Objavljeno:
30. 04. 2020. 10:00

U hrvatskom su narodu osobito omiljena marijanska svetišta jer se u njima, kako mnogi hodočasnici kažu, osjeća prisutnost nebeske Majke Marije kojoj se mole za zagovor. Tu prisutnost osjetili su i u Međugorju iz kojega se na poseban način pronosi poruka Božjega mira, današnjem svijetu itekako potrebnoga, te je ovo hodočasničko mjesto prozvano i svetištem Kraljice Mira.

Piše: Nikolina Marčić

Mjesto molitve, mira i pomirenja čest je opis jednoga od najposjećenijih i najpoznatijih hodočasničkih mjesta u svijetu – Međugorja. Za nekoga tko prvi put čuje za Međugorje, pridjev „najposjećenije” zasigurno će asocirati na mjesto koje je puno povijesnih, prirodnih i kulturnih znamenitosti te je iz toga razloga takav status steklo na svjetskoj razini. Ali po tom pitanju nema se što posebno vidjeti jer ono po čemu ova župa, smještena između dva brda, privlači ljude nije turističke, povijesne ili tomu slične prirode. Njezina se privlačnost očituje u dubinama međugorske duhovnosti o čijim plodovima se govori i piše.

Život župne zajednice najbolje poznaje njezin župnik, a u Međugorju je to franjevac Hercegovačke franjevačke provincije fra Marinko Šakota koji nas s osmijehom dočekuje i u nastavku upoznaje s Međugorjem. Pa krenimo onda ispočetka.

Stoljećima u vjeri

Najstariji sačuvani spomen imena Međugorje datira još iz davne 1599. godine kada je Međugorje bilo na popisu župa o kojima se pastoralno skrbe franjevci tadašnje provincije Bosne Srebrene iz samostana u Zaostrogu. U to vrijeme oni su se brinuli o župama koje su se prostirale od mora pa sve do Mostara i njegove okolice.

U godinama koje su uslijedile međugorska je župa površinom bila na prostoru župe Brotnjo, a od sredine 18. stoljeća središte broćanske župe smješteno je u Gradnićima. Župa je obuhvaćala prostor cijeloga Brotnja, čapljinski i gabelski kraj pa je nekadašnji broćanski župnik fra Petar Bakula zabilježio kako je prostorom više sličila biskupiji, a ne župi. Godine 1854. odcjepljuje se Gabela s Čapljinom, potom 1864. odcjepljuje se Gornje Brotnjo sa sjedištem u Čerinu dok je župa Međugorje kanonski utemeljena 1. svibnja 1892. godine dekretom mostarsko-duvanjskoga biskupa fra Paškala Buconjića. Nakon što je župa osnovana 1892. godine, župljani su prvu župnu crkvu izgradili 1897. godine dok su novu započeli graditi 1935., a završili tek 1969. godine.

Međugorje je bila župa koja se ni po čemu posebno nije isticala od drugih sve do 24. lipnja 1981. godine kada je šestero djece imalo viđenje Majke Božje koja im se ukazala na obližnjem brijegu u Bijakovićima ispod brda Crnica pa je zbog toga i poznato pod imenom Podbrdo. Od tada svakoga dana u isto vrijeme djeca su odlazila na to mjesto i nitko, pa čak ni komunizam koji je vladao u tadašnjoj Jugoslaviji, različita zastrašivanja i pritisci nisu ih mogli, kako tvrde, spriječiti da se odazovu Gospinu pozivu. Štoviše, bili su podvrgnuti i medicinskim istraživanjima kada je nekoliko medicinskih stručnjaka, napose onih iz Italije i Francuske, ispitalo vidioce tijekom ukazanja, ali svi su na kraju došli do istoga zaključka – oni su zdrave osobe i za vrijeme ukazanja u njima se događa promjena koju medicinskim putem nije moguće protumačiti.

Iako službena Crkva još uvijek nije priznala Međugorje i unatoč nastojanjima medija da ovo mjesto prikažu kao čisto turističku destinaciju, vjernici su priznali Međugorje svojim životima i svjedočanstvima pa nije rijetkost ovdje sresti osobe koje su došle kao turisti, ali se na kraju vraćaju kao hodočasnici

