Objavljeno:
10. 02. 2018. 09:15
Foto: Danijel Stanić/Svjetlo riječi

O 25. godini svoje papinske službe Ivan Pavao II. obogaćuje molitvu krunice, nadodajući otajstva svjetla već postojećim otajstvima radosti, muke i slave, ukazujući njima na pet događaja povezanih s Isusovim javnim djelovanjem i navještajem radosne vijesti spasenja. Papa predlaže da se otajstva radosti mole ponedjeljkom i subotom, otajstva muke utorkom i petkom, slavna otajstva srijedom i nedjeljom, a otajstva svjetla četvrtkom.

Piše: fra Petar Lubina

Ovdje je riječ o otajstvima svjetla, ali prije toga evo nešto o nastanku krunice i njezinu širenju u kršćanskom puku. Gospin ružarij jedna je od najpoznatijih marijanskih molitava koja je veoma raširena i među hrvatskim katolicima. Sam naziv dolazi od latinskoga rosarium, što znači ružin vijenac (lat. rosa – ruža) ili ružičnjak. Kako za vijenac kažemo i kruna, nazivamo je i krunicom, što je umanjenica riječi kruna. Iako se naziv krunica ranije upotrebljavao za samo jedan od dijelova ružarija, danas se oba izraza rabe podjednako. Tako je ružarij vijenac Zdravomarija Gospi u čast, nazvan po uzoru na vijenac od ruža, a danas se sastoji od 200 Zdravomarija, koje 20 Očenaša dijeli na 20 desetica, nakon kojih se izgovara molitva Slava Ocu. Redovito se moli dio krunice, tj. pet desetica, tijekom čega se razmatra o jednoj od tajni našega spasenja, okupljenih u niz otajstava radosti, svjetla, muke i slave. Tako postoje:

  1. Otajstva radosti
    1. Navještenje Marijino
    2. Pohođenje Elizabeti
    3. Rođenje Isusovo
    4. Prikazanje Isusovo u Hramu
    5. Našašće 12-godišnjeg Isusa u Hramu
  2. Otajstva svjetla
    1. Krštenje na Jordanu
    2. Samoobjavljenje u Kani
    3. Navještaj kraljevstva Božjeg i poziv na obraćenje
    4. Preobraženje na gori
    5. Ustanovljenje euharistije
  3. Otajstva muke
    1. Molitva u Maslinskom vrtu
    2. Bičevanje Isusovo
    3. Krunidba trnovom krunom
    4. Isus nosi križ na Kalvariju
    5. Isusa razapinju na križu
  4. Otajstva slave
    1. Isusovo uskrsnuće
    2. Isusovo uzašašće
    3. Silazak Duha Svetoga
    4. Uznesenje Marijino u nebo
    5. Krunidba Marije za kraljicu neba i zemlje

Nastanak i razvoj krunice

Krunica svoje početke ima u redovničkim zajednicama, a pojavljuje se u srednjem vijeku i oblikuje tijekom stoljećâ. Nastaje po uzoru na molitvu časoslova, koji su redovnici molili u određene sate i time posvećivali svoj rad i dan. Glavnina Časoslova sastojala se od svetopisamskih pjesama koje nazivamo psalmima. Budući da ih se molilo na latinskom jeziku, a bilo je redovničke braće koja nisu poznavala taj jezik, krajem 10. stoljeća takvi su, po uzoru na 150 psalama u Časoslovu, u određene sate tijekom dana počeli moliti 150 Očenaša. U skladu sa zbirkom psalama, nastaje tako Psaltir Očenaša, podijeljen u tri pedesetice. U 12. stoljeću širi se slična molitva 150 Zdravomarija, pa nastaje Psaltir Zdravomarija ili Marijanski psaltir, također razdijeljen u tri pedesetice. Tu molitvu možemo nazvati prvom krunicom. Objeručke je prihvaćaju redovnici dominikanci, među kojima nastaje i predaja da se Gospa 1208. ukazala njihovu utemeljitelju sv. Dominiku, poučila ga kako će ga moliti i zapovjedila mu neka širi molitvu krunice.

