Objavljeno:
21. 02. 2020. 10:15

Neprestano moramo nešto napustiti.  Moramo napustiti svoje djetinjstvo kako bismo odrasli. Moramo napustiti svoje snage u starosti kako bismo otkrili nutarnje kraljevstvo svoje duše. Moramo napustiti svoje JA kako bi ...

Anselm Grün

Onaj tko nije istinski živio, taj se ne može osloboditi ni sebe ni svoga života. On nema ništa što može ostaviti. Dopuštanje odlaska ga straši. Jer tada ničega više nema u svojoj ruci. Ničega doli onoga izvanjskog. On je zanemario stjecati nutarnje bogatstvo, pa kada mu se oduzme izvanjsko bogatstvo, ostaje siromašan. Toga se mnogi plaše. (16)

Korijen svega navezivanja leži u tomu da se držimo nečega. To stvara napetost i pritisak da se moram stalno dokazivati. Onaj tko je slobodan od toga pritiska, opušten je: on je ležeran, nije u grču i pod pritiskom stalnog naprezanja. Puštanje je uvjet da drugoga susretnemo u slobodi i u tome susretu pustimo i njega samoga slobodnog. Ja ga ostavljam takvog kakav jest. (4)

Dobru smrt možemo  doživjeti samo ako se za života uvježbamo u onome što smrt kruni, a to je napuštanje svega. Neprestano moramo nešto napustiti.  Moramo napustiti svoje djetinjstvo kako bismo odrasli. Moramo napustiti svoje snage u starosti kako bismo otkrili nutarnje kraljevstvo svoje duše. Moramo napustiti svoje JA kako bi u nama izniklo nešto dragocjenije. A u smrti trebamo napustiti život i sve ono na što smo privezani da bismo s Bogom postali jedno.(1)

 

Iz knjige: Biseri mudrosti

Izvor:
Svjetlo riječi