„Međutim, mnogi hodočasnici koji dolaze ovdje svjedoče kako je jedino važno imati pouzdanja u Boga, dopustiti da nas On vodi onako kako je vodio Blaženu Djevicu Mariju i tako u Bogu prepoznati prijatelja, a ne onoga tko upravlja prema vlastitim željama”, zaključuje župnik Šakota koji nam u nastavku objašnjava kako službena Crkva još nije priznala Međugorje: „Godine 2010. u Vatikanu je utemeljena Komisija koja je međugorski fenomen istraživala sve do 2013. godine. Mnogi biskupi i svećenici iz cijeloga svijeta do sada su posjećivali i još uvijek posjećuju Međugorje. Primjerice, kardinal i bečki nadbiskup Schönborn koji je ga je posjetio 2010. godine oduševljen je događajima i duhovnošću u ovom svetištu, ali ne samo on nego i mnogi drugi biskupi su o ovom mjestu počeli drukčije razmišljati kada su se uvjerili u međugorske plodove koje su prepoznali u vlastitim biskupijama.” To potvrđuje i činjenica kako su se mnogi obratili, promijenili svoj život, osnovali molitvene skupine i otkrili ono dobro, autentično i lijepo što se nalazilo skriveno u njihovim životima.

Ubrzo je i papa Franjo, 2017. godine, u Međugorje poslao nadbiskupa Henryka Hosera iz Poljske, najprije kao svoga izaslanika, a već sljedeće godine biva imenovan apostolskim vizitatorom za župu Međugorje. Prisutnost mons. Hosera je pastoralnoga karaktera i za cilj ima vidjeti, istražiti i što dublje spoznati pastoralno stanje u Međugorju, te potrebe hodočasnika i vjernika kako bi se na temelju toga mogle izraditi inicijative za budućnost. „Presretni smo što je s nama mons. Henryk Hoser, ali prije svega zahvalni smo svetome ocu papi Franji što je poslao svoga vizitatora upravo u osobi Henryka Hosera – čovjeka koji je otvorena duha, koji vidi plodove, razlikuje važno od nevažnoga, usmjerava i potiče na dobro što je od iznimne važnosti kako za nas pastire tako i za vjerničku zajednicu te hodočasnike koji svakodnevno u velikom broju iz različitih krajeva svijeta pristižu u Međugorje”, radosno nam govori župnik Šakota. 

Mir je temelj

Iako službena Crkva još uvijek nije priznala Međugorje i unatoč nastojanjima medija da ovo mjesto prikažu kao čisto turističku destinaciju, vjernici su priznali Međugorje svojim životima i svjedočanstvima pa nije rijetkost ovdje sresti osobe koje su došle kao turisti, ali se na kraju vraćaju kao hodočasnici. Međugorje hodočasnika vodi prema nutrini što se posebno očituje kroz molitveni program. Na pitanje što je posebno istaknuto u međugorskoj duhovnosti župnik fra Marinko odgovara: „Ono što vjernike posebno raduje u međugorskoj duhovnosti jest Marijina prisutnost i poziv na življenje evanđelja. Mir je temelj međugorske duhovnosti pa mnogi često kažu kako je Međugorje Gospina škola mira u kojoj je molitva temeljna lekcija. Molitva je put do mira jer se u njoj čovjek susreće s izvorom mira – s Bogom i na taj način postaje nositelj mira drugima.”


fra Marinko Šakota, župnik

Upravo je po svojoj duhovnosti Međugorje postalo prepoznatljivo cijelome svijetu i iz njega se nitko ne vraća praznih ruku, jer tko god prihvati milost, vratit će se s obiljem milosti, a Marija je primjer koji nas uči kako svoj život izgraditi na temelju Božje Riječi. Tomu u prilog idu mnoga svećenička i redovnička zvanja izmoljena u ovome mjestu. Do sada ih je registrirano oko tisuću, a od 1986. godine od kada se vodi statistika na misama u Međugorju koncelebriralo je preko 800 tisuća svećenika.

I na socijalno-karitativnom polju Međugorje je urodilo mnogim plodovima nakon čega su se pojedinci osjetili pozvanima u angažiranju i iskazivanju brige za ljude u potrebi. Tako je utemeljena ustanova za predškolski odgoj i socijalnu skrb Majčino selo. Zajednica Milosrdni Otac djeluje kao projekt franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije, a ima za cilj pomoći ovisnicima o drogama, kocki i alkoholu. Zajednica ima svoje kuće u BiH i Sloveniji koje broje oko 70 članova različitih kulturnih, nacionalnih i vjerskih korijena. Majčino selo i zajednicu Milosrdni Otac utemeljio je pokojni fra Slavko Barbarić kao i Vrt sv. Franje u okviru Majčinoga sela zamislivši ga kao mjesto pogodno za tišinu, meditaciju, molitvu, seminare i slična događanja.

