Objavljeno:
25. 02. 2017. 09:15

Govoriti ili pisati o Marijinim ukazanjima vidiocima u Fatimi god. 1917. ne znači samo govoriti ili pisati o šest ukazanja što su ih imala djeca-vidioci Lucia Santos te Francisco i Jacinta Marto od svibnja do listopada 1917. Govoriti o tim ukazanjima znači ujedno govoriti i o odjeku i učincima što su ih ta ukazanja proizvela u samoj Crkvi i svijetu te o surječju u kome su se dogodila te prijelomne godine u povijesti Europe i svijeta, zatim o odjeku i načinu na koji su vjernici, Crkva te potonji pape reagirali na Marijina ukazanja u tome mjestu na krajnjem zapadu Europe.

Piše: dr. fra Tomislav Pervan

Marijina ukazanja nemaju smisao podgrijavati nečiju maštu, buditi senzacije ili pak apokaliptička iščekivanja ili širiti svijetom prijeteće poruke. Ona su redovito proročki glas Neba, u službi evangelizacije, širenja Radosne vijesti Isusa Krista. Mariji se molimo i utječemo kao Kraljici proroka. Upravo tu evangelizacijsku i proročku protežnicu Marijina lika promiču njezina brojna ukazanja tijekom povijesti, napose u minulih dvjesto godina, od Francuske revolucije naovamo. Marija se redovito očitovala kao moćni evangelizator, kao zvijezda evangelizacije, kako ju je nazvao sv. Ivan Pavao II. Jednom su neki predlagali da Papa napiše encikliku o Marijinim ukazanjima. – Nemoguće je pisati encikliku o tome jer su ukazanja po sebi najizvrsniji i autentični tumač Kristova nauka, konkretni lijek za potrebe svijeta. – odgovorio je Papa. Znači, trebalo bi pisati encikliku o samom Gospodinu i njegovoj riječi, što je suvišno.

U 10 godina kršteno 10 milijuna

Kad se naime govori o Marijinim ukazanjima, valja nam baciti pogled i unatrag, na događaje koji su zametku obilježili povijest obiju Amerika nakon Marijinih ukazanja meksičkom domorodcu sv. Ivanu Diegu u prosincu 1531. u Guadalupeu. Nakon što su Španjolci pod Hernanom Cortesom uništili kulturu domorodačkih Azteka i njihovu religiju, svi pokušaji evangelizacije toga naroda ostali su bez ikakva uspjeha. Jedan je franjevac 1525. zabilježio kako je nemoguće evangelizirati taj narod, do kraja zadojen i ispunjen mržnjom prema Europljanima i križu, osim da Nebo ne učini neko čudo. Čudo se i dogodilo 1531. godine. Za tih ukazanja Marija je ostavila na ogrtaču Juan Diega svoj neizbrisivi lik, nebesku presliku, nerukotvorenu sliku, nebeski piktogram.

Naime, domorodački Azteci poznavali su samo slikovno pismo te su mogli s Marijina lika naskroz iščitavati taj čudesno oblikovani nebeski piktogram. Marijin nerukotvoreni lik bio je za Azteke otvorena knjiga u kojoj su prepoznali Majku i Kraljicu. Ona je na slici preslika Žene iz Otkrivenja (12. poglavlje), obasjane suncem (Marija na slici zastire aztečko božanstvo Sunca, dakle, moćnija je i od Sunca!), pod nogama joj je crni, ugasli Mjesec (također njihovo božanstvo koje je izgubilo sjaj i snagu), a po njezinoj kraljevskoj odori prosute su zvijezde. Oko struka ima crni povez, što je za njih poruka da je trudna i nosi Dijete – Kralja. Odjevena je u haljinu njihovih kraljica. I sve ostale pojedinosti na slici iščitavali su u smislu svojih iščekivanja, nakon stoljeća robovanja strašnomu sotonističkom kultu koji je godišnje iziskivao tisuće i tisuće ljudskih žrtava da bi se umilostivilo božanstvo Sunca, Pernata zmija. To bijaše nebeski signal za evangelizaciju Meksika, za pomirenje domorodaca i novopridošlih Europljana; Marija je zapravo u temeljima meksičke nacije kao pomirbeni čimbenik, kao identifikacijski znak, do dana današnjega. Za nepunih deset godina više od deset milijuna domorodaca dalo se krstiti. Kao da je i samo Nebo htjelo stvoriti ravnotežu. Na sjeveru Europe imamo u to doba Lutherov raskol i otpad od zajedničke Crkve, a na drugoj strani Marija privodi Crkvi novootkriveni kontinent. Marija kao evangelizator!

