Početna stranica » Bosna Srebrena u Cavtatu

Bosna Srebrena u Cavtatu

249 pregleda

Stari gradić na brežuljku šumovitoga poluotoka Rata, cijeli obrastao u mediteransko raslinje s vječno zelenim borovima i čempresima, više od sedam kilometara plitke obale, čisto more, pješčane plaže i uvale učinile su Cavtat jedinstvenim mjestom na Jadranu.

Cavtat zajedno sa svojom okolinom čuva mnoge znamenitosti i povijesne tragove stare stotinama godina. Povijest svjedoči kako se ovo mjesto, koje je cijelom antičkom svijetu bilo poznato pod imenom Epidaurum, više puta podizalo iz ruševina. Procvjetao je i nakon totalnoga uništenja u sedmom stoljeću kada su ostale samo napuštene ruševine. Osam stoljeća kasnije kupuje ga Dubrovačka Republika i na ruševinama ga ponovno izgrađuje. Da povijest Cavtata seže u daleku i slavnu povijest ukazuje i samo značenje njegova imena koje dolazi od latinske riječi civitas – grad.

Nemoguće je govoriti o Cavtatu bez drevnoga franjevačkog samostana i crkve Snježne Gospe smještenih u sjeni borova na jugozapadnom rubu naselja, a kojima će biti posvećene stranice nove reportaže Svjetla riječi i koji je cilj objektiva našega fotoaparata. U ovome drevnome franjevačkom zdanju dočekuje nas gvardijan samostana i franjevac Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Ilija Stipić. Fra Ilija je na ovu službu imenovan prošle godine kada je provincija Bosna Srebrena preuzela na upravljanje samostan u Cavtatu od Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra koja je, prije ponovnoga dolaska franjevaca, upravljanje samostanom povjerila Redu sv. Pavla Prvog Pustinjaka – pavlinima.

Tragom povijesti

Ovo kameno zdanje – Franjevački samostan Snježne Gospe ima svoju povijest koja zaslužuje da se oživi, a istovremeno je sastavni i nerazdvojivi dio Cavtata. Početke gradnje samostana, koji sežu u 1484. godinu, vodili su i nadzirali dubrovački franjevci svojim nastojanjima, sredstvima i milodarima.

Na samom ulazu u samostan primjećujemo kako se ova arhitektonska cjelina sastoji od dva dijela – klaustarskoga dijela s crkvom te dvorišnoga dijela. Fra Ilija nam objašnjava kako stanje samostana koje vidimo nije izvorno budući da je ovaj samostan doživio nekoliko restauracija tijekom povijesti. Prva restauracija pod vodstvom fra Vitala Andrijaševića izvršena je poslije velikoga potresa 1667. godine kada je srušeno staro zdanje. Jedino je crkva obnovljena u izvornom stanju uz određenu nadogradnju.

Motivi osnivanja samostana Snježne Gospe u Cavtatu razlikuju se od motiva koji su potaknuli gradnju drugih samostana. Samostan nije izgrađen jer su to zahtijevale potrebe samoga mjesta, nego zato što je to bila specifična potreba franjevačkih samostana s tla Dubrovačke Republike, ali i same Republike. Naime, u vrijeme osnivanja samostana Cavtat je bio grad u nastajanju pa su i motivi osnivanja samostana crkveno-političkoga karaktera koji je zahtijevao formiranje administrativne jedinice franjevačkih samostana na tlu Dubrovačke Republike – Dubrovačke franjevačke provincije.