U blizini djeluje i zajednica Majka Krispina osnovana 2005. godine, a svojim radom i postojanjem promiče zdravu kulturu života i poziva društvo na odgovornost i brigu o nerođenoj djeci. U Međugorju je djelatna i zajednica Cenacolo koju je 1983. godine u Italiji osnovala s. Elvira Petrozzi s ciljem pomoći osobama koje su ovisne o drogi, kocki, alkoholu i slično. Istovremeno obiteljski centar Ivan Pavao II. u Vionici udomljuje nezbrinutu djecu iz obitelji bez roditelja ili iz narušenih bračnih odnosa. Još jedan od istaknutih plodova Međugorja je humanitarna ustanova Mary's meals (hrv. Marijini obroci) koju je osnovao Magnus MacFarlane Barrow iz Škotske, a koja se brine za gladnu djecu. Uspjeh ove ustanove prepoznat je u tome što preko milijun gladne djece svaki dan dobiva topli obrok u školi. „Na području župe, ali i diljem svijeta djelatno je još mnogo molitvenih zajednica na temelju čijega rada i zalaganja su itekako vidljivi plodovi Duha Svetoga”, govori fra Marinko.

Molitveni susreti

Već smo spomenuli kako je međugorska duhovnost ono što hodočasnika na poseban način privlači u ovo mjesto bilo da se moli na Brdu ukazanja uz postaje krunice, na Križevcu uz postaje križnoga puta ili pak u župnoj crkvi sudjeluje u večernjem molitvenom programu. Župnik Šakota otkriva da molitvenoga programa i sadržaja ima mnogo, a osim stalnih molitvenih susreta postoje i različiti seminari i duhovne vježbe koje se organiziraju na godišnjoj razini. Važno mjesto u povijesti župe i za njezine župljane zauzima fra Slavko Barbarić koji je smatrao kako je za rast u vjeri potrebno otvoriti svoje srce i srcem moliti, imati vremena za Božju Riječ, a upravo se to ostvarilo kroz duhovne seminare koje je on pokrenuo i koji se i danas održavaju po nekoliko dana u župi.


fra Slavko Barbarić

Tako se organiziraju seminari posta i molitve, potom međunarodni susreti organizatora hodočašća, voditelja centara mira, molitvenih i karitativnih skupina inspiriranih Međugorjem kojih je do danas održano 26 i na kojima je sudjelovalo 4768 sudionika. Početkom srpnja svake godine održava se seminar za duhovnu obnovu svećenika na kojemu sudjeluje preko 300 svećenika. Održano ih je ukupno 24 na kojima je prisustvovalo 7274 sudionika. Potom se organiziraju seminari za bračne parove, za liječnike i medicinsko osoblje, Međunarodno hodočašće za osobe s invaliditetom te seminar za život. U domu Domus pacis, u kojemu je smješten i fond fra Slavko Barbarić za stipendiranje siromašnih i nadarenih studenata, godišnje se održava preko 20 seminara posta i molitve. Napomenimo kako se svi seminari organiziraju na međunarodnoj razini, a župljani svake godine u svojim domovima besplatno ugoste svećenike, siromašne osobe i druge sudionike seminara.


mons. Henryk Hoser, apostolski vizitator

Molitvena mjesta

U Međugorju postoji i nekoliko molitvenih mjesta na kojima hodočasnici rado provode vrijeme u molitvi. Tako ih vrlo često možemo susresti na Brdu ukazanja, bilo pojedinačno ili u hodočasničkim grupama, gdje mole uz postaje radosnih, žalosnih ili slavnih otajstava Gospine krunice. Osim toga, susrećemo ih u molitvi uz postaje križnoga puta dok se uspinju na brdo Križevac. Naime, u povodu 1900. obljetnice Kristove smrti i uskrsnuća na brdu Šipovcu je 1934. godine tadašnji župnik fra Bernardin Smoljan sa župljanima podigao veliki betonski križ koji dominira nad čitavim krajem i zbog čega je i prozvan Križevac. Nakon Gospinih ukazanja, Križevac je postao poznat cijelome svijetu.

Središnje molitveno mjesto je župna crkva posvećena svetom Jakovu apostolu u kojoj se svaku večer organizira molitveni program koji uključuje molitvu radosnih i žalosnih otajstava krunice, svetu misu za hodočasnike, molitvu za zdravlje duše i tijela te molitvu slavnih otajstava krunice, a mnogi su i koji ostaju u tišini u kapelici klanjanja. Hodočasnici iz drugih zemalja slave misu po svojim jezičnim skupinama.


Festival mladih, 2019.