Obraćenje, molitva i pokora

Slično se dade primijeniti i na ukazanja sv. Katarini Labouré (proširila je čudotvornu medaljicu) 1830., zatim pastirima Mélanie i Maximin u francuskom mjestu La Salette 1847., kad je Marija doslovce plakala, a poglavito u Lourdesu 1858., deset godina nakon proglasa Marxova Komunističkog manifesta, koji je navijestio kako avet komunizma kruži Europom. Marijina ukazanja u Lourdesu su odgovor Neba na potrebe Europe u onodobnim prevratničkim previranjima sredinom 19. stoljeća. Marija je svaki put pozivala na molitvu, obraćenje i pokoru. Marija je vidjelici pastirici Bernardici Soubirous uporno ponavljala da moli krunicu uz riječi poziva svima: Penitence, penitence, penitence – Pokora, pokora, pokora. Kao u Meksiku, i ovdje je zaželjela da se sagradi kapelica njoj u čast s obećanjem da će tu mnogi ozdraviti. Vrelo je izbilo na čudesan način iz zemlje, na Marijinu zapovijed vidjelici Bernardici.

Na tragu tih ukazanja uslijedila su ukazanja u Fatimi u jeku Prvoga svjetskoga rata. Trebamo uzeti u obzir povijesno i duhovno surječje tih ukazanja. Filozof Nietzsche proglasio je smrt Boga, napisao svoje djelo o Antikristu, a njemu zauzvrat ruski filozof Vladimir Solovjev neposredno prije svoje smrti objavljuje gotovo proročki spis Kratka pripovijest o Antikristu, u kome pretkazuje ono što je i danas krajnje sudobno. Papa Leon XIII. imao je 33 godine prije fatimskih ukazanja za vrijeme euharistijskoga slavlja prigodu biti dionikom razgovora između Isusa Krista i Sotone te svega što će uslijediti u 20. stoljeću. U tome razgovoru – audiciji (ne viziji!) Isus prepušta Sotoni stotinu godina da rešeta svijet i Crkvu. To je Papu ponukalo da napiše molitvu sv. Mihovilu Arkanđelu, koja se sve do svršetka Drugoga vatikanskoga sabora molila nakon svete mise, a nakana je da nas sv. Mihovil zaštiti u borbi protiv sotonskih, mračnih sila.

Prvi svjetski rat dokrajčio je tri posljednje kršćanske monarhije na europskom kontinentu. To je bila izričita nakana masonerije. Marijina ukazanja u Fatimi zbivaju se u klimaksu svjetskoga rata, nakon krvoprolića i milijunskih žrtava kod Verduna. Te se godine i Amerikanci uključuju u rat, Nijemci upotrebljavaju bojne otrove u ratu protiv Engleza. Svjetska masonerija u plombiranom, blindiranom vlaku šalje iz Züricha preko Njemačke u Rusiju prevratnike na čelu s masonima Vladimirom Lenjinom i Levom Trotzkim. Nakon iskrcavanja u Petrogradu započeli su sa svojim prevratničkim i huškačkim djelovanjem te napaljivanjem mnoštva protiv vlasti i cara. Tvrdi se da su u Berlinu dobili za svoj pothvat desetke milijuna maraka, pa se stoga Nijemci ne mogu oprati za sudioništvo u Ruskoj revoluciji, čiji je duhovni otac njemački Židov Karl Marx. Revolucija je uslijedila za nepunih pola godine, cijelim se Ruskim carstvom širi nasilje, teror, komunistička strahovlast koja će trajati punih sedamdeset godina na ruskome, ali i europskom tlu. Taj je krvavi ples započeo nakon fatimskih ukazanja, u kojima se izrijekom spominje kako će Rusija svijetom prosuti strahote svojih zabluda. Komunisti su smaknuli cijelu carsku obitelj i zavili mnoge narode u crno. Komunistički Moloh do dana današnjega uzima svoje žrtve diljem svijeta, makar je Lenjinova protubožna tvorevina prestala službeno postojati na Božić 1991. To je u sagledavanju povijesnih zbivanja znakovit nadnevak, utrnuće Sovjetskoga Saveza na svetkovinu rođenja Božjega Sina, dolaska Boga na svijet.

