Objavljeno:
05. 05. 2020. 11:15

„Blizu je mjesec svibanj, mjesec koji je u pobožnosti vjernika već dugo posvećen Mariji, Majci Božjoj. Naša se duša raduje s pomisli na dirljivi prizor vjere i ljubavi koji će se uskoro moći vidjeti u cijelom svijetu, u čast Kraljice neba.” Ove su riječi slobodni prijevod početka enciklike Mense maio pape Pavla VI. koja je objavljena prije 55 godina uz svibanjsku pobožnost Blaženoj Djevici Mariji.

Premda pobožnost inače u svijetu i nije baš toliko izražena kao prije pola stoljeća, ipak je svibanjska pobožnost posebno vrijeme posvećeno Djevici Mariji. Kako je uopće došlo do toga da ovaj lijepi proljetni mjesec bude posvećen Gospi?

Vjerojatno je veza Gospe i svibnja nastala u vremenu baroka. U Italiji se tada razvio običaj pobožnosti u čast Majci Božjoj koji se uskoro prenio i na područja drugih jezičnih skupina. Utvrdila se posebna pobožnost, nastale su nove marijanske pučke pjesme, Gospa je dobila čak i novi naziv te je bila okrunjena kao „Kraljica svibnja“.

Posebno je od vremena romantizma veza s prirodom od posebne važnosti. Stoga ne začuđuje da je proljeće, u kojemu se priroda iznova budi na život, uspoređeno s Gospom. Jer upravo je s njezinim „neka bude“ započelo novo vrijeme za čovječanstvo. Jer po njoj je Bog u svom Sinu svijetu iskazao neizmjernu ljubav za život. Život je po Isusu procvao novim svjetlom, smrt je konačno pobijeđena. Proljeće novoga života započelo je s Marijom koja se sasvim predala i utkala u Božji plan.

Često se u njemačkim crkvama sporedni oltari i kipovi Blažene Djevice Marije posebno bogato ukrašavaju cvijećem i mladim brezovim šibljem i grančicama. U takvoj svibanjskoj pobožnosti do izražaja dolazi veza između novoga života i prirode. Sve su to znakovi koji ukazuju na Mariju i pomažu ljudima da razumiju ono što se vjeruje.

Dugo je vremena i u  katoličkim obiteljima postojao običaj da se u mjesecu svibnju izloži Gospin kip i posebno uredi mali svibanjski oltar. Bilo je tu mnogo cvijeća i svijeća, a sve je to poticalo vjernike da u obiteljima mole krunicu i zajedničku molitvu. Na taj je način i ranije obitelj postajala Kućna Crkva, a vjera je bila oživljena.

Lijep je to običaj, da se u posebnim vremenima u obitelji uredi neki izraz pobožnosti. Isto se to događa kad se za Božić urede kućne jaslice. Slično se i u vrijeme korizme uredi neka ikebana koja podsjeća na nadolazeću muku Isusovu ili mali prazan grob, simbol Uskrsa.

Tako i u Gospinu mjesecu svibnju. Vrlo je malo potrebno da se uredi takav jedan svibanjski Gospin oltar pred kojim se obitelj može moliti za zaštitu i pomoć svoje nebeske majke. A poneka Zdravomarija dobro dođe i u toku dana, kao i strofa neke marijanske pjesme.

Mali nam znaci pomažu da u svakodnevnici iznova susretnemo svoju vlastitu vjeru. Obiteljski Gospin oltar poziva nas da upravo toj vjeri damo novoga prostora. Marija nam je pokazala Isusa, koji nama ljudima donosi vječni život. A obiljem cvijeća svibanjski oltar podsjeća na to svakoga dana, skromno i pobožno. Jednako kao što je i Bog postao čovjekom po jednostavnoj djevojci Mariji iz Nazareta.

Izvor:
Svjetlo riječi