Objavljeno:
14. 01. 2018. 18:00
Autor: Aleksa Šantić

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba 
Neće vas grijat ko što ovo grije; 
Grki su tamo zalogaji hleba 
Gdje svoga nema i gdje brata nije. 

Od svoje majke ko će naći bolju?! 
A majka vaša zamlja vam je ova; 
Bacite pogled po kršu I polju, 
Svuda su groblja vaših pradjedova. 

Za ovu zemlju oni bjehu divi, 
Uzori svijetli što je branit znaše, 
U ovoj zemlji ostanite i vi, 
I za nju dajte vrelo krvi vaše. 

Kô pusta grana kad jesenja krila 
Trgnu joj lisje i pokose ledom, 
Bez vas bi majka domovina bila; 
A majka plače za svojijem čedom. 

Ne dajte suzi da joj s oka leti, 
Vrat'te se njojzi u naručja sveta; 
Živite zato da možete mrijeti 
Na njenom polju gdje vas slava sreta! 

Ovdje vas svako poznaje i voli, 
A tamo niko poznati vas neće; 
Bolji su svoji i krševi goli 
No cvjetna polja kud se tuđin kreće. 

Ovdje vam svako bratski ruku steže — 
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta; 
Za ove krše sve vas, sve vas veže: 
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta. 

Ostajte ovdje! ... Sunce tuđeg neba 
Neće vas grijat ko što ovo grije, — 
Grki su tamo zalogaji hljeba 
Gdje svoga nema i gdje brata nije...

Izvor:
Svjetlo riječi