Objavljeno:
19. 02. 2018. 09:30
Foto: rccflorianopolis.com.br

Često se u životu događa da sporedne stvari postaju vrlo bitne, a one najvažnije se posve zanemaruju. Ta perverzija stvarnosti događa se i u kršćanstvu. Očit primjer toga je marginaliziranje Duha Svetoga.

Piše: fra Damir Pavić

Onaj bez kojega nema osvjedočene vjere, božanska snaga koja izlazi od Oca i Sina, tek je rubna tema u kršćanskom životu i teološkom promišljanju. Nije pretjerano reći da velik broj današnjih vjernika živi razduhovljeno kršćanstvo koje je osuđeno na propast i umire odričući se svoga Životvorca.

            Stoga u ovom mjesecu, dok razmišljamo o nužnosti otvaranja Duhu Svetome u obnovi suvremene Crkve, želim progovoriti o jednoj velikoj ženi, proročici, reformatoru Crkve i apostolu Duha Svetoga za današnje vrijeme. Njezino ime je Elena Guerra, prva proglašena blaženica pape Ivana XXIII. koji je prigodom njezine beatifikacije 1959. godine izjavio kako u životu ove svete redovnice prepoznajemo ispunjenje od Boga povjerenog poslanja: u današnje vrijeme biti apostol štovanja Duha Svetoga.

            Elena potječe iz talijanskoga gradića Lucca, živopisnoga mjesta u Toscani koje je domovina svetaca. Dovoljno je samo reći da je velika sv. Gemma Galgani bila Elenina duhovna učenica. Njezin život je posebna priča obilježena snagom Božjega Duha koji ju vodio, a ona je dopustila biti vođena.      

            Od svoga djetinjstva pokazivala je glad za znanjem. Krišom je učila slušajući brata koji se spremao za svećeničko zvanje i noću, uz svjetiljku napravljenu od ljuske oraha i ulja kako ukućani ne bi primijetili izgorjele svijeće. Tako je naučila latinski jezik da može čitati Sveto pismo, crkvene oce i životopise svetaca. Više joj nije trebalo. Cijeli svoj život oko sebe je okupljala druge želeći ih oduševiti za Krista. Imala je ulivenu karizmu organizacije, vođenja, savjetovanja i evangelizacije. Ali jedna stvar je posebno obilježila njezin život: ljubav prema Duhu Svetom.

            Ova sveta redovnica, utemeljiteljica Družbe sestara oblatkinja Duha Svetoga, s bolom promatrajući pošasti modernizma, protucrkvenoga strujanja i materijalizma koje su se pod utjecajem masonerije širile po cijelom svijetu, proročki je zavapila i kazala što je najvažnije za današnje kršćanstvo: Potreban je povratak vjernika Duhu Svetom, kako bi se i Duh Sveti mogao vratiti nama i započeti obnovu lica zemlje. Shvatila je da je njezino jedino oružje pisanje. Iz njezina zlatnog pera, kako ga je nazvao don Ivan Bosco, nastala su ukupno 72 djela za sve kategorije vjernika. Kroz njih se poput niti na bisernoj ogrlici provlači jedna tema i sve ih povezuje: Duh Sveti! Njezina djela su došla i do samoga pape Leona XIII. koji je na njezin poticaj 1897. godine napisao Divinum Illud Munus, predivnu encikliku o Duhu Svetom.

            Dirljive su njezine riječi iz pisma upućenom Leonu XIII., papi Duha Svetoga kako ga je ona nazivala: Sveti Oče, svijet je zao, Sotonin duh trijumfira u izopačenom svijetu i u velikom broju duša koje on preotima iz Božjega Srca. U ovoj žalosnoj situaciji kršćani i ne pomišljaju jednodušno se uteći Onome koji može obnoviti lice zemlje. Obavljaju se brojne devetnice, ali ona koju je na zapovijed samoga Spasitelja obavila Marija zajedno s apostolima pala je u zaborav. Propovjednici hvale sve svece i to je dobro, ali čuje li se ikada propovijed na čast Duha Svetoga, jer On je onaj koji oblikuje svece?

            Poznato je kako Gospodin one duše koje neizmjerno ljubi provodi kroz more kušnja i nevolja. Taj trnoviti put božanske ljubavi prošla je i blažena Elena. Iskusila je odbačenost, nerazumijevanje, optužbe da potkrada i zapostavlja svoju družbu zbog pisanja knjiga. Sve je prihvatila strpljivo i s ljubavlju znajući da ima istinu na svojoj strani.

            Na koncu, predivne riječi ove neobične svetice: Prepusti se Bogu, predaj se Duhu Svetom, budi svet, sve ostalo je ludost.

Izvor:
Svjetlo riječi