Objavljeno:
02. 12. 2019. 10:00

Isus naučava kao onaj koji ima vlast. On vođen Duhom Svetim ima vlast nad demonima, ljudima, Hramom i kozmosom.

Piše: Mario Cifrak

O Isusu kao kralju doznajemo iz evanđelja, Evanđelja djetinjstva po Mateju (2,1-12), zatim iz Isusova ulaska u Jeruzalem (usp. Mk 11,1-11; Mt 21,1-11; Lk 19,28-40; Iv 12,12-19), iz ispitivanja pred Pilatom (usp. Mk 15,1-15; Mt 27,11-26; Lk 23,1-5.13-35; Iv 18,28 – 19,16) te iz opisa razapinjanja (usp. Mk 15,20-32; Mt 27,32-44; Lk 23,26-43; Iv 19,17-27). Ivanov opis susreta Isusa i Natanaela donosi kristološke (mesijanske) nazive Sin Božji i kralj Izraelov (usp. Iv 1,49). Može netko reći da su navedeni toliki brojevi, čemu? Iza njih se kriju sveti tekstovi koje valja pročitati, usporediti (= napraviti sinoptički pregled, dakle Marko, Matej, Luka), vidjeti k tomu i Ivanovo evanđelje. A komu nije stalo do svetih tekstova, tomu nije stalo ni do svetosti, kako će doći do svetosti?

Za Isusov javni život i djelovanje bilo je karakteristično njegovo naviještanje kraljevstva Božjega (usp. Mk 1,14-15; Mt 4,12-17; Lk 4,43; Iv 3,3.5; 18,36; Dj 1,3.6). Isus je o kraljevstvu govorio u prispodobama, a njegovi egzorcizmi bili su znak dolaska toga kraljevstva (usp. Lk 11,20; Mt 12,28).

Povijesna je činjenica da je Isus naviještao kraljevstvo Božje. Ideja kraljevstva je starozavjetna. Prije svega moramo gledati tekstove Drugoga i Trećeg Izaije (npr. Iz 40,9; 52,7; 61,1). Riječ je o radosnoj vijesti, evanđelju, o Bogu kao kralju, njegovu kraljevanju, o njegovu dolasku. Ti nam Izaijini tekstovi osobito jasno odjekuju u vrijeme došašća.

Isusovo djelovanje bilo je djelovanje „prstom” Božjim. Taj prst Božji vodi nas u starozavjetni događaj izlaska iz Egipta. Prst Božji je Aronov štap (usp. Izl 8,15), koji je u egipatskom svijetu asocirao na štap koji je bio znak božanske sile i prisutnosti na njihovim brodovima. Tako da možemo reći da je prst Božji sam Isus. Matej bi rekao Duhom Božjim, to je onda Duh Isusov. Isus je po tom Duhu začet i rođen. Ivan kaže da je on Sin Božji i kralj Izraelov. Stoga su gledali prema prorocima gdje se imao roditi kralj Izraelov. Taj odgovor nam daje Matej (2,1-12). Našao ga je kod Miheja (5,1-5).

Razlog dolaska maga s Istoka je klanjanje novorođenom kralju. Isusu se klanjaju njegovi učenici u lađi koju je zahvatila oluja i priznaju ga Sinom Božjim (usp. Mt 14,33). Sinom Božjim ga naziva i satnik s onima pod križem (usp. Mt 27,54). Isus je dakle Sin Božji i raspeti kralj (usp. Mt 27,37). Ušao je svečano, kraljevski u Jeruzalem i u Hram (21,1-12). Taj ulazak je ispunjenje Iz 62,11 i Zah 9,9. Narod ga je pratio poklicima Psalma 118,25-26. Isus je pri tom očistio Hram (Mt 21,12-17). Ta njegova akcija nije spomenuta na saslušanju pred Velikim vijećem pošto je uhićen. Dakle to nije bio razlog uhićenja ni osude na smrt raspinjanjem. Ipak je ondje bilo onih koji su ga htjeli lažno optužiti. Razlog smrti je vidljiv iz tzv. „hramskoga” logiona u Mt 26,61. Riječ je o rušenju Hrama Božjega i podizanju novoga za tri dana. Isus je rekao nešto protiv Hrama što je navelo prije svega velike svećenike da ga predaju rimskoj vlasti i tako ga pokušaju ubiti bojeći se za svoj položaj i službu koji su bili usko vezani uz Hram. Ta teološka pozadina nije bila dovoljan razlog za osudu na smrt. Isusa su stoga pokušali politički prikazati kao neprijatelja rimske vlasti, kao onoga koji buni narod i želi preuzeti vlast, biti kralj jednom riječju. To nam potvrđuje natpis na križu. Kod Mateja se na početku toga natpisa kaže: „Ovo je Isus.” Isusu je ime nadjenuo Josip (usp. Mt 1,21). On je onaj koji će spasiti narod svoj od grijeha njegovih. To se ponavlja i kod Posljednje večere kada Isus govori nad čašom (usp. Mt 26,28). Isusova krv prolit će se za oproštenje grijeha. U pozadini razmišljanja o bolesti prisutna je ideja grijeha i zla, odnosno Zloga. Isusov navještaj i djelovanje odagnali su zlo i vratili zdravlje. Opraštao je grijehe i vraćao mir, spašavao je ljude. To su djela Krista (usp. Lk 7,18-23 i Mt 11,2-6), djela pomazanika kralja.

Na kraju Matejeva evanđelja jedanaestorica učenika klanjaju se Uskrslome (usp. 28,16-20). Klanjaju se i sumnjaju. Uskrsli još nije progovorio, pa samo viđenje može biti heretično. Prilazi im kao na Gori preobraženja. Za njega je tada posvjedočio glas s neba koji se zaorio prvi put kod njegova krštenja (usp. Mt 17,5; 3,17). Sin ljubljeni koji se na Jordanu sam uvrstio u povorku grešnika. Aluzija je to na Prvu pjesmu o Sluzi patniku kod Izaije (42,1-8). Sada progovara Uskrsli (usp. Mt 28,18). Prve riječi su o vlasti koja mu je dana na nebu i na zemlji. O vlasti se kod Mateja govori prvi put na kraju Govora na gori kao Isusovom nauku koji je bitno drukčiji od nauka pismoznanaca (7,29). Isus naučava kao onaj koji ima vlast. On vođen Duhom Svetim ima vlast nad demonima, ljudima, Hramom i kozmosom.

Izvor:
Svjetlo riječi