Redovnik kartuzijanac Henrik iz Kalkara (†1408.) dijeli Marijanski psaltir na 15 dijelova, umećući između desetica Očenaš, a po završetku svakog otajstva 1613. uvedena je i molitva Slava ocu. Drugi kartuzijanac, Dominik Pruski (†1460.), predlaže svakoj Zdravomariji određenu završnicu, koja se odnosi na neki evanđeoski događaj iz Isusova i Marijina života, što su prvi obrisi današnje obnovljene krunice, na sjeveru Hrvatske već odavno uvriježene.

Dominikancu Jakovu Sprengeru (†1496.) pripisuju podjelu krunice na otajstva, a njegov redovnički brat Alan de la Roche (†1478.) širi je preko marijanskih bratovština i predlaže da se moli u tri dijela po pet otajstava s razmatranjima, za koja kaže da su duša krunice. Tako je zasluženo nazvan ocem današnje krunice.

Dominikanac papa Pio V. (†1572.), u svečanom pismu 15. rujna 1569. izlaže ukratko sve najvažnije o krunici i potvrđuje njezin oblik, sačuvan sve do naših dana. To je temeljna isprava o krunici, veoma uspješnoj molitvi protiv krivovjerja. Stoga je preporučuje čitavome kršćanskom puku, među kojim se uvrježuje posebno nakon pobjede nad Osmanlijama u pomorskoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571.

Pod utjecajem moderne pobožnosti, litanijskom ponavljanju Zdravomarija dodaje se s vremenom i razmatranje evanđeoskih otajstava ili spominjanje Marijinih zasluga i kreposti. Dok se prvih 50 Zdravomarija usredotočuje na promatranje Majke Gospodinove u svjetlu Isusova dolaska i zaključuje njegovim utjelovljenjem, drugih 50 odnosi se na Isusovo rođenje i djetinjstvo, a trećih 50 razmatra otajstva muke, uskrsnuća, uzašašća i ponovnog dolaska.

Ukazanja i poruke u Lourdesu 1858. i Fatimi 1917., u kojima se Gospa pojavljivala s krunicom u ruci, molitvi krunice daju nov zamah. U Fatimi Gospa preporučuje na završetku svakog otajstva i posebnu molitvu: Isuse moj, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u raj sve duše, a osobito one koje su najpotrebnije tvoga milosrđa!

Pape o molitvi krunice

Krunica je molitva koju vole mnogi sveci i na koju potiče crkveno učiteljstvo. Veliku važnost pridaju joj brojni pape. Tako Lav XIII. u krunici vidi djelotvorno duhovno sredstvo protiv društvenih zala, Pio XII. sažetak svega evanđelja, Ivan XXIII. Bibliju siromašnih, a Pavao VI. ističe njezin evanđeoski značaj i usmjerenje na Krista. Apostolskom pobudnicom Štovanje Marije on 2. veljače 1974. podsjeća na temeljne teološke sastavnice krunice kao molitve hvalbena, prosna i poklonstvena značaja te pruža detaljnije usmjerenje za njezino moljenje, preporučujući je kao obiteljsku molitvu.

U životu Ivana Pavla II., njemu najmilija i njegovu srcu toliko privržena molitva krunice, već od mladosti ima važno mjesto. U svojem učenju o njoj oslanja se na Sabor, nastavlja marijansko usmjerenje Pavla VI., prihvaća stari i još uvijek valjan prinos crkvene predaje i obogaćuje novim sadržajima. Iako je krunica marijanska molitva, usredotočena je na Krista jer sadrži gotovo cijelu evanđeosku poruku. Marijina je škola koja uvodi u razmatranje Kristova lica i iskustvo njegove ljubavi. Dok izgovaramo Zdravomarije, pred očima nam se nižu glavni događaji iz Isusova života, koji nas uvode u živo zajedništvo s njime. U isto vrijeme, deseticama krunice možemo obuhvatiti sve događaje od kojih je satkan naš život, sve što se događa nama i bližnjima.

