Objavljeno:
14. 09. 2017. 12:30

Kulturom, arhitekturom, umjetnošću i poviješću – Pariz, glavni grad Francuske, smješten na obalama rijeke Seine, neodoljivo je privlačio i privlači ovozemne putnike koji tragaju za životnim nadahnućem i kreativnošću.

Piše: Tomislav Kraljević, OP

Mnogi su u ovaj grad dolazili i tražili posao, odnosno rješavali životnu egzistenciju. Nakon Drugoga svjetskog rata broj Hrvata u Parizu i Francuskoj se povećao. Naime, veliki broj pridošlih činili su politički migranti bez putovnice s namjerom da nastave put za Australiju ili Ameriku. Jedan dio njih ipak je ostao u Gradu svjetlosti. Značajan broj Hrvata u Pariz stiže šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća kada su državne vlasti tražile radnike za posebna zanimanja. I naposljetku manji broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske stigao je tijekom i nakon Domovinskoga rata.

Iako je Hrvatska katolička misija u glavnom gradu Francuske jedna od najstarijih katoličkih misija u Europi, ona nije i najbrojnija. Naime, Misija broji oko 15 tisuća duša. Osnovana je 18. prosinca 1953. dekretom Pariške nadbiskupije, a Vatikan ju je odobrio 12. siječnja 1954. Najvažnija osoba za njezin osnutak jest dominikanac Teodor-Bogdan Dragun, koji je u Pariz stigao 1948. godine i ubrzo kupio jednu kuću u južnom predgrađu Pariza, Bagneuxu, koja je bila sjedište Misije sve do 1995. godine. U prvom razdoblju svete mise za hrvatsku zajednicu slavile su se u crkvama diljem Pariza, a od 1963. do 1989. u četvrti Belleville u crkvi Naše Gospe od Pomirenja (Notre Dame de la Réconciliation).

Podrškom pariškoga nadbiskupa kardinala Jean-Marie Lustigera krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća Hrvati su dobili crkvu posvećenu slavenskim apostolima sv. Ćirilu i Metodu u kojoj se nedjeljom i blagdanima slavi jedna misa na hrvatskom jeziku. Crkvu je trebalo obnoviti i urediti, što su vjernici i uspjeli većim dijelom vlastitim sredstvima i uz malu pomoć Pariške nadbiskupije. Uz crkvu je podignut pastoralni centar koji služi za različita kulturno-zabavna slavlja i prostor za stanovanje svećenika i časnih sestara. Jedna od građevnih zanimljivosti crkve jest činjenica da je popločana bračkim kamenom, što vjernike Misije podsjeća na hrvatsko tlo. Tako od 1995. crkva sv. Ćirila i Metoda te pastoralni centar i kuća za stanovanje, smješteni u dvadesetom pariškom okrugu na adresi 124. Rue de Bagnolet, postaju sjedište Misije čije je vođenje dugi niz godina bilo povjereno ocima isusovcima. Od 2011. Misija je povjerena hrvatskim dominikancima. U tom vremenu ondje su živjele i djelovale časne sestre milosrdnice Bosanske provincije Majke Milosne, koje iz Pariza odlaze 2015.

Sakramenti na hrvatskom jeziku

Što se tiče pastoralnoga rada, on ima svoju uobičajenu crtu. Vjeronauk se iz pastoralnih razloga održava nedjeljom prije svete mise i ostvaruje se kroz dvije vjeronaučne grupe: prvopričesničku i krizmaničku te broji pedesetak vjeroučenika. Zanimljivo je primijetiti da se smanjio broj vjenčanja u samoj Misiji jer se zaručnici vjenčavaju u rodnim mjestima svojih roditelja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Krštenja, vjenčanja i sakramenti ispovijedi često se uz hrvatski slave i na francuskom jeziku. Za Božić i Uskrs se redovito ispovjedi lijepi broj ovdašnjih vjernika svih starosnih dobi. Valja istaknuti kako se većina njih dobro služi hrvatskim jezikom. U svojoj pastoralnoj skrbi Misija brine i o vjernicima koji se nalaze na francuskom sjeveru, u gradu Lillu te o onima koji žive na jugoistoku Francuske u gradu Lyonu, što je čini također jednom od teritorijalno najrasprostranjenijih hrvatskih katoličkih misija u Europi. Osim vjerskoga i pastoralnoga rada, kao i sve hrvatske misije u svijetu tako i pariška ima važnu ulogu u odgojnom, kulturnom, nacionalnom rastu mladih naraštaja. U prostorijama Misije održava se nastava Hrvatske dopunske škole Bartol Kašić koja je osnovana davne 1975. godine i bila tandem jugoslovenskim dopunskim školama.

Iako je za mnoge to bila mala žrtva koju su s ljubavlju činili za svoju Domovinu i rodni kraj, ipak ne možemo zaboraviti da je konkretna pomoć bratu i sestri u nevolji vidljivi znak onoga na što nas Isus poziva

Od 1990. godine škola Bartol Kašić dolazi pod vodstvo Ministarstva školstva i znanosti Republike Hrvatske. Nekako tih godina počelo je izlaziti i glasilo Hrvata u Francuskoj Naš glasNotre Voix koji se tiskao u 1500 primjeraka. Danas se tiska u 1200 primjeraka i izlazi jednom godišnje – za Božić. U pastoralnom centru nalazi se velika dvorana koja služi za godišnje zabave, koncerte, nastupe folklornih skupina, izložbe slika i predstavljanje knjiga te prigodne dječje nastupe. Sve to skupa ovu poprilično „staru” zajednicu čini još uvijek mladom i vitalnom što se posebno osjeti kod nedjeljnih misnih slavlja i druženja u velikoj dvorani. Hrvati Pariza imaju i svoju udrugu A.B.C.M.C. – Association Bienfaisante et Culturelle de la Mission Croate (Kulturno dobrotvorna udruga Hrvatske misije) koja djeluje na karitativnom, kulturnom i sportskom području. Važno je spomenuti da su ovdašnji Hrvati kao i oni iz drugih gradova Francuske u vrijeme Domovinskoga rata prikupili znatna materijalna i novčana sredstva kako bi pomogli ratom pogođenim područjima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Iako je za mnoge to bila mala žrtva koju su s ljubavlju činili za svoju Domovinu i rodni kraj, ipak ne možemo zaboraviti da je konkretna pomoć bratu i sestri u nevolji vidljivi znak onoga na što nas Isus poziva – da budemo djeca Oca nebeskoga. Uz crkvu, u kući za stanovanje nalazi se mala kapelica za svakodnevna misna slavlja. Sakralni prostor i jedan dio pastoralnoga centra dijeli se s francuskim vjernicima, odnosno župljanima župe svetog Germana u pariškoj četvrti Charonne.

Nakon sažetoga prikaza o životu i radu Misije, za kraj valja istaknuti kako ona ima svoju budućnost ponajprije zbog ovdašnjih Hrvata koji uz čuvanje nacionalnoga identiteta, kulture i jezika, nastoje sačuvati vjeru u Boga slaveći sakramente na hrvatskom jeziku, tvoreći tako snažnu poveznicu iseljenih Hrvata s domovinskom Crkvom.

Izvor:
Svjetlo riječi