Objavljeno:
06. 12. 2019. 10:00

Čekanje u redu, smirivanje uplakanoga djeteta, rasprava s mrzovoljnim kolegom, svađa sa supružnikom… Svi smo to iskusili i svakoga je dana naše strpljenje na kušnji. Kako ga možemo poboljšati?

Prva osoba za koju moramo pokazati strpljenje jesmo mi sami. Ako ne možemo prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo, s tendencijom prema odugovlačenju, ponavljanju greški, našim neaktivnostima i ograničenjima, nećemo moći prihvatiti ni druge.

Moli za strpljenje

Strpljenje prema sebi nije isto što i podlegnuti prekomjernome popuštanju. Strpljenje znači vršiti Božju volju jer sam Bog s nama ima mnogo strpljenja. Kako bismo stekli ovo strpljenje, treba nam vremena da se otvorimo i budemo prosvijetljeni Duhom Svetim. Trebamo se moliti, osobito onda kada se osjećamo napeto, razdraženo ili iscrpljeno. Samo kroz molitvu možemo nositi mir u srcu i biti u miru sa sobom. To je Božji ljubavni pogled koji nam omogućuje ljubazno i strpljivo prihvaćanje sebe.

Neprijatelj strpljenja

Kada ne funkcioniramo najbolje, naše strpljenje je na kušnji i to trebamo uzeti u obzir, biti svjesni toga. Ponekad smo lišeni sna, izloženi smo buci i stresu, pa moramo postati svjesniji kako naše raspoloženje izravno ovisi o tim aspektima fizičkoga stanja. Dakle, moramo naučiti kako se pravilno brinuti o sebi. Trebali bismo pokušati zaspati, biti bolje organizirani i svaki dan i tjedan rezervirati neko „naše vrijeme” kako bismo predahnuli, odmorili se i kako bismo molili.

Strpljenje je zahtjevno

Strpljenje zahtijeva da radimo jednu po jednu stvar. Kada djeca uče hodati, ohrabrujemo ih da čine korak po korak. I tako korak po korak pa nauče prelaziti velike udaljenosti. Isto se događa i sa strpljenjem. Ništa se ne može odmah postići. Ako nam se neki napredak čini brz i značajan, to je često zato što je prethodno tiho pripremljen, poput sjemena koje pada na zemlju i polako počinje rasti.

Strpljenje donosi povjerenje

Ponekad se dogodi da biti strpljiv znači nadati se protiv svake nade. Roditelji koji imaju djecu s invaliditetom često su najsvjetliji primjer toga. Prihvaćajući hodati rame uz rame sa svojom djecom, obijajući biti poraženi, oni postižu nevjerojatne stvari u situacijama u kojima su ponekad odustajali i najbolji stručnjaci.

Biti strpljiv znači oprostiti „sedamdeset puta sedam” kao što je i nama Bog oprostio. To znači podići se poslije svakoga pada i nastaviti se nadati. Odbiti nadu i vjeru, znači biti obeshrabren. Ako je naše strpljenje na testu, okrenimo se Njemu koji je izvor ljubavi i koji će nam ponuditi blago strpljenja, a to je ono što nam je potrebno za rast u radosti i sreći.

Izvor:
Svjetlo riječi