Objavljeno:
21. 09. 2017. 12:15

Franjo je znao da čovjek postaje Kristov kada ga siromaštvo cijeloga prožme. Tek kada čovjek ovlada siromaštvom, tada ono više nije prokletstvo, već put spasenja. I to je želio prenijeti svojoj braći i siromašnim gospođama.

Piše: Mirela Primorac

U mjesecu u kojem priroda odbacuje svoju ljepotu, sve ono što ju je proteklu godinu krasilo i sve ono zbog čega smo u njoj uživali, sjećamo se i onoga koji je svu svoju ljepotu i bogatstvo prezreo i krenuo putem siromaštva. Krijepost siromaštva često nazivamo zaručnicom svetoga Franje. Za njega je siromaštvo, kako nam svjedoče njegovi spisi i ostali rani zapisi, gospodarica koju poštuje, kojoj služi, kojoj pjeva i kojoj je vjeran. Siromaštvo je zapravo Kristova zaručnica, dakle onoga koji je Franji i njegovim učenicima uzor i put kojeg treba slijediti. Za njega je siromaštvo čuvarica krijeposti. Vrijeme Srednjeg vijeka je po mnogo čemu specifično pa tako i po vrednovanju siromaštva. Siromasi tog vremena nosili su teški teret svog ekonomskog stanja i siromaštvo su prezirali. Bogati sloj stanovništva također je u siromaštvu vidio prokletstvo. Međutim, bilo je i onih plemićkih obitelji, obrazovanih muškaraca i žena koji su zasićeni materijalnim dobrima, sve ostavljali i odlazili u samostane. Sveta Klara i njene sestre također bijahu plemkinje, od malih nogu obilovale su mnogim materijalnim bogatstvima. Međutim, na njima se još u djetinjstvu i mladenačkoj dobi očituje Isusovo prvo blaženstvo: Blaženi siromašni duhom, njihovo je Kraljevstvo nebesko. Njihovo tijelo bilo je ukrašeno skupocjenim haljinama, ali im je duša bila otvorena za Boga, siromašnog Krista. Osim Svete Klare i njene obitelji, Toma Čelanski u svojim spisima spominje još neke žene, također plemkinje koje prihvaćaju strogost siromaštva. U Drugome životopisu Toma spominje neku plemenitu ženu iz Volusiana kojoj je suprug priječio redovnički život te nakon razgovora sa svetim Franjom, oboje prihvaćaju život u siromaštvu i čistoći. Druge dvije plemkinje koje Toma spominje pojavljuju se u Knjizi o čudesima. Upravo taj tekst koji je otkriven 1899. godine potvrđuje povijesnu vjerodostojnost plemenite Jakobine od Settesoli. Eduard iz Alecona pokazao je da ju rođenje i brak povezuju s najmoćnijim slojem rimskoga plemstva (J. Dalarun).

Ovu ženu, plemkinju sveti Franjo naziva bratom i imala je posebne povlastice kod njega i u cijeloj zajednici – Blagoslovljen bio Bog koji je gospođu Jakobinu, našeg brata poslao k nama! Otvorite vrata, pustite je unutra i uvedite jer za brata Jakobinu ne važi odredba koju s obzirom na žene treba obdržavati (3 Čel 37). Spominje se kako je otac Franjo volio kolačiće od badema koje je pravila gospođa Jakobina. Ona je također imala privilegiju pripremiti Franju za ukop. U ovom spisu spominje se još jedna plemkinja Rimljanka Prakseda koja živi zatvoreno kao posvećena djevica. Ove tri spomenute žene utjelovljuju klasičnu trijadu ženskih staleža – djevice i one koje žive u spolnoj uzdržljivosti i udane, koje je sam Franjo potvrdio u Potvrđenome pravilu (J. Dalarun). Međutim, ono što Franjine žene čini jednakima je njihov odnos prema materijalnom, odnosno siromaštvu, ono im je postalo potreba. Franjo je znao da čovjek postaje Kristov kada ga siromaštvo cijeloga prožme. Tek kada čovjek ovlada siromaštvom, tada ono više nije prokletstvo, već put spasenja. I to je želio prenijeti svojoj braći i siromašnim gospođama.

U današnjem materijalističkom svijetu, gdje je mnogima siromaštvo nametnuto teško možemo shvatiti potrebu za siromaštvom. Osobito od njega bježe oni koji obiluju mnogim materijalnim dobrima. Upravo zbog toga Franjine siromašne gospođe, plemkinje, trebale bi nam biti primjer življenja siromaštva. One nam posvješ­ćuju istinu o tome da čovjeka ne usrećuje imanje. Uče nas da je najsigurniji bankovni račun pouzdanje u Božju providnost, Bog svojima i u snu daje (Ps 127,2). One nam životom svjedoče riječi Evanđelja – Ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete pojesti ili što ćete popiti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući! Zar nije život nešto veće nego hrana, a tijelo nego odijelo? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju i ne žanju i ne sabiru u žitnice, pa ipak ih vaš Otac nebeski hrani (Mt 6,25-26). Siromaštvo za Franju i njegove siromašice, nije bilo ideologija već sredstvo za postizanje poniznosti i slobode.

Izvor:
Svjetlo riječi