Rat u nebeskim sferama

Na dan prvoga Marijina ukazanja u Fatimi 13. svibnja 1917., za biskupa je zaređen prelat Eugenio Pacelli, kasniji papa Pio XII. Svoju prvu svetu misu slavio je pred ikonom Bl. Djevice Marije Salus Populi Romani, najstarijom rimskom Gospinom ikonom, kojoj i danas papa Franjo, vraćajući se s putovanja, redovito nosi rukovet cvijeća i pred njom se moli. Pio XII. bio je također odlučan čimbenik u promicanju Marijinih poruka, zahtjeva i nakana u fatimskim ukazanjima. Te iste 1917. godine, sva svjetska masonerija slavi 200. obljetnicu svoga postojanja. Navješćuju rat Katoličkoj Crkvi, u listopadu te godine na Trgu sv. Petra demonstriraju protiv Crkve i Pape, nose velike karikature sv. Mihovila Arkanđela, zaklinju se da će uništiti Crkvu. U Portugalu su na vlasti masoni koji žele onemogućiti širenje poruka iz Fatime, a i svi vodeći talijanski političari su masoni. Zanimljivost: Masonerija je utemeljena na blagdan sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1717., a na Ivandan su počela i međugorska zbivanja 1981. Rekli bismo sraz Neba i Zemlje, nebeskih i paklenih sila. Rat se odvija i na zemlji ali i u nebeskim sferama, prema Poslanici Efežanima (6. poglavlje).

Marijina ukazanja u Fatimi započela su u svibnju 1917. Nepismeni pastiri Lucia (10), Francisco (9) i Jacinta (8) dobili su god. 1916. milost da im se ukazao Anđeo mira ili Anđeo Portugala nekoliko puta i poučio ih neke molitve, napose molitvu Presvetom Trojstvu, koja je nalik onoj što ju je ostavila sv. Faustina Kovalska. Imali su viziju euharistije. Anđeo mira držao je u lijevoj ruci kalež nad kojim je lebdjela hostija, a s nje su u kalež padale kapi krvi. Anđeo je zamolio dječicu da kleknu i da ponavljaju za njim molitvu te da mole za oprost grijeha. To bijaše neposredna priprema za ono što će uslijediti sljedeće godine.

U svibnju 1917. ukazala im se Blažena Djevica Marija, poručivši im da se ne plaše. Dolazi s neba, i moli ih da ustrajno mole krunicu za obraćenje grešnika i za oprost grijeha. Za toga ukazanja Marija je raširila svoje ruke. Iz ruku joj je izbijala snažna svjetlost koja je prožimala malu djecu u dno duše, cijelo njihovo biće. Tražila je od njih da mole krunicu te ih pitala jesu li voljni trpjeti i prinijeti svoje živote kao okajnice za grijehe svijeta. Obećala im je da će mnogo trpjeti, ali da će im Božja milost biti snagom. Zamolila ih je da ustrajno mole za mir u svijetu i okončanje ratnih razaranja. Svakomu ukazanju prethodila je snažna nebeska svjetlost iz koje je izranjala Bezgrešna.

Krici i vapaji iz pakla

Drugo ukazanje bijaše 13. lipnja, prema naputku što ga im je dala Gospa na mjestu Cova da Iria, gdje im se ukazala. Djeci su se pridružile neke osobe koje su zajedno s njima molile krunicu. Sa snažnim svjetlom ukazala im se Djevica, a Lucia ju je pitala: – Što želiš od nas?

