Objavljeno:
16. 01. 2018. 14:45
Piše: Mile Stojić

Aktualna riječ čije značenje ne treba posebno tumačiti, ali koja za svaku poslijeratnu generaciju ima tajanstvenu aromu, miris sjećanja na elan izgradnje i svježe okrečene zidove. Sinovima se tu sugerira da ne valja ono što su im očevi radili, a da su oni ti koji će izgraditi novi, bolji i pravedniji svijet. Vrijeme obnove je život koji podsjeća na svježe izbrisanu školsku ploču, na kojoj tek treba krenuti ispočetka. „Nema odmora dok traje obnova”, donosili su nam naši očevi pjesme sa tzv. omladinskih radnih akcija, graditelji pruga Šamac – Sarajevo, Brčko – Banovići, neimari Vranduka. Zaboravili smo kloparanje vlaka i čeznutljivi pisak lokomotive, zaboravili smo Aliju Sirotanovića, junaka čije je tijelo, poput kakve mramorne karijatide, podupiralo mamutsko zdanje jedne zgrade kolektivne utopije. Mi nismo imali našega Andrzeja Wajdu da lokomotivu našega progresa ovjekovječi prije no što smo je sami uništili.

Ovih dana najavljuje se ponovno pokretanje zeničke Željezare, tog gorostasnog simbola rudarske i metaloprerađivačke Bosne. Snažna muška mišica koja je bila zaustavljena u zamahu, nježna ruka što je još jučer milovala čelo mrtvoga sina, gruba ruka ljevaoničara i rudara sad se ponovno vraća u borbu s planinom, otimajući iz njenih potmulih dubina zlato i čelik. Gradnja kuće počinje od temelja, a obnova od krova.

S balkona svog stana gledam sarajevsko naselje Stup: gdje su dojučer bile puste razvaline, sad se kočopere novi crveni krovovi, kao svjedočanstvo da je život ponovno pobijedio smrt. U krater koji je iskopala granata u dvorištu žena je posadila cvijet pelargonije, od čahure mamutske tenkovske granate čovjek je napravo ukusan držač za kišobrane. Neugledna i ružna zgrada u susjedstvu, od koje smo ranije okretali pogled, obojena i okrečena sad nam izgleda kao dvorac iz holivudskih filmova. Kranovi niču nad porušenim gradom, poput skeleta dinosaurusa.

Onaj koji je napustio Sarajevo prije rata, a vrati se u njega kroz nekoliko godina, možda neće moći prepoznati grad od blještavila boja i svjetala. Grad već sad nosi nove nazive ulica i to preimenovanje znak je obnove. Novo lice grada karakterizira tisuće satelitskih antena, na krovovima, prozorima, baščama. U Zabrđu gledam ogromni tanjur kako viri iz ruševine, čije su prozorske rupe zastrte najlonom. Bez kruha se može, ali bez CNN-a ne. Obnova su i nova lica na ulicama koja nas ne znaju. Nas čekaju samo ona stara, izborana i polovna, ali i pored toga mi se kupamo u njihovoj blagosti. Znakovi obnove: mladi Bosanci hodaju po livadama i šumama svoje domovine sa ogromnim metalnim šipkama u rukama. Traže svoje očeve.

Tekst naslovljen "Obnova" objavljen je u knjizi "Riječi na prozoru", autora Mile Stojića, u izdanju "Svjetla riječi". Svoj primjerak knjige poručite pozivom na broj telefona 033/726-200 ili na klikom na poveznicu.

Izvor:
Svjetlo riječi