Objavljeno:
28. 08. 2017. 09:15
Piše: Miljenka Koštro

Na jednom bujnom grmu pauk je ispleo široku mrežu. Čekao je plijen. Jedna neiskusna i brzopleta mušica zaplela se u nju. Pokušavajući se izvući, još se više zapletala.

– Gospodine pauče, pustite me, molim vas! Ja sam bezazlena, malena muha.

– Nisam te ja zvao u svoju mrežu. Priznaj, sama si uletjela! Gdje ti je bila pamet? – drzak je pauk.

– Nisam pazila. Mislila sam da smo prijatelji, gospodine pauče.

– Ti si mislila?! Hm! Prijatelji? Kako si naivna!

– Ali nisam zla.

– Čuješ li ti sebe, mala? Danas nema prijatelja! Upamti, bitan je interes! Nisam ja uzalud pleo toliku mrežu, naivko!

– Ali, mislila sam da na zemlji ima mjesta za svakoga. Ja trebam prijatelje. Pa nitko ne može živjeti bez prijatelja. – uporna je muha.

– Ti opet vrtiš isto. Ti si... naporna! Ima mjesta, ludice, ali ne u mojoj mreži. Imaš krila. Čemu ti služe? Idi, leti!

– Kako, gospodine pauče?

– Tvrdoglavka! Ona bi prijatelje? Pratiš li trendove i ovo vrijeme? Mala brbljavice, čitaš li ti išta?

– Čitam, gospodine pauče.

– Da čitaš, znala bi kako se pauci hrane.

– Ali, ja čitam samo nježne, romantične priče i lijepe pjesme.

– Ti si, mala, iz nekog drugog vremena. Da bar ja imam krila, iiiiiii.

– Pustite me, nisam vam ništa loše učinila.

– Ha, ha, ha. Naivna glavo, bolje ti je šutjeti. Ako ćemo pošteno, nisam ni ja tebi. Tko te drži?

Dok oni raspravljaju, jedan veliki kukac, veći od pauka i muhe skupa, naleti i prekide njihovu raspravu. Zgrabi pauka i u trenu ga proguta. Muhu kao da nije ni primijetio, ili je nije želio primijetiti. Ona se i dalje borila za život, ali nije uspjela izvući se iz mreže i odletjeti. Uginula je u paukovoj mreži.

– Čudni su i tajanstveni putovi života. Lako je postati nečiji plijen. – progovori tužnim glasom grm, svjedok svega. Grane mu se saviše kao da su se postidjele zbog svega što se dogodilo. A jedna grana, puna zelenog lišća, tiho prošapta kako tajna života i jest u tomu da ga ne uništavamo.

– Kako okrutno. Sve je moglo biti ljepše, bezbolnije, drugačije, ali,... ali... – drhtala je grana na laganom povjetarcu.

Poslije je grm čuo veseli cvrkut ptice. Poželio je da na njegovim granama svije gnijezdo u kojem će se izleći mladi ptići. U međuvremenu, drugi pauk je već započeo plesti mrežu. Na susjednom grmu, veliki kukac se zadovoljno oblizivao i sve promatrao.

Izvor:
Svjetlo riječi