Nikada zaboravljen

Nijedno ljudsko djelo nije vječno, a promjenjiva i nestalna su čak i ona koja se čine neuništiva i nerazoriva. Ove činjenice nije bio pošteđen ni samostan Gospe Snježne koji je u svojoj višestoljetnoj povijesti osjetio svu razornu moć kako elementarnih i ljudskih tako i izvanrednih i svakidašnjih sila. Nije im podlegao zahvaljujući ljubavi onih koji su nad njim bdjeli i stalno ga iznova pomlađivali. Povijest i događanja u tadašnjoj Republici s njom su dijelila i mala braća jer se treslo i tlo na kojem je bio i živio njihov samostan. Stoljetne oaze tišine, mira i molitve preko noći su pretvorene u vojne kasarne ili su bile opljačkane i uništene. Usprkos bolnim povijesnim razdobljima i usprkos višim silama zbog kojih je samostan povremeno ostajao napušten, nije bio otpisan iz srca franjevačke braće. Bilo je pokušaja da im se samostan otme možda i zauvijek, ali su učinili doslovno sve da ga zadrže.

Dok smo obilazili samostan, slušali i gledali o njegovoj povijesti, fra Ilija nas dovodi do crkve Gospe Snježne koja svojim vanjskim izgledom odudara od ostaloga samostanskog zdanja jer je građena od bijeloga i lijepo tesanoga kamena zalivenoga živim cementom pa se na prvu čini kao da je tek izgrađena. Ali donekle ona to i jest – ona je i stara i nova ako se osvrnemo na građevinske zahvate koji su izvršeni i u novijem vremenu. Jedan od većih rekonstrukcijskih zahvata bio je 1909. godine kojim su u crkvu unesene novine u njezinu eksterijeru i interijeru. Jedan od radosnijih dana u povijesti samostana i crkve Snježne Gospe jest patron koji je proslavljen 5. kolovoza 1910. godine. Naime, te se godine u crkvu postavila slika Gospe od Cavtata u prisutnosti njezina slikara Vlaha Bukovca koji je ovo umjetničko djelo poklonio svojoj rodnoj grudi i crkvi Gospe Snježne, a tom se prigodom slavila i podjela papinskih odlikovanja dobročiniteljima ove crkve. Istaknuti umjetnici svojega vremena ostavili su umjetničke tragove u ovom drevnom kamenom zdanju. Tako je prvu sliku za veliki oltar crkve naslikao Bartolomeo Palmi iz Venecije, druga je naručena od dubrovačkoga majstora Božidara Vlatkovića i sina poznatoga dubrovačkog majstora Nikole Božidarevića, ali ona danas ne postoji. Iza oltara je 1509. godine kotorski slikar Vicko Lovrin Dobričević naslikao poliptih sv. Mihaela, a koji smo i mi zatekli na istome mjestu. Prve samostanske orgulje su nabavljene u Veneciji 1881. godine. Od ostalih povijesnih eksponata i vrijednih umjetničkih djela samostana i crkve izdvojit ćemo skulpturu sv. Franje u zanosu, drveni kip nepoznatoga majstora iz 18. stoljeća, drveni kip sv. Ante Padovanskoga iz 1901. godine, potom drveni kip sv. Roka iz 1880. godine, propovjedaonica u crkvi koja je tirolski rad s početka 20. stoljeća, tabernakul na glavnom oltaru iz 19. stoljeća, zatim tri metalna kaleža iz 1618. godine, te 17. i 18. stoljeća. Među umjetničkim djelima nalazimo i ciborij iz 17. stoljeća koji je rad dubrovačkih majstora, votivne pločice iz 18. stoljeća i mnoga druga vrijedna djela. Uz navedeno djelo Gospe od Cavtata svakako treba spomenuti i sliku sv. Franje od Celestina Medovića koje predstavljaju najvrjednija djela iz novije povijesti samostana.

Istovremeno kad i crkva građen je i zvonik. Prvi je bio izrađen bez kupole i u gotičkom stilu s visokim i šiljastim završetkom. Sadašnji datira iz 1901. godine, a prvo je zvono nabavljeno u Trstu 1872. godine. Klaustar samostana ima kvadratni oblik i zatičemo ga u njegovu izvornom obliku. Iznad klaustra nalaze se lukovi, a iznad srednjih lukova vidimo po jedan reljef. Sve četiri strane klaustra označene su vrijednim i važnim djelima. S južne strane tako vidimo Madonu s djetetom, na istočnoj je strani franjevački grb, na sjevernoj je medalja s neznanim monogramom dok se na zapadnoj strani nalazi nepoznati grb. U otvorenom klaustru posebno se ističe čatrnja s reljefnim grbom donatora izgradnje samostana dubrovačkoga vlastelina Franja Gučetića, a to istovremeno ukazuje i na njezino staro podrijetlo.

