Objavljeno:
16. 05. 2020. 13:00

Prostrana ravnica Elzas u dolini rijeke Rajne već stoljećima predstavlja prirodno razmeđe između Francuske i Njemačke. Vrlo plodno tlo i plovna rijeka pogodovali su razvoju trgovačkoga gradića Strasbourga, antičkoga Argentoratuma, na sastavku rijeka Ill i Rajne. Njegovi su bogati stanovnici na temeljima keltskoga svetišta, rimskoga hrama i četiriju dogorjelih katoličkih crkava od 1176. do 1439. godine gradili velebnu gotičku katedralu. Premda jedan od dvaju tornjeva katedrale nikad nije dovršen, ipak je to danas najviša građevina koja je u potpunosti bila izgrađena u srednjem vijeku, visoka 142 metra. Uvelike visinom nadmašuje i okolne građevine te se vidi čak s obronaka masiva Vosges i Schwarzwald, s obiju strana rijeke Rajne. Odlikuje se ružičastom bojom pješčenjaka od kojega je izgrađena.

Smjenjivali su se vladari nad Elzasom, tako i nad Strasbourgom i njegovom katedralom. Godine 1524. ova je crkva čak postala protestantska, a rekatolicizirana je 1681. godine. Drugo mračno razdoblje započelo je Francuskom revolucijom, kad je katedrala pretvorena u hram Razuma i tzv. Vrhovnoga bića. Čak je i Marseljeza nastala u Strasbourgu. Revni revolucionari planirali su uništiti više stotina kipova i velik broj vitraja, a u duhu principa égalité namjeravali su porušiti čak i golemi sjeverni toranj katedrale kako se ne bi isticao u različitosti. To je spriječeno dosjetljivošću građana koji su na toranj postavili golemu limenu jakobinsku kapu. Konačno, katedrala je početkom 19. stoljeća temeljito obnovljena i vraćena katolicima.

Kasnije je Elzas pripojen Bismarckovu Drugom Reichu. Međutim, nakon Prvoga svjetskog rata njemački Elsass ponovno je postao francuski Alsace. Ova politička previranja dovela su do toga da jedino (nad)biskupije Strasbourg i Metz danas ne pripadaju nijednoj metropolitanskoj crkvenoj pokrajini u Francuskoj i izuzete su od francuskoga Zakona o razdvajanju religije i države iz 1905. godine. Tako na području ovih dviju biskupija svi biskupi, župnici, također pastori, rabini i imami, kao i svi drugi uposlenici u registriranim vjerskim ustanovama uživaju prava Napoleonova Konkordata s Crkvom iz 1801. godine, koji je Republika Francuska jednostrano dokinula 1905. godine. Prema istom Konkordatu nadbiskupa Strasbourga i biskupa Metza imenuje doduše Papa, ali tek nakon što izbor „odobri” francuski predsjednik.

Među znamenitosti unutrašnjosti strazburške katedrale ubrajaju se još astronomski sat iz 16. st., raskošna krstionica, potporni stup ukrašen kipovima anđela, mnoštvo vitraja i zidna tapiserija s motivima iz Gospina života. A izvana katedrala svojim izrazima gotike podsjeća na žice glazbala. Tako je arhitekt Karl F. Schinkel polovicom 19. stoljeća Gospinu katedralu u Strasbourgu prozvao harfom od kamena.

Izvor:
Svjetlo riječi