Objavljeno:
22. 02. 2018. 09:00
Ilustracija/Foto: Google

Dragi roditelji, vjerojatno vam se događa da jasno uviđate greške u odgajanju druge djece, ali greške u odgajanju svoje djece često ne vidite. Ili ih vidite, ali pronalazite opravdanje za njih. Odgoj traje cijeloga života i nikada nije kasno mijenjati ustaljene navike i prihvaćati dobronamjerne savjete koji su uspješni. Imajte na umu, nije dovoljno samo posaditi, treba i zalijevati. 

Zato, ne zaboravite sljedeće:

– Vaše dijete ne doživljava svijet sâmo nego uvijek s vama. Vaše doživljaje svetoga i Boga i ono usvaja. Zato za vjeru djeteta od odlučujuće važnosti je (ne)vjera njegovih roditelja.

– Iskustvo vaše međusobne bračne ljubavi i zauzetog obiteljskog zajedništva dovodi vaše dijete do iskustva vjere u Boga koji je izvor ljubavi.

– Ako roditelji žive kršćanski, djeca će ih najprije oponašati a zatim nasljedovati. Zato, prva uloga roditelja u odgoju djece u vjeri nije samo govoriti im o vjeri nego primjerom biti vjernik.

– Nikada svoje dijete ne trebate tjerati da ide u crkvu ili na neke druge aktivnosti vezane uz vjeru, ako sami to ne činite. Tako im (ne) dajete primjer kako se živi u vjeri. Jer će dijete brzo prihvatiti ili odbaciti ono do čega njegovi roditelji praktično (ne) drže.

– U životnom stavu roditelja prema vrednotama života i međuljudskim odnosima leži temelj i djetetova vrednovanja svijeta, života i drugih ljudi.

– Nikada ne govorite djetetu da su službenici vjere (svećenici) „bog“. Ne upirite u njih prstom s riječju: „Eno boge!“, jer time stvarate lažnu sliku u dječjoj duši.

– Na dječja pitanja o vjeri i Bogu uvijek odgovarajte iskreno i onoliko koliko to oni mogu razumjeti.

– Vaše dijete ne želi biti samo zbrinuto nego prije svega voljeno. Ako od vas kroz ljubav iskuse osjećaj povjerenja, neće se nikada bojati Boga kao onoga koji zločeste kažnjava a nagrađuje samo dobre, nego će naučiti da je Bog kao dobri otac i dobra majka koji nas uvijek voli i prihvaća. Povjerenje je temelj vjere.

– Nikada ne plašite djecu kako će ih „bogo“ pokarati ako budu zločesta, ili će im fratar odrezati jezik ako psuju (u tom slučaju bi dobro bilo oprati jezik onima od kojih su psovku čuli!), jer to može imati negativne posljedice za njihovu vjeru i potpuno iskriviti sliku Boga.

– Ono što vi ili vjeroučitelji govorite djeci o Bogu, oni će možda brzo zaboraviti, ali ono što vide da praktično živite ostavit će dublji, neizbrisivi pečat u njihovim dušama.

Izvor:
Svjetlo riječi