U dvorišnom dijelu samostana primijetili smo i jedno skromno zdanje, staru kuću koja je najvjerojatnije bila prvotno prebivalište male braće u Cavtatu, a koje se kasnije željelo ugraditi kao sastavni dio novoga samostana.

Nekako se samo od sebe nameće pitanje odakle crkvi i samostanu na plavom Jadranu naziv Gospe Snježne? Fra Ilija nam je ispričao kako postoje dvije legende o podrijetlu imena: „Prva legenda govori o tome kako je donator dubrovačkoga vlastelina Franja Gučetića želio napraviti isto što i rimski vlastelin u Rimu u 4. stoljeću kojemu je Gospa poslala vidljivi znak u obliku snijega te je sagradio crkvu istoga imena. Druga legenda govori kako je u neposrednoj blizini Cavtata na otoku Mrkanu bio samostan i crkva Gospe Snježne koji su bili napušteni pa je narod u spomen na nju tražio da se napravi nova koja će biti u Cavtatu.”

Povratak franjevaca

U povijesti samostana bilo je razdoblja kada su se vedri i sunčani dani znali pomutiti: „A bilo je i onih dana koji su bili ispunjeni strepnjom i kada je samostan zajedno s crkvom bio u potpunosti zatvoren i kada su njegovi stanovnici u strahu od neprijatelja morali iseliti. Bilo je i onih dana kada su vrata samostana bila otvorena samo nedjeljom i blagdanom. Čak i zatvoren, samostan je vršio svoju funkciju”, otkriva nam gvardijan fra Ilija. Također nam je otkrio kako ponovni dolazak franjevaca u ovaj samostan ovdašnjim stanovnicima itekako znači, a to su nam potvrdile članice Franjevačkoga svjetovnog reda koje smo susreli u samostanu. „Prisutnost franjevaca i postojanje ovoga samostana mi jednostavno znači puno i bez njih Cavtat ne bih mogla ni zamisliti”, radosno nam govori Kate Mandić, predsjednica Franjevačkoga svjetovnog reda koji jednom mjesečno ima svoje susrete u samostanu. Otkrila nam je da Franjevački svjetovni red aktivno djeluje u samostanu još od 1994. godine. „Ovdje je iz Sarajeva došla jedna žena koja je inače rodom iz Konavala i odmah se na prvu začudila kako to da samostan nema Franjevački svjetovni red te se posvetila njegovu osnivanju”, prepričava Kate te nastavlja: „Dana 15. listopada 1995. godine se nas nekoliko sestara zaredilo i postali smo i ostali aktivni članovi sve do današnjih dana. Zahvalni smo i fra Iliji na spremnosti i suradnji s nama posebno jer znamo da je njegov dolazak bio uslišanje naših molitvi. Dugo smo molili Boga da nam pošalje fratra.” Svoje oduševljenje i radost zbog ponovnoga dolaska franjevaca i sudjelovanja u samostanskim aktivnostima ne krije ni Suzana Fiorenini, ministra i doministra Dubrovačko-splitskoga područnog bratstva, a koju smo također upoznali u samostanu. „Lijepo je biti dio franjevačke zajednice, ali posebno je biti dio te zajednice ovdje u Cavtatu. I Bogu hvala što je u srca naših franjevaca ulio toliku ljubav prema ovom samostanu”, zahvalno govori Suzana.

