Objavljeno:
05. 08. 2016. 11:00

Od 53 franjevca na ovom kapitulu koji su zastupali 296 franjevaca ove zajednice s pravom glasa, velika većina njih je, birajući između trojice potvrđenih kandidata: fra Zdravka Andića, fra Joze Marinčića i fra Ivana Šarčevića, glasovala za to da ovu drevnu zajednicu u narednom šestogodišnjem razdoblju vodi fra Jozo Marinčić.

Razgovarao: fra Vjeko Eduard Tomić

Novi provincijal Bosne Srebrene od srijede 6. travnja je 56-godišnji svećenik fra Jozo Marinčić. Tako su odlučili sudionici redovitog Kapitula (sabora franjevaca) koji je održan u Sarajevu od 4. do 8. travnja. Od 53 franjevca na ovom kapitulu koji su zastupali 296 franjevaca ove zajednice s pravom glasa, velika većina njih je, birajući između trojice potvrđenih kandidata: fra Zdravka Andića, fra Joze Marinčića i fra Ivana Šarčevića, glasovala za to da ovu drevnu zajednicu u narednom šestogodišnjem razdoblju vodi fra Jozo Marinčić.  Nakon što je fra Jozo prihvatio izbor, fra Iko Skoko, generalni vizitator koji je vodio kapitul, jednostavnim obredom uveo ga je u službu. Time je novoizabrani provincijal u službi zamijenio fra Lovru Gavrana koji je na čelu Bosne Srebrene bio od 2009. Fra Jozo je izborom za provincijala postao 158. po redu provincijal Bosne Srebrene od godine 1517. kada je Bosanska vikarija postala provincijom. Gledano pak od 1340. kada je nastala vikarija, on je 197. poglavar ove zajednice. Bolji poznavatelji franjevačkih kronika uočili su štoviše, da je on prvi provincijal podrijetlom s područja samostana u Gučoj Gori još od druge polovice 19. st.

Novi provincijal potječe iz vjerničke obitelji iz Bučića kod Travnika i ima žive roditelje Niku i Katu. Završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom i Franjevačku teologiju u Sarajevu. Svečane zavjete je položio 1986. godine dok je za svećenika zaređen 1987. u Sarajevu. Pastoralne službe župnog vikara obavljao je u Dobretićima, Gučoj Gori i Jajcu, a službe župnika u Docu kod Travnika, Osovi i Gučoj Gori. Službe samostanskog vikara vršio je u samostanima u Jajcu i Gučoj Gori dok je na dužnosti gvardijana bio u samostanima u Gučoj Gori i u Sarajevu. U prethodnom četverogodišnjem razdoblju obnašao je službe provincijskog ekonoma, definitora (član Uprave) te gvardijana samostana Sv. Križa, u sarajevskim Kovačićima.

Razgovorom s novoizabranim provincijalom želimo čitateljima Svjetla riječi smo pružiti prigodu da budu među prvima koji će saznati nešto više o novom poglavaru ove velike franjevačke zajednice čiji članovi osim u BiH i Hrvatskoj djeluje u još 14 drugih zemalja u Europi, Africi, Australiji i Sjevernoj Americi te Kanadi.

Oče provincijale, u ime naših čitatelja, Redakcije i Uredničkog vijeća čestitam Vam na izboru za poglavara Bosne Srebrene. Kako ste doživjeli svoj izbor? Je li Vam bilo teško donijeti odluku da prihvaćate kandidaturu i izbor za provincijala?

Ponajprije zahvaljujem na Vašoj čestitci. Što se tiče odluke da prihvatim kandidaturu za provincijala Bosne Srebrene, ona nije bila laka niti jednostavna, a to ne govorim tek iz neke kurtoazije. Iskreno rečeno dugo sam se omišljao prihvatiti je ili ne, ali u trenutku kada sam osjetio da ću u toj odgovornoj službi imati istinsku potporu svoje subraće, koja su me u tome prijateljski poticala i ohrabrivala, odlučio sam je prihvatiti. Razlozi, koji su me držali u dvojbi, jesu u samom mom razumijevanju te službe. Nisam je shvaćao tek kao čast za koju se treba izboriti, nego mnogo više kao odgovornost koju treba dosljedno i iskreno nositi. Sebi ne umišljam da sām mogu davati uvijek najbolje odgovore na temeljna pitanja funkcioniranja naše Provincije i da sām mogu nositi sav teret izazova s kojima se suočava franjevačka Zajednica. Otvoren sam stoga za temeljito zajedničko promišljanje kako sa svojim najbližim suradnicima tako i sa svom subraćom u Provinciji u traženju najboljih odgovora na ključna pitanja vezana za život i djelovanje ove drevne ustanove – jedine u Bosni i Hercegovini koja je opstala od srednjega vijeka, preživjevši svu turbulentnu povijest ovih prostora.

Kako ocjenjujete rad i atmosferu koja je pratila ovaj Kapitul i što je on, prema Vašem mišljenju ustvrdio o Provinciji kojoj ste upravo došli na čelo?

