Objavljeno:
17. 04. 2020. 14:30

U Ivanovu evanđelju (poglavlje 21), Uskrsli Isus pokazuje se sedmorici svojih apostola koji su cijele noći lovili ribu, ali bezuspješno. Bilo je to Isusovo treće ukazivanje od njegova Uskrsnuća. Kad su apostoli umorni i iscrpljeni vidjeli Isusa na obali, najprije ga nisu niti prepoznali, iako je već bilo svanulo. Tad ih je Isus uputio neka bace mreže na drugu stranu lađe. „Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe.” (r. 6) , a ondje su ulovili ukupno 153 „velike” ribe (usp. r. 11). Potom su sjeli blagovati, i to upravo ribu koju su ulovili čudesnim Isusovim zahvatom.

Ovaj događaj iz evanđelja bilježi kako su apostoli ulovili ribu, a Ivan čak navodi njihov točan broj. Ali nije spomenuo koju su vrstu ribe jeli dok su doručkovali s Isusom. Ipak, nama je danas moguće otkriti koju su ribu blagovali toga jutra. 

U Galilejskom moru ili Genezaretskom jezeru obitava oko 20 vrsta ribe. Deset vrsta ribe vrijedna je ribarima. Jedan članak časopisa Awake! iz 2002. godine navodi kako se tih deset vrsta može podijeliti u tri vrste: tilapija (naziva se još mušt – prema arapskom izrazu za češalj), kineretska ili genezaretska sardina te konačno slatkovodna mrena, kakva obitava i u našim rijekama. U startu se može isključiti da je riba čudesnoga ulova bila sardina, jer su one uglavnom premale za lov mrežama i uglavnom se ne peku na vatri kao što su to učinili Isus i njegovi učenici.

Evanđelist Ivan zabilježio je da je riba bila velika. Stoga treba sagledati koje bi ribe bile dovoljno velike da budu ulovljene mrežom, toliko velike da je sedmorici iskusnih ribara bilo teško izvući mrežu iz vode, kako je već rečeno ranije. Mrena bi odgovarala ovomu opisu, jer mogu narasti do 1,2 metra dušljine i težiti oko 10 kg. U našim rijekama dosegnu samo 1 kg mase. Ipak, da bi ribar lovio mrenu, treba imati mamac. Lovi se dakle udicom, a ne mrežom.

To nas dovodi do ribe tilapije. Galilejsko jezero dom je za čak pet vrsta tilapije. Jedna od njih, riblja vrsta mušt, naraste oko 30 cm, težine do 2 kg. Ukupna težina 153 takve ribe mogla bi dakle težiti oko 350 kg, što objašnjava zapis da učenici nisu mogli izvući mreže od mnoštva ribe.

Inače se ta vrsta tilapije smatra ribom koju je sv. Petar ulovio da bi u njoj pronašao novčić, prema događaju opisanu u Matejevu evanđelju (17,24-27), pa je lokalno stanovništvo tu vrstu ribe prozvalo Ribom sv. Petra. Za gore spomenuti magazin Awake!, ribar s obale Galilejskoga mora Mendel Nun, koji se tim zanatom bavio već više od 50 godina, objasnio je način lova na ribu mušt, vrlo slično kako su to učinili apostoli. Kako se mušt hrani planktonima i ne privlači ga druga vrsta hrane ni mamci, ova se riba lovi mrežama.  

Je li Riba sv. Petra ili mušt doista riba koju su blagovali na obali Galilejskoga mora onoga jutra kad se Usrksli Isus ukazao svojim apostolima, nećemo nikad znati sa stopostotnom sigurnošću.

Ako sagledamo simboliku cjelokupnoga izvješća, možda možemo razumjeti drugu sliku ovoga prizora. Naime, nizozemski teolozi Peter i Vanessa Steffens imaju posebno tumačenje, i ukazuju na to da su u vrijeme nastanka Ivanova evanđelja bile poznate tek 153 riblje vrste. To bi značilo kako su Krist i njegova Radosna vijest od toga trenutka bili usmjereni i na sve narode svijeta, ne samo na Izraela, kako je bilo do tada. A osim toga, apostoli su svakako već bili „ribari ljudi”, pa im je Krist svojim nalogom da bace mrežu na drugu stranu lađe dao zadatak neka se upute i na druge obale, odnosno među druge narode i u druge zemlje svijeta.

Izvor:
Svjetlo riječi