostan izvan naselja, a da se oko 1500. godine pristupilo gradnji novoga, unutar zidina.

Unutrašnjost crkve nije sačuvana u svom izvornom obliku. Može se jedino reći da je brod bio nadsvođen. Gotičke profilacije naknadno su otučene, a cijeli je prostor ožbukan. Prilikom obnove džamije 1894., ispod tadašnjeg drvenog poda otkrivene su nadgrobne ploče, okrenute natpisom prema dolje. Te su ploče pokrivale grobove istaknutih bihaćkih građana i hrvatskih plemića koji su službovali u Bihaću. Najstarija takva ploča potječe iz 1519. godine, a otkriveno ih je ukupno devet. Kasnije, sredinom 20. stoljeća, otkrivena su još dva kamena ulomka – nadvoj trifore i ulomak kapitela. Mogu se dovesti u vezu sa samostanom, odnosno mogu se definirati kao arhitektonski elementi samostana.

Graditeljska cjelina džamije Fethije s haremom, devet grobnih ploča i natpisima u Bihaću proglašena je 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Izvor:
Svjetlo riječi