Objavljeno:
07. 05. 2020. 09:30

Bog nas nikad ne optužuje za naše grijehe. Sotona to čini (usp. Otk 12,10-11). Bog nas poziva da se obratimo, da vjerujemo, da živimo u slobodi djece Božje, da budemo sveti kao što je svet On. To ne znači da Bog više ne gleda naše grijehe. Naprotiv, On osuđuje svaki naš grijeh i daje nam prigodu da se očistimo od svakoga grijeha (u ispovijedi).

Piše: fra Josip Ikić

Poput rimskoga vojnika koji je štitio prsa i vitalne organe oklopom (lorica segmentata), tako i kršćanin stavlja na sebe duhovni oklop pravednosti da se zaštiti od udaraca i strelica Zloga. Prije bitke vojnik bi oblačio na sebe neprobojni oklop koji je štitio njegovo srce, pluća i druge vitalne ograne od strelica neprijatelja. Bez ovoga oklopa nije išao u borbu.

Naš vitalni duhovni organ jest srce, središte našega bića. Mudrac nas upozorava: Svom brižljivošću čuvaj svoje srce; jer iz njega izvire život! (Izr 4,23). Skoro 900 biblijskih stihova odnose se na (duhovno) srce, što pokazuje da je to zaista „vitalni duhovni organ”. Naše se srce može i pokvariti. Bog želi da ono uvijek bude čisto, ponizno i skrušeno (usp. Ps 51,19). Isus kaže da iz obilja srca usta govore (usp. Lk 6,45), a naše je srce ondje gdje je naše blago (usp. Mt 6,21). Iz naše nutrine, iz našega srca, izvire vjera i nevjera, blagoslov i prokletstvo, spasenje i smrt (usp. Mk 7,20-23). Zato Pavao tvrdi: Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava (Rim 10,10). Bog nam nudi opravdanje (oproštenje grijeha) po vjeri u Sina. Onima koji vjeruju i primaju Isusa, Bog daje moć da postanu djeca Božja (usp. Iv 1,12-13; Rim 3,2). Spasenje ne postižemo svojom snagom, svojim djelima, nego vjerom u Krista: kupelju novoga rođenja (krštenjem) i obnavljanjem po Duhu Svetom (usp. Tit 3,5). Stoga, pravednik živi od vjere (usp. Rim 1,17), kao što su živjeli najveći biblijski uzori vjere, Abraham i Marija. Naravno, živa vjera se pokazuje dobrim djelima jer vjera je bez djela mrtva (usp. Jak 2,17). Stoga, stavimo na sebe oklop pravednosti i bdijmo nad svojim srcem, nad svojim vjerom, svojim mislima i osjećajima. To veliko, neizmjerno blago vjere u Isusa, vjere koja nas čini pravednim pred Sucem živih i mrtvih, nosimo u glinenim posudama. Stoga se ne možemo oslanjati na svoje zasluge, nego na Božje milosrđe. Obucimo oklop pravednosti i zaštitimo se u duhovnoj borbi, kada nas zloduh napada preko misli i osjećaja.

Kad god nas zloduh pokušava optužiti za grijehe iz prošlosti (koje smo ispovjedili), tada obucimo na sebe oklop pravednosti: sjetimo se da smo opravdani Krvlju Kristovom. Ako Duh Kristov prebiva u nama, onda smo ljubljeni sinovi i kćeri Božje, bez obzira na to što nam zloduh ubacivao u um. Bog je, naime, Krista, koji nije okusio grijeha, učinio grijehom da mi budemo pravednost Božja u Kristu (usp. 2 Kor 5,21). Pravednost Kristova u nama jest ono što vrijedi u Božjim očima. Bog više ne gleda na našu grešnu prošlost. On vidi u nama kršćane, druge Kriste, svoje sinove i kćeri u Sinu. Bog nas nikad ne optužuje za naše grijehe. Sotona to čini (usp. Otk 12,10-11). Bog nas poziva da se obratimo, da vjerujemo, da živimo u slobodi djece Božje, da budemo sveti kao što je svet On. To ne znači da Bog više ne gleda naše grijehe. Naprotiv, On osuđuje svaki naš grijeh i daje nam prigodu da se očistimo od svakoga grijeha (u ispovijedi). Nadalje, On je poput dobroga zemaljskog oca koji šibom odgaja svoju djecu radi njihova dobra (usp. Heb 12,5-11). On je poput dobroga vinogradara koji obrezuje loze da bi donijele što više roda (usp. Iv 15,1-8).

Današnji svijet koji se odriče Krista sve više tone u grijeh i duhovnu tamu. Samo Isus može otjerati tamu i besmisao života. Zato se čvrsto držimo Krista, budimo budni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja i ne bojmo se (usp. 1 Sol 5,8). Štoviše, molitvom i radom širimo svjetlo vjere. Neka naša dobra djela zasvijetle pred ljudima da se i oni obrate i proslave nebeskoga Oca (usp. Mt 5,16). Hrabro se borimo protiv nepravde i korupcije, pomažimo siromasima i beskućnicima, štitimo bespomoćne (nerođene, bolesne i stare).

Izvor:
Svjetlo riječi