Lucia je prenijela kako je Gospa tražila da nauči čitati i pisati. Potom je djevojčica zamolila Mariju da ih sa sobom uzme na nebo. Na to je Marija odgovorila kako će doskora uzeti sa sobom Franju i Jacintu, a da će ona još neko vrijeme ostati na zemlji, jer se Isus njome želi poslužiti. Nakana mu je da se svijetom proširi pobožnost Marijinu Bezgrešnom srcu. Potom je Marija ponovno raširila ruke, iz njih je izbijala svjetlost i djeca su bila uronjena u neizmjerno more svjetlosti. Gospa je u svojoj desnici držala srce trnjem okrunjeno, a djeca su to shvatila kao uvrede Marijinu srcu, koje ljudi grijesima vrijeđaju i probadaju.

Treće je ukazanje 13. srpnja za vidioce bilo najdramatičnije. Odmah nakon ukazanja Marija je zamolila vidioce da mole krunicu za mir u svijetu i okončanje rata, jer se samo molitvom mogu zaustaviti ratna razaranja. Lucia je ponovno tražila od Gospe znak, a Marija je obećala da će u listopadu dati znak, kako bi mnogi povjerovali u istinitost ukazanja. Nakon usrdne Marijine molitve da mole za obraćenje grešnika te da se prikažu Gospodinu kao žrtva za oprost grijeha koji se nanose njezinu Bezgrešnom srcu, Marija je iznovice raširila ruke iz kojih su sijevale snažne svjetlosne zrake koje su raskolile zemljinu utrobu. Vidioci su vidjeli ognjeno jezero te u njemu demone i duše u paklu koje su bile u bestežinskom stanju, vrcale su kao iskre iz plamena, nošene nevidljivom silom na sve strane, poput užarena ugljevlja. Djeca su čula krike i vapaje demona i duša, gotovo su se ukočili i zanijemili od prizora. – Vidjeli ste pakao kamo idu duše grješnika. Da bi ih spasio, Gospodin želi uvesti pobožnost mojem Bezgrešnom Srcu. – primirila ih je Marija. Ako Crkva i svijet ne prihvate njezinu molbu, za ponitifikata pape Pija XI. buknut će još strašniji rat. Marija pretkazuje rat, katastrofe, glad, razaranja, mnogi će narodi nestati s lica zemlje. Pretkazuje progone Crkve, govori kako će Rusija prosuti svijetom svoje zablude, a od Pape traži posvetu svijeta i Rusije njezinu Bezgrešnom srcu te Pobožnost prvih subota. Posluša li svijet njezin glas, Rusija će se obratiti, nastupit će mir, ako li pak ne, Rusija će svijetom proširiti ratove, na Crkvu će navući nove progone, dobri će biti mučeni, ali će na kraju ipak njezino Bezgrešno srce trijumfirati. Portugal će ostati vjeran istini vjere. – Kad molite krunicu, nakon svakoga otajstva nadodajte molitvu: 'O Isuse moj! Oprosti nam naše grijehe; sačuvaj nas od paklenoga ognja i privedi u raj sve duše, napose one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe!' – objasnila je. Kao što je molitva Očenaša došla iz Gospodinovih usta, tako je ova molitva izišla iz Marijinih usta; u Godini milosrđa vrijedi istaknuti da Marija želi da se svi spase, napose oni koji su Božjega milosrđa najvećma potrebni.