Odmah na početku mogu reći da je rad Kapitula protekao u konstruktivnom ozračju čemu je, uz same sudionike, nesumnjivo i osobno pridonio vizitator fra Iko Skoko, član Hercegovačke franjevačke provincije, kao predsjedavajući Kapitula. Uloga je Kapitula da se na njemu načini svojevrsna inventura stanja u Provinciji u ključnim područjima njezina djelovanja. Riječ je o pastoralnim prilikama i radu na župama, o funkcioniranju odgojnih i obrazovnih institucija Provincije, o duhovnom životu, graditeljskim aktivnostima, humanitarnoj i karitativnoj djelatnosti, izdavaštvu, ekonomskom stanju… Izvješ­ća o svim tim aktivnostima pružila su nam svježu sliku sadašnjeg stanja u našoj Zajednici, tako da smo, na osnovi analize svih tih predočenih podataka i informacija, mogli odrediti smjernice za daljnje djelovanje. Na Kapitulu smo pobliže upoznati s teškoćama s kojima se članovi Provincije suočavaju u svome radu, prije svega po župama od kojih je znatan broj njih devastiran u vrijeme rata, ali smo također s radoš­ću mogli konstatirati i respektabilne rezultate proizašle iz uloženog truda i napora naše subraće u samostanskim i župnim zajednicama.

Koliko provincijski Kapitul može bitno utjecati na život i djelovanje franjevaca u Provinciji? Naime, većina ujaka djeluje na župama kao vikari i župnici pa su im pravci djelovanja na određen način prilično zadati pastoralnim obvezama koje ima svaka druga župa u našoj Crk­vi?

Već sam gore ponešto rekao o temeljnoj ulozi i značenju provincijskoga Kapitula u našoj zajednici. Ovdje ću dodati i jasno kazati da ne spadam u one koji vjeruju da se nekim čarobnim štapićem može promijeniti postojeće stanje u skladu sa zamišljenim receptima nekog gremija pa bio to i Kapitul Provincije. Ja sam realist i prema svome dosadašnjem životnom iskustvu vrlo dobro znam da se promjene ne događaju brzo niti odjednom. To je polagani proces koji se zbiva na mukotrpnom i trnovitom putu do zamišljenog cilja. U svemu našem djelovanju potrebno je k tome, ne zaboravimo, imati vjerničkog pouzdanja u Božju pomoć kao i one strpljivosti i upornosti što izvire iz života sv. Franje. Stoga iskreno vjerujem da su promišljeno definirane smjernice, što je učinjeno na ovom Kapitulu, dobri poticaji i inspiracija za članove naše zajednice koji neposredno djeluju u katoličkom puku, da u sebi probude još veći evanđeoski žar kao i onu često zapretanu, a prijeko potrebnu, kreativnost u svome pozivu, te ih iskoriste na dobrobit svih ljudi bez razlike.

Kapitul je donio nekoliko zaključaka. Dva se tiču dušobrižništva i većini naših čitatelja vjerojatno će biti i najzanimljiviji, posebice onima na manjim župama koje duhovno poslužuju ujaci. Biste li ih kratko predstavili i prokomentirali?

Kapitul je, nakon razmatranja svih važnih tema iz života i rada zajednice, donio i niz zaključaka kao smjerokaze djelovanja u vremenu koje je pred nama. Izdvojene su i naglašene sljedeće teme: duhovni i bratski život, dušobrižničke i druge aktivnosti braće, odgoj i izobrazba, ekonomija, karitativna djelatnost i uspostava Plenarnog vijeća Provincije. Budući da je naša Provincija od svojih početaka usmjerena na neposredni rad u katoličkom puku, ta višestoljetna tradicija bitni je dio identiteta bosanskih franjevca i temeljni je sadržaj njihova poslanja. U zaključku Kapitula o dušobrižništvu u aktualnim okolnostima, ponajprije se polazi od činjenice teške poratne situacije i (polu)ispražnjenosti nekih župa. Zbog toga smo se obvezali raditi na iznalaženju optimalnih rješenja prije svega u reorganizaciji pastoralnog rada naše subraće na takvim župama. Drugi naglasak toga kapitularnog zaključka jest, uz redoviti način rada, poticati i promovirati osobni pastoral sukladno okolnostima, te organizirati franjevačke pučke misije i druge slične oblike pobožnosti. Vjerujem da tu možemo učiniti pastoralne pomake i na tome ćemo zdušno raditi.

U Izjavi za javnost sudionici Kapitula su upozorili da se zbog poraznog stanja ekonomije i politike u BiH, nastavlja odlazak u inozemstvo obitelji s djecom te mladih? Što mogu učiniti franjevci u Bosni i što Vi kanite učiniti da se s ovim gorućim problemom hitno pozabave nositelji vlasti kod nas?

