Početna stranica » Obitelj iz snova

Obitelj iz snova

126 pregleda

U početku nisu bili sigurni da će uspjeti srediti svu proceduru, a sada tvrde kako imaju obitelj kakvu su oduvijek željeli.

Matias Cifuentes i njegova supruga Marina su bračni par iz Argentine koji su učinili čudesan korak ljubavi. Tijekom prvih 15 godina braka nisu uspijevali dobiti dijete. Nakon zadnjeg spontanog pobačaja njihovi su životi krenuli neočekivanim smjerom. Nakon što su odbacili mogućnost umjetne oplodnje, počeli su istraživati mogućnosti usvajanja djece. Pohađali su različite tečaje i radionice te se prijavili za posvajanje dvoje djece do pet godina.

Nakon nekoliko godina čekanja, primili su poruku kako mogu usvojiti troje braće i sestara. Međutim, kada su otišli u ured radi dogovora oko preuzimanja, rečeno im je kako su djeca ipak pronašla drugi dom, ali se potom dogodilo novo iznenađenje: mogli su odmah usvojiti petero djece – tri dječaka i dvije djevojčice u dobi od 7 do 14 godina. Njih petero se ne žele razdvajati, nego biti u istoj obitelji.

Matias objašnjava kako se nisu odmah odlučili usvojiti ih, nego da je to bio proces koji su morali zajedno proći. „Ostao sam zapanjen kad sam čuo da ih je petero. Mariana je bila smirena i raspoložena da ih usvojimo, a ja sam bio protiv”, govori Matias. Međutim, noćima nakon toga Matias nije mogao spavati razmišljajući o ljubavi ove braće i sestara koji žele ostati zajedno. Na kraju je to bilo ono što je pokrenulo ovaj bračni par da se odluče osobno ih upoznati.

Potpisali su dokumente prije usvajanja kako bi započeli proces povezivanja i upoznavanja s djecom. Nakon nekoliko susreta, njih petero stiže u dom obitelji Cifuentes. Mariana naglašava kako im je potreban osjećaj pripadnosti nakon vremena provedenoga u sirotištima. „Tog dana priredili smo im dobrodošlicu s cijelom obitelji koja ih je rado dočekala, a onda smo započeli zajednički život.”

Par je godinama živio bez djece, a sada je njihov obiteljski dom bio pun života. „Bilo je teško, ali smo zajedno učili: oni su naučili biti naša djeca, a mi njihovi roditelji. Nakon što smo zajedno naučili što znači biti obitelj, počeli smo postavljati granice, priznavati vlastite pogreške, tražiti oprost i znati kada smo istinski potrebni jedni drugima.” Djeca su sa sobom imala samo nekoliko materijalnih stvari, ali su bili vrlo frustrirani i tjeskobni. „Prvih dana smo nekoliko puta posjetili psihologa jer je vladao totalni kaos, ali već nakon dva mjeseca svi smo osjetili kako se naši odnosi razvijaju u pravom smjeru”, ističu supružnici.

Matias tvrdi kako su se vrlo brzo povezali s najmlađim dječacima: „Kad smo otvorili svoja vrata, odmah su me nazvali ‘tata’. Malo je teže bilo postići takav odnos sa starijima, ali, Bogu hvala, i to smo prevladali.” Supružnici navode kako je bilo važno samo započeti usprkos komentarima okoline kako će biti teško, pa skoro i ne moguće. „Ipak, kada dadnete najbolje od sebe, nekako pronađete snagu, smislite način, naučite kako razgovarati, što im skuhati i gledate resurse s kojima raspolažete prilagođavajući se na taj način svakoj situaciji”, govori Mariana.

Među brojnim izazovima, bili su i oni materijalni. Matias je učitelj i glazbenik, a Mariana dizajnerica interijera, a svakako je trebalo i osigurati više prostora za smještaj djece. Tako su Matiasov glazbeni studio pretvorili u sobu za dječake, a djevojke su bile u susjednoj sobi. Zahvaljujući dobročiniteljima, uskoro su počele pristizati donacije. Prijatelji i članovi obitelji im puno pomažu, oni koji imaju odraslu djecu darovali su im odjeću i igračke. Ljudi su spremni pomoći, a djeca su tako naučila kako cijeniti pomoć drugih osoba.

„Morali smo ih naučiti kućnim pravilima i higijeni, te sjesti i sa svakim osobno razgovarati jer u sirotištima nisu dobivali pojedinačnu pažnju. Također, objasnili smo im što znači biti autoritet i da se mi, kao mama i tata, moramo brinuti o njima i paziti da sve bude u redu, ali da nam je za to potrebna i njihova suradnja”, kaže Matias.

Ono što supružnicima daje snage da se nastave boriti i dalje jest ljubav koju dobivaju od svoje djece i to im, kako kažu, puni baterije. Djeca su ih zavoljela i prihvatila kao svoje roditelje. Za kraj poručuju kako su sretni riječima poticaja i ohrabrenja za druge: „Često imate ideju kakve stvari trebaju biti, ali vas život iznenadi nečim drugim. To smo i sami iskusili, ali zato danas imamo obitelj koju smo oduvijek željeli.”