Objavljeno:
12. 09. 2017. 09:45

„U ovoj pjesmi pijesnik pjeva o svojoj ljubavi prema pjesništvu”, mudruje jedan đak analizirajući Cesarićevu „Pjesmu mrtvog pjesnika” i ne sluteći da mu je iskaz besmislen iz prostog razloga što riječ pijesnik ne postoji. Netko će reći: „Pa, dobro, znamo što je htio reći!” Naravno da znamo, ali zašto onda nije i rekao to što je htio?

Piše: Ivan Nujić

I tako, otkad postoje pravopisi hrvatskoga jezika, učitelji prolijevaju tintu i tupe zube ne bi li razbistrili ovaj problem, a on je tim mutniji što im i pravopisci nerijetko odmažu svojim zapetljanim i nedorečenim rješenjima.

Naši su slavenski preci – ne znamo kako – izgovarali glas koji zovemo jat, a razni hrvatski govori ostvaruju ga na različite načine: kao i ikavski, e ekavski, je jekavski odnosno ije ijekavski. Dok je u prvim trima odraz jata skoro uvijek jednak, u ijekavskome govoru, koji je u temelju našega standardnog jezika, nailazimo na različite odraze, već prema vrsti riječi i vokalskom okruženju u kojem se zadesi.

Tako, dugi refleks jata ponekad se skrati, tj. ije prijeđe u je: npr. pri tvorbi duge množine (snijeg, snjegovi), izvođenjem jedne riječi iz druge, pri čemu se mijenja i naglasak (cvijet, cvjetati; ocijeniti, ocjenjivati; cijena, ocjena; pripovijedati, pripovjedač; lijep, ljepota; zvijezda, zvjezdica; iznimka su apstraktne imenice na -ost: lijenost itd.), u genitivu množine imenica s nepostojanim a (kolijevka – koljevaka), u stupnjevanju pridjeva (lijep – ljepši).

Nadalje, ije/je može prijeći u i (dijeliti, podjela, dio; htijenje, htjeti, htio) ili pak nestati (umrijeti – umro); kad se ije nađe iza dvaju suglasnika od kojih je drugi r, onda ije prelazi u e (vrijeme, vremena; brijeg, bregovi; grijeh, grešnik; prijek, preči); neki autori pravopisa posve nepotrebno unose zbrku ostavljajući mogućnost da ije ovdje prijeđe u je (brjegovi, grješnik, prječi itd.), što je nepotrebno, nakaradno i anakrono.

Suprotan mehanizam je duljenje refleksa jata, pri čemu i/e/je prelazi u ije (liti, lijevati; leći, lijegati; sjeći, siječem; razumjeti, razumijevati; oboljeti, obolijevati; ispovjediti, ispovijedati; dospjeti, dospijeće). Kao pomagalo u kretanju ovim trnovitim pravopisnim puteljcima ikavcima će – a takvih je u BiH ponajviše – pomoći uvid da se ije piše i izgovara svugdje gdje je u ikavskome dugo i (izuzetak su imenice koje u nominativu imaju je, pa ga imaju i u ostalim padežima: npr. mjesto, mjēstā). Zato ne griješi, grešniče!

Izvor:
Svjetlo riječi