Nova otajstva krunice: otajstva svjetla

Da u doba prednosti liturgijske pobožnosti i ekumenskih previranja krunica ne bi ostala zapostavljena, Ivan Pavao II. proglasio je 16. listopada 2002. Godinu krunice. U krunici on vidi najučinkovitije sredstvo za razmatranje kršćanskih otajstava što odgaja za svetost. Da bi je oživio, ističe potrebu molitve za ugroženi mir i obitelj. Ali kako već ustaljen oblik krunice spominje tek neka otajstva Kristova života, drži prikladnim nadopuniti njezin tradicionalni oblik kako bi se još više istaknulo Kristovo mjesto. Stoga apostolskim pismom Krunica Djevice Marije predlaže nov niz otajstava, otajstva svjetla, koja obuhvaćaju Isusov javni život, između krštenja na Jordanu i muke. U njima se Krist očituje kao konačni objavitelj Oca i njegovo se otajstvo na najočitiji način pokazuje kao otajstvo svjetla (br. 19).

Ivan Pavao II. ne želi narušavati već uhodan oblik krunice, nego ga obogatiti novim sadržajem, otkriti evanđeosku podlogu krunice te naglasiti njezino usmjerenje na Krista i njegovo otkupiteljsko djelovanje. Otada krunica mjesto 15 obuhvaća 20 otajstava, a umjesto 150 sadrži 200 Zdravomarija.

Uvođenjem otajstava svjetla Ivan Pavao II. želi ponovno oživjeti i pobuditi obnovljeno zanimanje za krunicu u kršćanskom životu kao istinskom uvodu u dubinu Kristova srca, bezdanu radosti i svjetla, trpljenja i slave (br. 19). Krist je svjetlost svijeta (usp. Iv 8,12), pa je njegovo cjelokupno otajstvo svjetlo, što se posebno vidi u njegovu javnom životu. Papa drži kako nakon Kristova utjelovljenja i skrovitoga života, a prije muke i smrti te uskrsne pobjede, priliči razmatrati i o važnim trenucima iz Isusova javnoga života: o Isusovu krštenju na Jordanu, o njegovu samoobjavljenju u Kani, o naviještanju kraljevstva Božjega s pozivom na obraćenje, o preobraženju na gori i ustanovljenju euharistije. Svako to otajstvo objava je Kraljevstva, koje je nastupilo u samoj Isusovoj osobi. Iako u tim otajstvima Majku Isusovu izričito susrećemo jedino u Kani, uloga koju je imala u Kani na neki način prati cjelokupno Kristovo poslanje.

Navedeno apostolsko pismo Rosarium Virginis Mariae u br. 21 govori nadalje: Objava koju je Otac izravno uputio prilikom krštenja na Jordanu i njezin odjek u poslanju Ivana Krstitelja, u Kani izlazi s Marijinih usana i postaje veliki majčinski savjet kojega ona upućuje Crkvi svih vremena: 'Što god vam rekne, učinite!' (Iv 2,5). Taj je savjet izvrstan uvod u Kristove riječi i znakove tijekom njegova javnog djelovanja i tvori marijansku pozadinu svih 'otajstava svjetla'. Njima krunica postaje na još potpuniji način sažetak evanđelja.