Nositelji vlasti su i doveli naš narod u ovu situaciju da moraju odlaziti iz svojih zavičaja, ostavljati svoje obitelji ili ih pak voditi sa sobom i ići tamo gdje mogu dostojanstveno živjeti i prehranjivati svoje najbliže. Žalosna je to situacija i mi ćemo se nažalost za nekoliko godina susresti s gorućim problemom nedostatka kvalificiranog kadra na raznim područjima. Mi možemo u okviru naših zajednica i župa u skladu sa svojim skromnim mogućnostima pokušati ponuditi nekima od mladih obitelji perspektivu i pomoći im da ostanu na svojim ognjištima, a trebamo upozoravati i dalje na ove nepravedne odnose u društvu. Ekonomiju naše države pojede korupcija i preglomazni administrativni aparat koji ne bi mogle podnijeti ni kudikamo bogatije države od nas. Toliko ministara, zamjenika ministara, savjetnika, tajnika mislim da nemaju ni najbogatije države svijeta. A krivnju za sve to snosi itekako i međunarodna zajednica.

Kao pretpostavku boljem ekonomskom stanju i blagostanju svih u BiH, Izjava je navela da u BiH treba „konačno uspostaviti pravedne i razumne norme zajedničkog života, te imati trajnu komunikaciju s drugima i drugačijima”. Na koje je norme izjava ciljala i na kakvu se komunikaciju mislilo?

Ciljala je na to da treba kao prvo iznova urediti državu na pravednim principima, a ne na ovako nakaradan način kakvo je sada jer nema nikakvog zaštitnog mehanizma koji bi uzeo u obzir prava manjinskog naroda na teritoriju kojima upravlja većinski narod, bez obzira o kojem se narodu radilo. Isto tako, trebamo shvatiti da ove tenzije koje se umjetno stvaraju među našim narodima nikome ne donose dobro i da zemlju vuku unatrag. Svaki narod mora dobiti mehanizam zaštite svojih prava, ali isto tako sva ta prava pružiti i onim narodima koji su u manjini na njegovom području. Smatram kako je prijedlog koji je još davno predložila Biskupska konferencija BiH o stvaranju četiriju regija koje bi uvažavale sve naše povijesne i kulturne razlike najrazumniji. Nažalost, nijedna ga politička strana nije ozbiljno uzela u razmatranje.

Današnje vrijeme u BiH Izjava je opisala kao „olovno”. Po čemu su ona „olovna” i što mislite da se treba učiniti da vremena budu bolja? Kako se riješiti „olova”?

Ma svako je vrijeme u kojem ljudi žive manje-više olovno i teško i skloni smo uvijek s nostalgijom gledati na prošlost kada smo bili mlađi i zdraviji. Ovo je jedino vrijeme koje nam je Gospodin darovao i moramo, svatko na svoj način, dati najbolje od sebe kako bi se promijenila ova situacija. Kada počnemo jedni drugima prilaziti ne sa strahom, jer strah je izvor svih problema i frustracija u međuljudskim odnosima, nego s povjerenjem i otvorenoš­ću, olovo bi se moglo istopiti i nestati iz naših života. Nitko od nas ne treba sebi umišljati da može promijeniti svijet, no možemo u našim malim zajednicama i sredinama učiniti puno toga dobroga, ukoliko to želimo. Na svakome od nas je izbor što će učiniti.

Prvi zajednički nastup Vas i nove Uprave provincije bio je odlazak u Srebrenicu? Koje je značenje tog posjeta?

Mi smo kao nova Uprava jednoglasno odlučili da trebamo posjetiti naše najstarije svetište u Olovu i ostatke jednog od najstarijih samostana naše Provincije u Srebrenici. Kao što znate naša Provincija se i zove Bosna Srebrena, upravo po Srebrenici. Drugi cilj je bio da posjetimo žrtve genocida u Srebrenici i izrazimo im dostojnu sućut i pijetet. To su nevino pobijeni ljudi kao simboli svih nevino stradalih u ovom ratu kod svih naroda. Ja osobno, a i moji suradnici, želimo imati pijetet za svaku žrtvu bez obzira na njezinu vjersku i nacionalnu pripadnost jer tako nas uči i Evanđelje i naš utemeljitelj sv. Franjo.

Na čemu ćete kao provincijal inzistirati u svom djelovanju? Na što planirate staviti naglasak kako bi franjevci Bosne Srebrene uspješno odgovorili izazovima svog poslanja i teških vremena u kojima živimo?

Smatram kako je najvažnije graditi zdrave međuljudske odnose jer oni su temelj svakog drugog djelovanja u bilo kojoj instituciji. Važna je i bratska solidarnost jer kao što znate imamo s jedne strane župe i samostane koji su uređeni i dosta dobro funkcioniraju, dok s druge strane imamo porušenih župa i ispražnjenih krajeva gdje pojedina naša braća hrabro djeluju među nekoliko desetaka starijih povratnika. Pozornost treba posvetiti i brizi za stariju i bolesnu braću i naći im adekvatnu i profesionalnu njegu i skrb. Franjevci će najbolje odgovoriti izazovima ovog vremena ako i dalje budu vjerni svom poslanju i karizmi, ako budu širili mir i dobro među ljudima, ako se budu brinuli za siromašne, marginalizirane i obespravljene ljude u našoj domovini. Nama je mjesto na njihovoj strani, a ne na strani bogatih i moćnih.

Izvor:
Svjetlo riječi