Svjedoci Sunčeva plesa

Četvrto ukazanje onemogućeno je 13. kolovoza jer je policija odvela djecu u zatvor i provela odvojeno saslušanje. Ateistička i masonska vlast u Portugalu bijaše uvjerena kako je sve to loša režija Crkve i klera protiv državnih vlasti, a neposredno prije ukazanja vlast je navijestila kako će za dva naraštaja nestati vjere u Portugalu, kako će se zatvoriti katoličke škole, samostani itd. Sad se državna vlast obrušila na dječicu! Maleni u tamnici! Neshvatljivo, kao da su prevratnici. Saslušavani su odvojeno, a kad su djeca počela u tamnici moliti krunicu, ostali su suuznici ostali začuđeni. Djeca su doskora puštena nakon što su se vlasti osvjedočile da su vidioci spremni dati i svoj život za svoja uvjerenja. Bili su žalosni što su propustili 13. kolovoza, dan ukazanja, ali im se Marija ukazala 19. kolovoza, dok su čuvali ovce na istom onom mjestu. Ponovno je naglasak stavljen na molitvu krunice i molitvu za grešnike. Mnoge duše, kazala im je Marija, idu u pakao jer nitko za njih ne moli, nitko se za njih ne žrtvuje.

Peto ukazanje bilo je 13. rujna. Skupilo se više od 25 tisuća ljudi iz svih krajeva Portugala. Svi su htjeli vidjeti vidioce, moliti za milost, ozdravljenje, za zagovor kod Gospe. Marija je poručila da i dalje ustrajno mole krunicu za okončanje ratnih razaranja. Navijestila im je da će se u listopadu ukazati zajedno sa svetim Josipom i Djetetom Isusom te blagosloviti svijet. Lucia je zamolila Gospu za neke bolesnike te nekoga gluhonijemoga; svi su namah ozdravili.

Vrijeme od 13. rujna do 13. listopada bilo je za vidioce vrlo uzbudljivo. Mještani su ih ismijavali, vrijeđali. Mnogi su bili radoznali, ali su bili prema svjedočenjima vidjelaca odbojni. Pa i sam župnik odvraćao je djecu i njihove roditelje, uvjeravajući ih da je takvo što nemoguće u mjestancu poput Fatime, a napose i zbog neprijateljskog stava Vlasti. Neki su čak prijetili su da će podmetnuti bombu i sl.

Trinaestoga listopada od ranoga jutra kiša je padala kao iz kabla. Djeca su se konačno probila kroz blato i glib do mjesta ukazanja. Vidioce su sa svih strana salijetali da mole i zagovaraju bolesnike. Činilo se kao da pljusak neće prestati. Oko podne vidioci su kleknuli, a prisutno je bilo više od 70 tisuća osoba, sasvim pokislih i do kože namočenih, svi u duboku blatu. Pa ipak, su svi zajednički molili krunicu.

Lucia se obratila Gospi s molbom, što to od njih traži. Marija je kazala da želi da se na tome mjestu podigne kapelica (upravo kao u Guadalupeu i Lourdesu), nakon čega se predstavila: – Ja sam Blažena Djevica Marija od Krunice. Objasnila im je potom da želi da se svakodnevno moli krunica. Nastavila je govoriti kako će se rat doskora okončati, vojnici će se vratiti kućama. Ali ljudi moraju promijeniti svoj život, obratiti se, moliti za oprost grijeha. I najednom se Marijino lice ražalostilo. – I neka se više ne vrijeđa Gospodina, Boga našega, koji je već toliko izvrijeđan.zaklinjala je Marija molećivim glasom. Predstavila se kao Gospa od Krunice.

Prije rastanka, Marija je ponovno rastvorila svoje ruke te je zraka sjajnija od sunca prekrila cijelo mjesto. Djeca su gledala kako Marija nestaje na obzorju, prema istoku, dok su nazočni bili svjedokom neviđena čuda. Mnogi su na mjestu ozdravili, slijepi su od radosti slavili Boga. Svi su bili svjedoci Sunčeva plesa, čuda na suncu. O tome su pisale i novine. Pojavila se golema ognjena kugla srebrnaste boje, svi su mogli bez straha za svoj vid gledati u tu pojavu. Prostor je bio ispunjen krikovima, vikali su čudo, čudo! Prestrašeni i blijedi gledali su u nebeski prizor koji se dramatično odvijao pred njima. Sunce se nepravilno kretalo, plesalo, protiv svih kozmičkih zakona. Sunčev ples! Vatrena se kugla približavala nazočnima, izgledala je kao plameni kotač. – Umiremo! Gospo, pomozi nam! – vikali su mnogi. Bilo ih je koji su javno priznavali svoje grijehe i kajali se. Nakon 10-ak minnuta, čudo je prestalo i gle: Na svima se najednom osušila odjeća! Taj ples sunca ponovio se i u vatikanskim vrtovima četiri puta pred papom Pijom XII., prema njegovim osobnim bilješkama, uoči i nakon proglašenja dogme Marijina uznesenja na nebo, 1. studenoga 1950. To kao da bijaše nebeska potvrda istinitosti onoga što je Papa učinio za cijelu Crkvu i svijet.

