Objavljeno:
10. 07. 2017. 10:45
Piše: Ivan Nujić

Živa je Riječ Božja – veli Pismo. Nadalje, ona je kao sjeme: da bi donijelo ploda, treba ga posijati, tj. Riječ treba izgovoriti, odnosno pročitati, a to uopće nije jednostavno. Nažalost, u našim zajednicama često se vrlo olako pristupa čitanju Riječi "s oltara": čita tko stigne i kako zna, bez ikakve ozbiljne pripreme, ponekad uopće ni sam ne shvaćajući što to čita i govori, tako da zaključni usklik Riječ je Gospodnja doista zvuči kao gruba podvala, jer se tu više nipošto ne radi o Riječi Gospodnjoj nego o zbrkanu nizu glasova smušena čitača/čitačice. Lako ćemo se složiti da Riječ ipak zaslužuje da je se makar korektno i odgovorno čita.

Glagol čitati, čtiti odnosno štiti (otuda štivo), Hrvatima je značio brojiti, a to se značenje zadržalo ne samo u slovenskome, npr. šteti – brojiti, številka – broj, nego i u našem spočitavati i spočitnuti – očitati bukvicu; osim toga, ponegdje u Dalmaciji čitka znači brojanica, što upućuje na nabrajanje molitava.

Latinski se čitati kaže légere, što doslovno znači skupljati (otuda kolekcija), stavljati zajedno (otuda lat. lex – zakon), a srodno je ne samo s grč. légein – reći (lógos – riječ), nego i s njem. lesen, što znači i brati i čitati. Tako, romanski jezici kao i njemački te njemu geografski blizak slovenski poimaju čitanje kao skupljanje, branje slova. Možda su Hrvati glagolu brati oduzeli značenje čitati jer brati nije podrazumijevao samo berbu, skupljanje i pabirčenje (kao biblijska Ruta) nego sve više i nošenje: na to upućuje imenica breme, kao što za ženku koja nosi mlado kažemo da je bređa.

Kako su Grci i nepoznatim stvarima pristupali kao već poznatima, naslućuje se po tome što im je glagol čitanja anagignôskein sastavljen od aná – ponovno, i gignôskein – prepoznavati.

Moglo bi se reći da se ideja čitanja najljepše uobličila u engleskome: glagol read potječe od staroengl. redan – savjetovati, tumačiti, što nalazimo i u njem. raten – savjetovati, vijećati. Sve to skupa nakalemljeno je na indoeu. korijen *re(i)-, koji znači umovati, računati, a odrazio se ne samo u grč. arithmós – broj (otuda aritmetika), nego i u našem rad, raditi, radnja.

Prema tome, bilo bi dobro kad bismo se, pristupajući Riječi, prisjetili da čitanje nije puko brojanje ni mehaničko nabrajanje, skupljanje ili prepoznavanje znakova, nego svjestan umni napor kojim se odgovorno posreduje shvaćena misao i poruka.

Izvor:
Svjetlo riječi