Prolazeći Cavtatom, primjećujemo mnogo umjetnika, glazbenika, pjevača, književnika i pjesnika koji dolaze iz raznih krajeva. U večernjim satima na ulazu u klaustar samostana dočekali su nas tako zvuci klasične glazbe. Saznajemo kako se tijekom ljetne sezone upravo ovdje tri puta tjedno održava koncert klasične glazbe, a koji izvode Tomislav Žirovnik i Ana Žirovnik-Vidak, otac i kći glazbenici. Tomislav je profesor gitare u Dubrovniku i već 14 godina aktivno održava ove koncerte, a to mu, kako kaže, znači puno. „Meni je također važno znati da se u ovome gradu održava jedan ovakav koncert posebno jer znam da Cavtatu nedostaje kulturnih događanja ove vrste. Posebnu notu koncertu daje i samostanski ambijent u kojem se održava”, potvrdila je Tomislavova kći Ana.

Župa Stravča

U listopadu prošle godine dubrovački biskup Mate Uzinić imenovao je fra Iliju upraviteljem župe sv. Jurja u Stravči nadomak Cavtata. Župa Stravča zauzima sjeverni dio planine Sniježnice te je u neposrednoj blizini granice s Bosnom i Hercegovinom. Ovu smo župu također posjetili i zabilježili tekstom i fotografijom. „I ova je župa kroz povijest bila izložena napadima i progonima. Početkom 20. stoljeća brojila je 690 stanovnika. Prema popisu iz 1971. godine u svim selima župe Stravča živi 360 osoba u 80 obitelji. Popis iz 2001. godine nalazi 57 obitelji s 212 duša dok ih je 2011. godine bilo 60”, prikazao je fra Ilija statističke podatke župe kroz povijest te naveo i prošlogodišnje stanje koje je zatekao preuzevši službu upravitelja: „Župa ima četiri filijale s 44 obitelji i 164 vjernika. Vjenčanih, krizmanih i pričešćenih prošle godine nije bilo. Kršteno je tek dvoje djece, a umrlo je šest osoba.” Župa je od Cavtata udaljena 13 km, a nakon što je preuzeo službu njezina upravitelja, fra Ilija je realizirao asfaltiranje puta do nje. Tako se, uz redovite samostanske obveze u Cavtatu, fra Ilija pastoralno skrbi i za ovu župu i njezine župljane.

Samostan danas

Osim navedenih, u samostanu se odvijaju još i mnoge druge aktivnosti. Aktivan je samostanski zbor, a o urednosti crkve brinu se članice Franjevačkoga svjetovnog reda. „Osjeća se jedan drukčiji duh nakon ponovnoga dolaska franjevaca u ovaj samostan. U tom franjevačkom duhu ima nešto posebno što ga ističe od drugih”, priznaje Tanja Kovačević koja živi i radi u Cavtatu, a s njom se složila i Nikica Greguš , također iz Cavtata.

Gvardijan je, osim društvenih i kulturnih događanja, obogatio i molitveni program. Tako se u crkvi Gospe Snježne održava svakodnevna misa, mjesečno klanjanje, a vrata samostana i crkve uvijek su otvorena svim ljudima dobre volje. U rujnu ove godine su bogoslovi Albanske franjevačke kustodije u samostanu Gospe Snježne održali svoje godišnje duhovne vježbe i tom su prigodom četvorica bogoslova obnovili svoje privremene zavjete. Fra Ilija, koji ih je srdačno dočekao i primio u samostan, i sam je nekoć djelovao među Albancima na Kosovu u mjestu Đakovica. Odnedavno je službu samostanskoga vikara u Cavtatu preuzeo fra Ivanko Vuk.

Franjevački samostan i crkva Gospe Snježne u Cavtatu još su jedna priča o franjevcima koji svojim nesebičnim trudom, radom i zalaganjem povezuju prošlost i sadašnjost. Zidine samostana koje su gradili zapravo su mostovi protkani ljubavlju koji spajaju jer, parafrazirajući sv. Pavla, cijelo ovo kameno zdanje i njegova povijest bi bez ljubavi bili ništa.