Objavljeno:
04. 05. 2020. 09:30

Spektar opasnosti je veliki pa je i posao vatrogasca svrstan u tri najrizičnija posla na svijetu. Dakle, opasno je, teško je, vruće je, ali je istovremeno i plemenito jer rade veliku stvar, a da biste uistinu bili vatrogasac, potrebno je prije svega imati hrabrosti. Da, hrabrosti – to je najprikladnija riječ prema svim suvremenim standardima.

Piše: Nikolina Marčić

Na blagdan sv. Florijana, 4. svibnja, svake se godine obilježava i Svjetski dan vatrogasaca. Zašto baš ovaj svetac? Naime, sv. Florijan bio je visoki rimski časnik u vojsci cara Dioklecijana, legionar u rimskoj pokrajini Norcium u blizini današnjega grada Linza u Austriji. U prvim godinama 4. stoljeća rimski car Dioklecijan poveo je jednu od velikih akcija istrebljenja kršćana, a s obzirom na to da se tada i veliki broj legionara pokrstio, naredio je da se pogubi 40 legionara. Među njima je nastao veliki strah, a sveti Florijan, kako bi ih ohrabrio, istupio je pred namjesnika i sam izjavio da je kršćanin. Pjesnički je kasnije opisano kako je tada niknuo, rascvao i zamirisao svojim junaštvom, poput cvijeta florijana u sred korova. Nije zatajio svoju vjeru, stoga su ga mučili i s kamenom oko vrata bacili u rijeku Enns.

Osim u vatrogasnim domovima, kip sv. Florijana prisutan je i na mnogim drugim objektima, crkvama ili kao samostojeći spomenik, najčešće u odori rimskoga časnika, u lijevoj ruci drži crvenu ili bijelu zastavu s križem, a u desnoj ruci drži posudu s vodom kojom gasi požar kuće u plamenu. Tradicija obilježavana ovoga sveca svoje korijene vuče od sredine 19. stoljeća u svim vatrogasnim društvima na području srednje i istočne Europe. U narodu je ovaj dan poznat kao Florijanovo kada vatrogasci odlaze u crkvu i odaju počast sv. Florijanu, a organiziraju se i brojne svečanosti te javne vježbe na kojima vatrogasci pokazuju svoju spremnost da gase požar i spašavaju ljude i njihovu imovinu.

Također, mjesec svibanj je i mjesec zaštite od požara tijekom kojega vatrogasci dodatnim aktivnostima nastoje utjecati na svijest o važnosti vatrogastva u zaštiti ljudskih života i imovine.

Vatrogasci su sveprisutni dio naše stvarnosti. Izravno ili putem medija svjedočimo njihovoj predanosti u zaštiti ljudi i okoliša, pri kojoj mnoge noći provedu pod vedrim nebom, izmoreni, gladni i prljavi nastojeći ukrotiti vatrenu stihiju ili čuvajući zgarište od novih opasnosti. Među prvim vatrogasnim društvima u Europi nastala su ona u Hrvatskoj na području Mediterana, a njihova svrha bila je prvenstveno obrambena. Ona su oduvijek bila nositelji kulturnoga života, političkih ideja i humanitarnih aktivnosti.

Požari, poplave, prometne nesreće, elementarne nepogode i sve ostale opasnosti njihov su posao. Prva pomisao u glavi kada dobiju poziv za intervenciju jest, zasigurno, prije svega spašavanje ljudskih života, pa tek onda materijalnih stvari. Kada ljude pitate što rade vatrogasci, u većini slučajeva dobijete odgovor kako oni gase vatru. Međutim, kada govorimo o operativnom dijelu njihova posla, oni interveniraju pri nesrećama u prometu, uklanjaju posljedice nevremena, sudjeluju u svim vrstama spašavanja, potragama i sl. Zapravo, vatrogasci rade gotovo sve za što dobiju dojavu ili molbu građana.

Bez obzira na sve loše uvjete i manjak opreme, a poznato nam je i da nemaju goleme plaće i da se često koriste vrlo starom opremom, oni će bez problema stati i pred najveći požar kako bi spriječili njegovo širenje. Znaju da ih na terenu ne čeka nikakav luksuz, ali to ih ne brine previše, a posao vatrogasca se, pored diplome i škole, itekako mora učiti tijekom prakse jer je ovo zanimanje zapravo jedna od vrsta zanata.

Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu, formirano je Prvo vatrogasno društvo u Travniku 1878. godine, a već sljedeće godine u Sarajevu se formira Prvo dobrovoljno vatrogasno društvo. Kako to društvo u početku nije moglo adekvatno odgovoriti svim zadacima u to vrijeme u Sarajevu, donesena je odluka te je 1883. godine s radom počela Prva profesionalna vatrogasna organizacija. Glavna vatrogasna baza nalazi se na Skenderiji gdje je izgrađena 1912. godine i koristi se još i danas. Iako su prijevozna sredstva u to vrijeme bila prilično manja, objekt je napravljen tako da i najveća vatrogasna vozila stanu bez ikakvih problema.

Vatrogasci rade težak i opasan posao, ali ljudi to vrlo često ignoriraju, ali kada pogledamo požare koji bjesne, vidimo da se ne borimo protiv neprijatelja s puškama, termalnim senzorima i laserima, nego sa silom prirode i tek tada shvatimo kako su vatrogasci jedina nada. Oni idu tamo odakle svi bježe. Međutim, mnogi će se nerijetko upitati što to još vatrogasci rade osim što gase vatru. Gdje su kada ništa ne gori? To što mi ne vidimo vatru ili dim preko pola grada, ne znači da ih nema. Rijetki su njihovi dani bez akcije jer tijekom dana imaju teorijsku nastavu, ali i praktične vježbe, a zaduženi su i za održavanje stanice.

I za kraj, pored očigledne opasnosti – vatre, tijekom intervencije može doći i do eksplozije, gušenja uslijed nedostatka zraka, propadanja kroz krov i sličnih nezgoda. Spektar opasnosti je veliki pa je i posao vatrogasca svrstan u tri najrizičnija posla na svijetu. Dakle, opasno je, teško je, vruće je, ali je istovremeno i plemenito jer rade veliku stvar, a da biste uistinu bili vatrogasac, potrebno je prije svega imati hrabrosti. Da, hrabrosti – to je najprikladnija riječ prema svim suvremenim standardima.

Izvor:
Svjetlo riječi