Totus Tuus sum, Maria

Vidioci svega toga nisu bili svjesni. Gledali su prema obzorju, kamo je Marija iščezla. A onda su bili svjedoci ukazanja svetog Josipa s Djetetom Isusom, a Gospa je bila odjevena u bijelo, ogrnuta plavim plaštem. Činilo se da sveti Josip s Djetetom u naručju blagoslivlja svijet znakom križa. Nakon toga, viđenje je iščezlo.

Mali je Francisco u listopadu 1918. teško obolio od španjolske gripe i preminuo 4. travnja 1919. I za Jacintu križni put je započeo krajem 1918. Oboljela je od neke vrsti tuberkuloze. U bolnici u Lisabonu imala je viđenja; Gospa ju je pohodila tri puta. U svojoj bolesti govorila je o stvarima koje su nadilazile njezino shvaćanje. Govorila je o raznim životnim zadaćama i obvezama, o svećenicima, vlastima, liječnicima, o progonima Crkve, o posluhu u samostanima, braku, bogatstvu. U noći 20. veljače 1920. Gospa je ispunila svoje obećanje da će je sa sobom povesti u raj. Njih dvoje papa Ivan Pavao II. proglasio je blaženicima 13. svibnja 2000., a spomen im je 20. veljače. Predstoji njihova skorašnja kanonizacija.

Lucia je nastavila svoj životni hod u samostanu Sestara svete Doroteje 1925., a papinskim dopuštenjem od 1948. nastavila je svoj samostanski život kao karmelićanka u samostanu u portugalskoj Coimbri. Imala je tijekom samostanskoga života višekratna ukazanja Blažene Djevice Marije. Znakovita su ona iz 1925. i 1926. u Pontevedri, gradiću u španjolskoj pokrajini Galiciji, te 13. lipnja 1929. kad je vidjela kristalno jasno napisane riječi: Gratia et Misericordia – Milost i Milosrđe. Opetovano se spominje posveta svijeta i Rusije Marijinu Bezgrešnom srcu, što mora učiniti Sveti Otac s biskupima cijeloga svijeta.

Fatimske su tajne ono što je golicalo maštu radoznalaca. Na traženje svoga biskupa, sestra Lucia je u samostanu sadržaj Treće fatimske tajne stavila na papir 3. siječnja 1944. Rukopis je pohranjen u tajnom arhivu Zbora za nauk vjere u Rimu 1957.

Tekst je pročitao papa Pio XII., ali ga nije htio objaviti. Tekst je pročitao i papa Pavao VI. 1965. Isto je učinio i Ivan XXIII., i vratio ga u arhiv, a nakon atentata, 13. svibnja 1981., na spomendan Gospe Fatimske, papa Ivan Pavao II., dok se borio za život u bolnici, zatražio je da mu donesu u bolesnički krevet omotnicu s tajnom. Pročitao ju je te je nakon čitanja zaključio da se tajna odnosi na njega. Bio je odlučan posvetiti svijet Bezgrešnom Marijinu srcu. Posvetu je obavio 25. ožujka 1984. U zahvalu što mu je život nakon atentata ponovno darovan, pohodio je 1982. svetište u Fatimi i dao u krunu Fatimske Gospe ugraditi zrno koje je ostalo u njegovu tijelu nakon atentata. Zahvalio je Mariji za darovani život i opetovano svečano izjavio: Totus Tuus sum, Maria. U godini Velikoga jubileja ta je tajna objavljena uz komentar pročelnika Zbora za nauk vjere kardinala Josepha Ratzingera. Viđenje je apokaliptično, uglavnom je riječ o progonu Crkve, Pape i vjernika. Svi se zapućuju prema uzvisini na kojoj je križ gdje vojnici masakriraju Papu i vjernike odreda.