Vrlo prihvaćena i hodočasnicima omiljena molitva jest Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu koja se održava utorkom, četvrtkom i subotom te molitva pred križem koju je pokrenuo fra Slavko Barbarić, a danas se moli svakoga petka nakon večernje svete mise. Osim toga, svake se godine organizira molitveni doček Nove godine, te Hodnja mira od Humca do Međugorja na blagdan sv. Ivana Krstitelja, a uoči obljetnice Gospinih ukazanja. Još jedan od najposjećenijih događaja je Festival mladih, a ove je godine održan jubilarni, 30. na kojemu je posebno bila znakovita prisutnost biskupa budući da je papa ranije ove godine službeno dopustio organiziranje hodočašća na razini biskupije. „Festival mladih je omiljeni i najposjećeniji događaj u godini koji je prvi put 1989. godine organizirao fra Slavko Barbarić. Fra Slavko je Festival mladih, koji se još naziva i Međunarodni molitveni susret mladih, zamislio kao izvor na kojemu će se mladi obnavljati, osvježavati svoj duh i nadahnjivati za nove korake”, priča nam fra Marinko te nastavlja: „Ovaj veliki susret godišnje okupi preko 40 tisuća mladih iz preko 60 zemalja svijeta, a mnogima je postao neizostavan termin i prigoda za osobnu duhovnu obnovu. Ove godine je na poseban način Mladifest upotpunio dolazak biskupa, naših pastira čiju su prisutnost mladi itekako osjetili te su oni, ali i sami biskupi otišli s još snažnijim dojmovima nego je to bio slučaj u prethodnim godinama.”


Podbrdo

U samim počecima Međugorje nije imalo medijsku promidžbu, ali je i bez toga postalo svjetski fenomen koji su diljem svijeta pronosili hodočasnici. Godine 1991. počela se tiskati mjesečna publikacija svetišta Glasnik mira, potom je dvije godine kasnije utemeljen Informativni centar Mir Međugorje te 1997. godine i radiopostaja Mir Međugorje. Naglasimo kako je među župljanima i hodočasnicima popularna i revija Svjetlo riječi koju rado čitaju: „Svjetlo riječi je draga tiskovina kako meni osobno tako i župljanima Međugorja. To je štivo sadržajno bogato i kvalitetno, dodiruje mnoge strane života današnjega čovjeka, otvara nove perspektive, donosi svjetlo u život vjernika kako bismo shvatili da smo i mi sami svjetlo”, govori župnik župe Međugorje fra Marinko Šakota.


Križevac

U hrvatskom su narodu osobito omiljena marijanska svetišta jer se u njima, kako mnogi hodočasnici kažu, osjeća prisutnost nebeske Majke Marije kojoj se mole za zagovor. Tu prisutnost osjetili su i u Međugorju iz kojega se na poseban način pronosi poruka Božjega mira, današnjem svijetu itekako potrebnoga, te je ovo hodočasničko mjesto prozvano i svetištem Kraljice Mira. Osim toga, Međugorje je i ispovjedaonica svijeta, „otkrivanje čudesnosti u jednostavnosti”, kako ga opisa župnik Šakota, a sve to jer uz obraćenje neizostavno ide mir: „Čovjeka je ovdje nešto dotaknulo, koljena su mu se spustila i on je prepoznao neke stvari u svome životu koje do tada nije primjećivao. Oprostio je, izmirio se s Bogom i ljudima te dopustio da mir zavlada njegovim srcem i njegovim životom. Stoga, Međugorje nikome ne treba opisivati niti objašnjavati jer sve stane u jednu Isusovu rečenicu: 'Dođi i vidi!'”, zaključio je fra Marinko.

Međugorska duhovnost je ono što hodočasnika na poseban način privlači u ovo mjesto bilo da se moli na Brdu ukazanja uz postaje krunice, na Križevcu uz postaje križnoga puta ili pak u župnoj crkvi sudjeluje u večernjem molitvenom programu

Na kraju se može zaključiti kako je Međugorje uistinu poziv Neba u današnjem svijetu gdje mnogi dolaze s pitanjem što nam je činiti, a odlaze utješeni i ohrabreni jer su se ovdje osjetili ljubljenima, a zagovorom Blažene Djevice Marije u svome su životu prepoznali Božje blagoslove i osjetili kako im pomaže živjeti ono na što je svaki kršćanin pozvan – život na temelju Božje Riječi. Međugorje nikoga ne ostavlja ravnodušnim, čak ni onda kada vlak vozi kolosijekom koji zaobilazi ljudsku logiku. I ovdje Bog nudi slobodu za život, a hodočasnik koji to prepozna odbacuje ovisnost o trendovima koji umjesto nas odlučuju kako ćemo živjeti. U životu vjernika križ se ne može odstraniti, štoviše i Krist ga je ponio i zasigurno je teško biti pritisnut teretom križa, ali je još teže kada ga odbacujemo. Svjedoče tomu mnogi plodovi međugorskoga pastorala raspršeni diljem svijeta, svjedočanstva vjernika i mnoga ozdravljenja koja čak ni suvremena medicina ne može protumačiti. To pak ostaje znanosti na ispitivanje. Oni koji su izliječeni znaju da je njihovo ozdravljenje dar vjere i molitve.

Izvor:
Svjetlo riječi