Objavljeno:
05. 05. 2017. 12:30

Narodni nazivi: bažulj, bijeli grah, boranija, fažol, fižol, fasol, gra, grav, grah puzavac, pletenac, pritkaš, trkljaš

Piše: fra Juro Marčinković

Grah se uzgaja kao prehrambena biljka, mahunarka. Ovisno o vrstama graha, listovi su raznolikog oblika, cvjetovi različitih boja, a cvjetaju od lipnja pa kroz čitavo ljeto. Plodovi i komuške mogu biti različite duljine, mesnate ili tanke, zelene ili žućkaste. Sazrijevaju od srpnja do jeseni, ovisno o vrsti graha.

Ljekovita svojstva i primjena: U ljekovite svrhe rabe se zrele mahune, ponajprije njihove lupine koje se primjenjuju suhe, a u nekim slučajevima i svježe. Također su ljekovitih svojstava i zrela zrna graha. Plodovi sadrže inozit, šećer i vitamin C. Od sazrijevanja sjemena pa nadalje, plodovi i komuške sadrže mnogo spojeva s dušikom, kao što su asparagin, arginin, tirozin, leucin, lizin, holin, trigonelin, alantoin i vrlo vrijednu rastvorivu silicijsku kiselinu. Komuške graha sadrže glukokinin, tvar sličnu inzulinu, kojega ima i u listovima borovnice, koprivi i običnoj salati. Ta ljekovita tvar vrlo je korisna za osobe koje boluju od šećerne bolesti, jer snižava sadržaj šećera u krvi i umanjuje izlučivanje šećera putem mokraće. Ljekoviti su i cvjetovi koje skupljamo u lipnju te cvjetne stapke i stapke mladih mahuna. U ljekovite svrhe koristimo mahune svih uzgajanih sorti, s tim da su najbolje one koje nisu rasle ni na prevlažnoj ni na presuhoj zemlji.

Grah se primjenjuje u liječenju niza bolesti kao što su: šećerna bolest (smanjuje propisanu dozu inzulina), vodena bolest, reuma, giht, bolesti srca, bubrega, upala bubrega poslije šarlaha, difterije i tifusa; zatim kod kamenaca i pijeska u bubrezima i mjehuru (rastvara i odvodi mokraćnu kiselinu), bolova u želucu i trbušnoj šupljini, lišajeva, gnojenih zanoktica, oteklih dijelova tijela, a naročito dojki.

Čaj: Dvije čajne žličice stapki cvijeta i mladoga ploda kuhamo pet minuta u šalici vode. Dnevno pijemo po tri do četiri šalice toga čaja. Njime uspješno liječimo vodenu bolest, reumu, giht, išijas, bolesti bubrega, upalu bubrega poslije šarlaha, difteriju i tifus, a rastvara i bubrežne kamence i pijesak te odvodi mokraćnu kiselinu.

Čaj od grahovih lupina: Jednu malu žlicu lupina graha stavimo u šalicu hladne vode, kuhamo dvije do tri minute i procijedimo. Dnevno se piju dvije šalice ovog čaja, a kura traje šest tjedana. Čaj se ne smije piti duže od šest tjedana ni u velikoj količini, jer može uništiti kompleks vitamina B, a mogu nastati i želučane smetnje. Ovom se kurom smanjuje šećer i pojačava mokrenje.

Čajna mješavina: U jednakim dijelovima izmiješaju se suhe lupine graha, lišće od borovnice, bobice od borovice, listovi maslačka i stolisnik. Na litru vode dodamo dvije velike žlice mješavine i ostavimo deset minuta. Taj se čaj popije tijekom dana, vrlo topao i polaganim gutljajima. Pijemo ga dva tjedna, a potom dva tjedna čaj od grahovih lupina ili cvjetnih stapki.

Juha: 100 g zrelih zrna graha kuha se 30 minuta u pola litre vode i pri kraju kuhanja dodamo malo soli. Juha se procijedi i pije (bez graha) jedan do dva puta dnevno. To je izvanredan lijek protiv bolova u želucu i općenito u trbuhu.

Oblozi: Zrela zrna graha lagano kuhamo u mlijeku dok se ne raskuhaju u kašu. Toplu kašu stavljamo kao oblog na otekle dijelove tijela, a posebno na grudi. Oblozi se po potrebi ponavljaju, kroz nekoliko dana, a uspjeh je neizostavan.

Svježe ili suhe grahove lupine lagano kuhamo da omekšaju i vruće stavljamo na gnojne zanoktice. Ovo je liječenje vrlo uspješno, a ponavljamo ga, po potrebi, kroz nekoliko dana.

Prah: Sameljemo suhe lupine. Kožni lišaj namažemo rakijom, potom pospemo tim prahom i stavimo povoj. To ponavljamo nekoliko puta dnevno, kroz više dana, dok lišajevi posve ne iščeznu.

Grah kao hrana: Treba ga često pripremati za jelo. Preporučujem da se, pogotovo zimi, najmanje jednom tjedno jedu grah, grašak i kiseli kupus. Tim se pojača peristaltika probavnih organa. Uz to treba jesti kruh s dodatkom lanenog sjemena. Uslast!

 
Izvor:
Svjetlo riječi