Proročki glas u pustinji

Fatimska su ukazanja crkveno priznata autentičnima 1930. Te su godine portugalski biskupi posvetili svoju domovinu Bezgrešnom Marijnu srcu. Činjenica je da je Portugal u Drugom svjetskom ratu bio pošteđen ratnih razaranja, a ni za prevratničkih previranja u Španjolskoj 1936. revolucionarni plamen nije zahvatio Portugal. Bili su pošteđeni, zacijelo zaštitom Nebeske Majke.

Za slavlja 25. obljetnice fatimskih ukazanja, papa Pio XII. posvetio je cijeli svijet i Rusiju Marijinu Bezgrešnom srcu dvokratno: 31. listopada i 8. prosinca 1942. Učinio je to još jednom 1944., u tijeku rata, i uveo svetkovinu na čast Marijina Bezgrešnoga srca, koja se danas slavi u subotu nakon svetkovine Presvetoga Srca Isusova. Povijesna je činjenica da su nakon posvete 1942. njemačke trupe na svim bojištima gubile sve velike bitke, a u studenom 1942. Amerikanci su se iskrcali u Maroku. Ratna sreća okrenula se protiv Sila Osovine. Slično bi se dalo zaključiti i nakon one posvete što ju je učinio sv. Ivan Pavao II. na Blagovijest 1984. Godinu dana nakon toga u Sovjetskom Savezu dolazi do promjene političkoga vrha, uslijedila je perestrojka i glasnost te dolazi do urušavanja i implozije komunizma te pada Berlinskoga zida 1989. Ni tu se ne može zanemariti uloga Svetoga Oca, Neba i Majke Marije. Milijunski molitveni mimohodi i procesije na europskom Istoku sa svijećama u rukama i molitvenim bdijenjima, pod geslom Mačeve u plugove – koplja u srpove srušili su komunistički Moloh.

Vidjelica Lucia umire u samostanu karmelićanki 13. veljače 2005. Živjela je skoro cijelo jedno stoljeće, a svojim životom te živom i svestranom korespondencijom s papama promicala pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Broj 13 sudbinski je vezan uz papu Ivana Pavla II. Atentat se dogodio na dan Fatimske Gospe, 13. svibnja 1981. Blaženima je proglasio dvoje fatimskih vidjelaca 13. svibnja 2000. Na sv. Antu, 13. lipnja, atentator Ali Agca pušten je iz tamnice i izručen Turskoj. Ivan Pavao II. umire 2. travnja 2005. (kad se saberu brojke, dobije se znamenka 13), a 13. svibnja 2005. najavljuje Benedikt XVI. u Lateranskoj bazilici proces za beatifikaciju i kanonizaciju svoga prethodnika. I Benedikt XVI. a i papa Franjo darovali su Fatimskoj Gospi zlatnu ružu. Papa Franjo zamolio je 2013. lisabonskoga patrijarha da u njegovo ime posveti njegov pontifikat kod Gospe Fatimske, u njezinu svetištu, a u listopadu te godine posvetio je ponovno cijeli svijet Marijinu Bezgrešnom srcu u Rimu.

Na kraju možemo zaključiti da uloga i misija fatimskih ukazanja još nije okončana. Živimo u teškim i neizvjesnim vremenima u kojima izlaz i spas možemo tražiti samo od Gospodina zagovorom nebeske Majke Marije. Kao što smo kazali, ukazanja su odgovor Neba na potrebe ispaćene Zemlje, ona su proročki glas u pustinji, zov na obraćenje, zaokret života, molitvu te usmjerenost prema Gospodinu koji je jedini lijek za ovaj pali svijet.

Izvor:
Kalendar sv. Ante