Objavljeno:
29. 09. 2016. 11:45

Kao začinska i ljekovita biljka, celer je bio poznat još u starom Egiptu. U srednjem vijeku se koristio samo kao ljekovita biljka, a tek od 18. stoljeća koristi se kao povrće i začin. Danas je celer poznatiji kao začin nego kao ljekovita biljka što, naravno, ne umanjuje ljekovitost ove biljke.

Piše: prof. dr. Zdravko DEVETAK

Celer je višegodišnja zeljasta biljka specifičnog okusa i mirisa. Danas je poznato više sorti ove biljke, ali je osnovna podjela sorti na lisnate i korjenaste, one koje daju više listova i one koje imaju jači korijen. Od ove biljke se i kao začin i kao ljekovita droga koriste svi dijelovi biljke: listovi celera – Apii folium, suhi korijen celera – Apii radix, svježi korijen celera – Apii radix recens i plod, odnosno sjeme celera – Apii fructus, odnosno Apii semen.

Nekada se, prije stručne i znanstvene analize, vjerovalo da je osnovno ljekovito svojstvo celera stimulativno djelovanje na spolni nagon. Tako je engleski kralj Henrik VIII. naredio da se u svako za njega pripremljeno jelo dodaje ova biljka smatrajući je čudotvornom.

Danas se pouzdano zna da celer pospješuje razmjenu materija u organizmu. To je i uloga ovog začina u ishrani, pa se u kulinarstvu redovno koristi kod pripremanja masnih jela od mesa.

Dokazano je da celer sadrži sve vitamine iz grupe B vitamina, C vitamin, provitamin A, vitamine K i E. Pored vitamina biljka sadrži minerale kalija, fosfora, natrija, kalcija, magnezija i mikroelemente. Od organskih materija sadrži sluzave tvari, slad, holin i eterično ulje.

Svi dijelovi biljke, listovi, korijen i sjeme, koriste se kao diuretik – za pospješivanje izmokravanja u slučajevima otežanog rada bubrega, nedovoljnog lučenja mokraće, u slučajevima suvišne vode u organizmu, djeluje kao aperitiv – za stimuliranje teka, digestiv – za probavu, holagog – za tjeranje žuči, tonik – za podizanje organizma, antiastmatik i ekspektorans – za lakše iskašljavanje, a sjemenke i kao karminativ – protiv nadimanja.

Pripravci

Čaj od svježeg celera za snižavanje krvnog tlaka

Tri svježe biljke celera s korijenom i listovima sitno isjeckati i kratko prokuhati u 1 litri vode, skinuti s vatre, poklopiti i ostaviti da se ohladi. Zatim se čaj procijedi i piju se 2 šalice dnevno, po volji zaslađeno ili ne.

Za ublažavanje nervne napetosti koristi se isti čaj uz dodatak malo soka od limuna.

Isti čaj se koristi kod nedovoljnog lučenja mokraće – oligurije i kad je u mokraći evidentirana prisutnost bjelančevina – albuminurije.

Sirup od 5 korjenova

Korijen celera – Apii radix

Korijen peršina – Petroselini radix

Korijen šparoge – Asparagi officinalis radix

Korijen komorača – Foeniculi radix

Korijen veprine – Ruscus aculeati radix

Svježe korijenje, približno iste količine od po 50 grama, isjeckati i usitniti te prokuhati u 1 litri vode. Vodu procijediti, a korijenje propasirati i ponovno vratiti u vodu. Dodati 2 kg šećera i ponovo kuhati dok se ne načini sirup. Sirup se ohladi i uzima 5–6 jušnih žlica dnevno. Sirup se može uzimati s čajem od neprskanih listova naranče ili oguljina neprskanih jabuka.

Sirup se koristi kod kronične upale bubrega i za izbacivanje bubrežnih kamenaca.

Čaj protiv astme

Korijen celera – Radix Apii graveolens 30 grama

Korijen čička – Radix Arctium lappa 30 grama

Žile pirike – Rhizoma Graminis 30 grama

Korijen omana – Radix Inulae 30 grama

Trava marulje – Herbae Marrubii 30 grama

Trava izopa – Herbae Hysopii 30 grama

List venerinih vlasi – Folium Capillis veneris 30 grama

Sjeme komorača – Semen Foeniculi 15 grama

Za ovaj čaj koriste se isitnjene i osušene droge. Navedena količina se kuha 3 minute u 1 litri vode, poklopi da se ohladi, procijedi i pije po jedna šalica čaja ujutro i navečer. Zasladiti po želji, a najbolje medom.

Izvor:
Svjetlo riječi