Objavljeno:
14. 11. 2017. 10:15

Nedavno nas je iznenadila vijest pod naslovom: „Beč je pao!” Budući da se nije radilo o tekstu iz povijesnoga udžbenika, zaintrigirao nas je ovaj zabrinuti poklič.

Pišu Ana i Otto Raffai

Autor članka bio je zgranut podatkom da je u bečke škole prvi put upisano više muslimanske nego katoličke djece. Tekst je samo primjer sve učestalijega populističkog govora u javnosti, koji širi strahove i tako izuzetno opasnim načinom mobilizira javnost. Budući da se populizam nerijetko čak predstavlja kao srčana obrana kršćanskih, europskih vrijednosti kao vjernici smo svjesni odgovornosti da mu se odupremo.

Politička znanost definira populizam kao političku strategiju koja zastupa autoritarne stavove, protivi se pluralizmu u društvu i predstavlja se kao da je u službi maloga čovjeka i štiti ga od korumpirane elite. Populizam se koristi predrasudama i rasističkim sklonostima te ih pojačava. Jasno odvaja vlastitu etničku ili religijsku grupu od drugih jer shvaća narod, izravno ili neizravno, kao etnički ili pak religijski čistu zajednicu. Populističke strategije ciljano podgrijavaju strahove da će vlastiti narod ugroziti stranci, migranti, izbjeglice.

Populizam kao način govora i mišljenja podržava direktno nasilje. Uvećava strahove i jača predrasude umjesto da ih razgrađuje. Zato ga smatramo kulturnim nasiljem – jer podržava zablude rasističkih ideologija te, otežavajući ili sprečavajući susretanje osoba i zajednica različitih uvjerenja i identiteta, podržava spiralu nasilja.

U javnom prostoru sve je glasniji isključiv diskurs i to ne samo u našim balkanskim državicama nego i u cijelom bogatom zapadnom svijetu. Pa i kada smo svjesni da populistički pojednostavljeni odgovori nisu rješenje za složene probleme „nove nepreglednosti” (Habermas) suvremenoga svijeta, vjerojatno mnogi od nas osjećaju nemoć jer ne znaju kako mu se nenasilno oduprijeti.

Populizam kao način govora i mišljenja podržava direktno nasilje. Uvećava strahove i jača predrasude umjesto da ih razgrađuje. Zato ga smatramo kulturnim nasiljem – jer podržava zablude rasističkih ideologija te podržava spiralu nasilja

Pa ipak, nešto možemo učiniti. Ovdje spominjemo samo dvije od mnogih mogućnosti: možemo analizirati i prepoznati proturječnosti populističkoga pojednostavljivanja i o njima govoriti; možemo se povezati s inicijativama i organizacijama koje se suočavaju s problemom populizma i udružuju u nenasilnom otporu. Nismo sami jer val populizma jača i otpor sirenskom zovu populističkih iluzija.

Svijetao primjer otpora populizmu u Katoličkoj Crkvi je Papinsko vijeće Justitia et Pax (Pravda i mir) koje je organizirano na razini biskupskih konferencija pojedinih zemalja. Tako je Justitia et Pax Biskupske konferencije Njemačke prije tri godine, prije prvoga većeg izbjegličkog vala u Europi, osnovala radnu skupinu koja se posvetila pitanjima desnoga ekstremizma i populizma. Ta je skupina 14. rujna ove godine u Bruxellesu organizirala stručni skup Tendencije i stavovi desnog populizma: izazovi za Crkve u Europi na kojemu je trideset sudionika/ca (biskupa, svećenika, teologa/inja, politologa/inja) iz sedam europskih zemalja, među kojima i Hrvatske, raspravljalo o uzrocima i djelotvornim odgovorima na populizam. O važnosti teme govori podatak da su skupu prisustvovala dva biskupa, a skup je otvorio biskup Jean-Claude Hollerich, predsjednik Europskoga vijeća Justitia et Pax. Posebno je vrijedan doprinos dviju referentica koje su ponudile praktičan pristup ovom problemu. Jedna je istaknula da teologija Drugoga vatikanskog koncila osnažuje kršćane za nenasilan otpor populizmu, podsjećajući na dvije zapostavljene ključne vrijednosti ovoga Koncila: ljudskost i slobodu svake osobe. Svjetlo ljudskosti i čežnja za slobodom mogu nas usmjeravati prema ekleziologiji Koncila po kojoj je Crkva otvorena dijalogu sa suvremenim svijetom. Govornica iz Velike Britanije Heather Roy, izvršna direktorica Eurodiaconiae, svoju je poruku sažela u lobiranju za koncipiranjem i primjenom teologije gostoprimstva koja u mirovnom djelovanju osvješćuje i primjenjuje temelje biblijske poruke prihvaćanja i gostoprimstva prema svakom čovjeku i tako čuva od zaborava da je svaki čovjek stvoren na Božju sliku i priliku te da su svi ljudi sestre i braća u zagrljaju jednoga Oca. Ovaj je stav podržao francuski biskup Michel Marie Jacques Dubost podsjećajući: „Svaki čovjek, a to znači i stranac i izbjeglica, čezne da bude voljen. U praksi općeg svećenstva svih vjernika možete biti svećenici ljudima koje susrećete.”

Uz konsenzus o neminovnoj potrebi za otporom populizmu, na skupu u Bruxellesu osjećala se i zabrinutost zbog širenja populizma. Pa ipak, skup je zvijezda koja je zasjala na tamnom nebu besramnoga populizma. Valja nam čuvati sposobnost da slične zvijezde prepoznamo i u svom okruženju te iz njih crpimo snagu nenasilnoga djelovanja nadajući se da će se jednom i razdaniti.

Izvor:
Svjetlo riječi