Objavljeno:
04. 02. 2020. 10:00

U petak, 31. siječnja 2020. godine, u župi Osova obilježena je 22. godišnjica smrti misionara fra Vjeke Ćurića. Tom prigodom svečano misno slavlje, u koncelebraciji s još 11 svećenika, predvodio je župnik iz Novoga Šehera fra Vjeko Eduard Tomić.

Pozivajući se na riječi pročitanoga evanđelja: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje”, istaknuo je kako nam upravo ove Gospodinove riječi mogu pomoći u boljem razumijevanju ljudskoga, vjerničkoga i svećeničkoga profila misionara fra Vjeke Ćurića. „Kad Isusove riječi o ljubavi i davanju života za prijatelje pokušamo prevesti u okolnosti života i djelovanja pokojnoga fra Vjeke, možemo reći da ga je ljubav Božja gonila u darivanju sebe drugima preko svake mjere pa čak i dotle da dadne vlastiti život”, naglasio je fra Vjeko.

Potom je istaknuo kako je godinama nosio glavu u torbi dok je po Africi naviještao Radosnu vijest: „Osim što je revnosno obavljao svoje redovite svećeničke dužnosti, u najgore doba krvavoga rata u Ruandi, pomagao je svima bez razlike spašavajući ljudske živote redom kome je i kako mogao ne mareći za opasnosti, vjerojatno ne misleći ni na nagradu ni na kaznu zbog takvoga djelovanja.”

Prisjetio se i osobnoga susreta s fra Vjekom u Rimu 1994. godine: „Započeli smo razgovor za mjesečnik Svjetlo riječi koji nikada nismo završili jer nas je netko prekinuo. Zadivljujuća je bila njegova strast kojom je gorio za sudbinu svojih Afrikanaca i Ruande koju je volio kao svoju Bosnu. Svi crkveni ljudi koji su ga susretali u Vječnom gradu slavili su ga već tada kao živoga heroja, a on za to ništa nije mario. Ništa mu nije značilo to što smo mu se divili. Dosađivao se bez Afrike ne bivajući nimalo zadivljen sjajem i raskoši glavnoga grada kršćanstva.”

Iako je bio svjestan činjenice kako mu je život kao strancu i svećeniku koji ne pravi razlike među ljudima 24 sata na kocki, nije odustajao od evanđeoskih ideala, niti je pravio nagodbe s onim što mu je korisno, što mu je ugodno, što mu je lakše. To je ono što ga je koštalo glave i što ga je učinilo Isusovim mučenikom.

Pred kraj nadahnute homilije, propovjednik je rekao kako je fra Vjeko izabrao teži, ali slavniji put – put križa: „Izabrati sebi svjesno križ za koji postoje veliki izgledi da će doći ostane li se vjerno evanđelju, znači prihvatiti i žrtvu vlastitoga života koju križ može sa sobom donijeti.”

Prisutne je vjernike potaknuo da danas, nakon 22 godine od njegove smrti, mole za njega, ali i da časte njegovu ustrajnu vjeru, ljubav, žrtvu, sebedarje kojega se on nije ustručavao, a propovijed, iz koje se imalo što i čuti i zapamtiti, završio je riječima sv. Ivana Pavla II. koje je uputio mladima u Španjolskoj 3. svibnja 2003. godine: „Gledajući unatrag i prisjećajući se svih tih godina svojega života, mogu vam zajamčiti da se isplati staviti u službu Krista te se, iz ljubavi prema njemu, posvetiti služenju čovjeku. Isplati se položiti život za evanđelje i za braću.“

Sveto misno slavlje proteklo je svečano i dostojanstveno, a ova obilježena obljetnica smrti misonara fra Vjeke Ćurića poruka je svima kako se uistinu isplati živjeti i žrtvovati izgarajući ljubavlju za bližnjega u potrebi. Pokojni je fra Vjeko to svojim življenjem pokazao, a svojom smrću i potvrdio.

Izvor:
Svjetlo riječi