Objavljeno:
28. 07. 2017. 14:45

Više nego u bilo kojoj drugoj bolesti bolesnici postaju slični jedni drugima. Svaki se pokret izvodi samo toliko koliko je dovoljno za dostizanje cilja. Kasnije ciljani pokreti zastaju takoreći na pola puta. Bolesniku npr. ne uspijeva prinijeti ustima čašu koju je dohvatio

Piše: Dr. Boris Adašević

Svake godine na nadnevak 11. travnja obilježava se Svjetski dan Parkinsonove bolesti. Točnije rečeno na taj dan se obilježava rođendan engleskog liječnika Sir Jamesa Parkinsona, po kome je bolest i dobila ime „Parkinsonova bolest“ koju je opisao u svom djelu An Essay on the Shaking Palsy 1817. godine. James Parkinson (Shoreditch, 11. travnja 1755. – 21. prosinca 1824.) bio je britanski liječnik, geolog, paleontolog i politički aktivist. Parkinsonova bolest je bolest s poremećajima pokreta te jedna od najčeš­ćih neurodegenerativnih bolesti današnjice. Za oboljele od Parkinsonove bolesti postoji izreka – Ljudi blistavog uma zarobljeni u vlastitom tijelu. Incidencija i prevalencija Parkinsonove bolesti u korelaciji su s povećanjem starosti populacije i javlja se u 1 % populacije starije od 60 godina. Češ­će obolijevaju muškarci, nego žene.

Bolovao i papa Ivana Pavao II.

U svijetu od Parkinsonove bolesti boluje 6,6 milijuna ljudi, a do 2040. godine taj broj bi se mogao udvostručiti. Procjenjuje se godišnje oko 100 000 novooboljelih u Europi i SAD. U Hrvatskoj se procjenjuje da od Parkinsonove bolesti boluje 10 000 - 12 000 osoba, a u Zagrebu 6000 - 7000. Nastanak Parkinsonove bolesti posljedica je izrazitog nedostatka dopamina u dijelu mozga koji je zadužen za kontrolu voljnih pokreta i početak neke motoričke radnje. Za postavljanje dijagnoze potrebno je uzeti temeljitu anamnezu bolesnika, odrediti opći i neurološki status te ako je potrebno, učiniti test levodopom. Za potvrdu dijagnoze potrebna je prisutnost barem 2 od 3 glavna simptoma Parkinsonove bolesti: tremor (drhtanje), rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata) i akineza (usporenje pokreta). Simptomi uključuju sporost u izvođenju pokreta, gubitak u ritmu i spontanoj motorici, povećanje tonusa mišića ili ukočenost i ritmično podrhtavanje određenih dijelova tijela. Kod bolesnika je karakterističan polupognuti stav cijelog tijela s nogama savijenim u koljenima i rukama savijenim u laktima. Rano otkrivanje Parkinsonove bolesti i rana intervencija je izuzetno važna kako bi se usporila progresija simptoma te olakšao svakodnevni život bolesnika. Mnoge su poznate osobe tijekom svog života oboljele od Parkinsonove bolesti: američki predsjednik Harry Truman, kineski Mao Ce-tung, kubanski Fidel Castro, bivši ministar vanjskih poslova Austrije Alois Mock, najpoznatiji svjetski boksač Muhammad Ali, američka glumica Katharine Hepburn, country pjevač Johnny Cash, španjolski slikar Salvador Dali, američki glumac Michael J. Fox, koji je obolio već u svojoj tridesetoj godini života te pokojni papa Ivan Pavao II. Bolest se pojavljuje poslije 40. godine života, većinom između 40. i 60. godine.

Psihički poljubac glavom

Bolest često počinje bolovima u udovima, što se u početku dovodi u svezu sa degenerativnim promjenama kralješnice, a to je u srednjoj dobi čest popratni nalaz. Često se upravo u tom stadiju pojavljuju depresivna raspoloženja, vrlo tipična za psihičko stanje bolesnika u daljem tijeku bolesti. Akinezom nazivamo motoričko ponašanje u kojem bolesnik ima velike i često nesavladive poteškoće u započinjanju ili u dovršenju pokreta. Akineza se temelji na mišićnoj slabosti, gruba snaga je čak dobro očuvana. Gube se sukretnje ruku pri hodu. Pokreti postaju drveni i automatski, lice poput maske, govor postaje monoton, tih, slabo artikuliran i postupno bezglasan.

Više nego u bilo kojoj drugoj bolesti bolesnici postaju slični jedni drugima. Svaki se pokret izvodi samo toliko koliko je dovoljno za dostizanje cilja. Kasnije ciljani pokreti zastaju takoreći na pola puta. Bolesniku npr. ne uspijeva prinijeti ustima čašu koju je dohvatio. Zbog poteškoća u izvođenju svakodnevnih motoričkih radnji, bolesnik se postupno zapušta. Mimika i opća motorika osiromašuju. Zbog akineze bolesnici drže tijelo ukočeno, savijeno i nagnuto prema naprijed. Hodaju sitnim koracima, vukući noge, dok su pritom ruke i šake prislonjene uz tijelo u lakatnim zglobovima i savijene u zglobovima prstiju. Rukopis je promijenjen, tipično je da su prva slova često još velika ali impuls za pokret slabi, tako da su slova npr. u nekoj dužoj riječi jedva čitljivo načrčkana. U uznapredovalim stadijima bolesnici nisu u stanju napustiti krevet u kojem leže nepokretni savijenih leđa, uz tijelo prislonjenih ruku i privučenih nogu. Pritom glavu drže na određenoj udaljenosti od podloge („psihički poljubac glavom”).

Drugi važan simptom je rigor. To je povišeni mišićni tonus. Već u ranom stadiju bolesti može se u ležećeg bolesnika „testom padanja glave” dokazati rigor mišića vrata: podigne li se pasivno glava a zatim iznenadno pusti, ona ne pada, kao što je to normalno, mlohavo na podlogu, nego tone polagano i tromo. Pri pasivnim pokretima nastupa tzv. pojava zupčanika. Mišići pod pasivnim pokretom ne popuštaju ravnomjerno nego u trzajima. I kao treći najvažniji simptom Parkinsonove bolesti javlja se tremor (ritmično podrhtavanje određenih dijelova tijela). Postoji u otprilike 80 % bolesnika. On može biti prvi znak bolesti. Pojavljuje se kao ravnomjeran tremor u mirovanju, a specifičan je „da i ne” tremor glave (kimanje glavom) ili tzv. „valjanje pilula ili brojanje novca” na rukama.

Individualni pristup liječenju

U terapiji se koriste različite vrste lijekova, ali temeljni lijek za liječenje Parkinsonove bolesti jeste levodopa – jedan od najdjelotvornijih lijekova, podiže razinu dopamina – tvari koja nedostaje u mozgu oboljelih. Pri profinjenom medikamentoznom liječenju Parkinsonove bolesti danas se rijetko postavlja indikacija za kirurško liječenje. Kirurško liječenje i/ili ugradnja elektrostimulatora primjenjuju se samo kod bolesnika koji su razvili nekontrolirane pokrete koji se ne mogu uspješno liječiti lijekovima. Liječenje Parkinsonove bolesti je simptomatsko i ne zaustavlja napredovanje bolesti. U liječenju je potrebno individualno pristupiti svakom bolesniku ovisno o dobi i stupnju težine bolesti, a sve u svrhu poboljšanja kvalitete života.

Izvor:
Svjetlo riječi