Moleći krunicu umom i srcem, mi hodočastimo u Nazaret, Ain Karem, Betlehem, Jeruzalem, na Jordan, u Kanu, na Tabor. Zaustavljamo se na mjestima navještenja, pohođenja, rođenja, prikazanja i našašća u Hramu, krštenja, svadbe u Kani, preobraženja, Posljednje večere, muke i smrti, uskrsnuća i uzašašća Isusova, silaska Duha Svetoga. Koliko god krunica bila Gospina, ona je još više molitva usmjerena na Krista i njegovo evanđelje. U njezinu središtu stoje Isus i njegovo spasenjsko djelo, s kojim je najtješnje povezana Blažena Djevica Marija. Preko nje Spasitelj ulazi u ljudsku povijest, prolazi kroz muku i smrt na križu, a preko njih dolazi do uskrsnuća i proslave. Njima je pridružena i njegova Majka. Ista proslava namijenjena je i nama. Stoga moliti krunicu znači razmatrati ta otajstva Kristova otkupiteljskoga djela i time uranjati u povijest ljudskoga spasenja poput Majke Gospodinove.

Otajstva svjetla označuju točno određen put, koji polazi od objave Isusa kao Sina Božjega prema njegovoj potpunijoj objavi. Krist nam objavljuje tko je i odakle je: predstavlja se Sinom Boga Oca. Već kod krštenja njegov lik objavljuje glas Očev: Ovo je Sin moj, Ljubljeni (Mt 3,17). Čudo u Kani početak je objave samoga Krista (Iv 2,1-11), koji naviješta kraljevstvo Božje već prisutno u njegovoj osobi, a ujedno je objava njega samoga. Objavljujući značaj posjeduje događaj na brdu Tabor, gdje je za trenutak učenicima dana milost promatranja božanske naravi u ljudskom Gospodinovu licu (Mk 9,2-8,). U euharistiji Krist objavljuje svoju trajnu prisutnost sve do svršetka svijeta (Mt 26,26-28), u kojoj ga gledamo i kušamo u stalnoj samoobjavi na oltaru.

Otajstva Kristove majke

Krunica je Marijin put koji pokazuje kako dublje spoznati Krista i njegovo djelo spasenja. Put je Marijina primjera vjere, šutnje i budna osluškivanja kao i Marijine pobožnosti nadahnute sviješću o nerazdruživoj povezanosti Krista i njegove Presvete Majke: Kristova su otajstva također, u nekom smislu, otajstva njegove Majke, čak i kada ona nije u njih uključena, zato jer ona živi od njega i po njemu (br. 24), a ponavljajući Anđelove i Elizabetine riječi u Zdravomariji osjećamo se potaknuti uvijek iznova tražiti u Mariji, u njezinim rukama i u njezinu srcu 'blagoslovljeni plod njezine utrobe' (usp. Lk 1,42). Razmatranje pojedinih njezinih otajstava pomaže nam bolje spoznati istinu o čovjeku.

Za rast u vjeri u svagdanjem životu osobito dobro dolaze otajstva svjetla. Isusovo krštenje na Jordanu poziva nam u svijest da smo na krštenju i mi postali ljubljena djeca Očeva (usp. Mt 3,17). Pretvaranje vode u vino na svadbi u Kani otvara nam oči srca za vjeru da Isus nije samo običan čovjek nego i pravi Bog koji je s nama zajedno na putu. Navještaj kraljevstva Božjega i poziv na obraćenje potiče nas da iz Radosne vijesti crpimo svjetlo koje nam svakog dana osvjetljuje put u kraljevstvo Božje. Preobraženje na gori poziva nas da se u trenutcima tjeskobe i nevolje sjetimo što nam je Bog pripravo na kraju, kako bismo u vidu vječnosti nalazili snage za svladavanje životnih poteškoća. Ustanovljenje euharistije otvara nam oči da uvidimo kako je Bog stalno prisutan u našoj sredini dajući nam se u hrani koja nam pomaže izdržati u tjeskobama na ovozemaljskom putu. Razmatrajući pojedina otajstva svjetla, u susret s Isusom unosimo svoje poteškoće i težnje, pa naša molitva krunice zapravo postaje povjeravanje osobnih briga Isusu i Mariji, usklađujući ritam našega ljudskoga života s onim božanskim.

Izvor:
Kalendar sv. Ante 2017.