Objavljeno:
25. 01. 2019. 13:00

Postoje namirnice koje zbog svoga sastava mogu trajati dugo. Među njima se nalazi i med. Zašto je tako, otkrivamo u nastavku.

Što zapravo med čini tako posebnom namirnicom? Med je u osnovi šećer i sadrži male količine vode. Odgovor je kompleksan poput njegova okusa jer nema izvora hrane bez roka trajanja, a da nije uključen čitav niz faktora koji zajedno djeluju u savršenom skladu. Amina Harris iz Centra za med i oprašivanje pri institutu Robert Mondavi, sveučilišta California objašnjava: ''U prirodnoj formi med je izuzetno male vlažnosti. Vrlo mali broj bakterija i mikroorganizama može preživjeti u tako negostoljubivu okruženju, što je značajno za dugovječnost meda.'' Da bi se med pokvario u njega treba dospjeti nešto izvana, ali nijedan organizam u medu ne može preživjeti dovoljno dugo da ga uspije pokvariti.

Med prirodno ima visoki stupanj kiselosti. “Njegov Ph je približno od 3 do 4,5 i ta kiselost ubit će gotovo sve što bi u njemu moglo rasti”, objašnjava Harris. Stoga bakterije i svi drugi organizmi svoje stanište moraju tražiti negdje drugdje jer je očekivani životni vijek u medu jednostavno prekratak. Med, međutim, nije jedini izvor hrane s takvim osobinama. Primjerice, melasa koja nastaje kao nusproizvod pri procesu proizvodnje šećera, također ima slične karakteristike, ali se ipak može pokvariti.

Pčele sakupljaju nektar, koji je pun vode (između 60 i 80 posto), no tijekom stvaranja meda, pčele uklone dovoljno vode samo mahanjem krila. Pčele posjeduju enzim kojega izbacuju kako bi napravile med, a kada se ovaj enzim pomiješa s nektarom nastaju dva spoja – glukonska kiselina i vodikov peroksid koji će također pomoći u borbi sa svim negativnim stvarima koje planiraju nastati u medu. Količina vodikovoga peroksida u medu je upravo ono što nam je potrebno. Ima je taman toliko malo da djeluje iscjeljujuće, stoga stavljanje meda na otvorene rane nije samo u domeni narodne medicine. Jedna medicinska kompanija već desetljeće proizvodi zavoje s medom koji se koriste u bolnicama diljem svijeta.

Kupite li teglu meda u supermarketu dobit ćete med koji je obrađen kako ne bi došlo do kristalizacije, stoga taj med nikad neće mijenjati izgled. Iz njega su zagrijavanjem i filtracijom odstranjene sve čestice koje bi omogućile kristalizaciju. Kupite li ga od malih dobavljača u njemu će biti različitih čestica – od polena do enzima, i zbog njihove prisutnosti med se može kristalizirati, ali to definitivno ne znači da je time izgubio i svoja svojstva.

Iako je med sasvim sigurno super – hrana, ostavimo li ga otvorenog u vlažnom okolišu, pokvarit će se. ''Dok god je med poklopljen i zaštićen od prodora vlage, on se neće pokvariti, međutim, čim u njega dospije voda stvari krenu loše'', objašnjava Harris.

Moderni arheolozi često su pri svojim iskopavanjima egipatskih grobnica nailazili na neobične “artefakte”: posude s medom stare tisuće godina. Uz med, nalazili su još namirnica koje su zadržale svoju svježinu: sol, šećer, osušena riža su neke od njih. Vjerojatno biste odmah poskočili i probali med, ali istraživanja naglašavaju da za razliku od drugih dugovječnih namirnica med gubi svoja ljekovita svojstva.

Izvor:
Svjetlo riječi