Početna stranica » Pepelnica sa Svetim Ocem

Pepelnica sa Svetim Ocem

116 pregleda

Na Čistu srijedu kojom za katolike započinje 40-dnevna priprava za nadolazeću svetkovinu Uskrsa papa Franjo je sudjelovao u svečanoj pokorničkoj procesiji u Rimu. Najprije je u crkvi svetoga Anzelma pri istoimenom papinskom sveučilištu predvodio pokorničko bogoslužje. Potom je u procesiji, tijekom koje su se pjevale litanije svih svetih, otišao do crkve svete Sabine koja je od prve crkve udaljena nekoliko minuta hoda. Ondje je zatim, u crkvi podignutoj u 5. stoljeću, predvodio misno slavlje s obredom pepeljanja.

Zanimljiva je činjenica da je ova procesija, u kojoj pape sudjeluju otkako je tradiciju 1960-ih godina oživio sveti papa Ivan XXIII., seže u daleku povijest prve Crkve. Naime, prvih je stoljeća papa, odnosno rimski biskup, običavao na Čistu srijedu učiniti hodočašće do crkve svete Sabine u Rimu, kako bi se posebno pripravio za korizmu. Na hodočašće bi se zaputio bosonog, od crkve svete Anastazije ili od bazilike sv. Ivana Lateranskoga, gdje je papa mnogo stoljeća imao svoju rezidenciju. Otamo bi hodao sa svim kardinalima i drugim klericima do Svete Sabine, jedne od najstarijih crkava u Rimu.

Možda Vam se ovakva 30-minutna šetnja ne čini posebnom pokorom. No zamislite samo kako je to bilo u to vrijeme. Dakako, postojala je neka vrsta kanalizacije s cijevima skrivenim ispod glavnih ulica, ali ta kanalizacija nije pokrivala cjelovite stambene jedinice. Mnogi su još uvijek s gornjih katova svojih kuća sve otpatke i nečist još uvijek s prozora bacali na ulice. Dodajte tomu još i izmet konja i drugih zaprežnih životinja, oštre i šiljaste predmete i po takvoj ulici pokušajte hodati – bosi!

Dovoljno je zaključiti kako je u rano vrijeme Crkve bilo gotovo nezamislivo učiniti tako veliku pokoru, naročito nekomu tko je bio vrhovni poglavar Katoličke Crkve. Tradicija je s vremenom zamrla, ali je, kako je već naglašeno, ona i ponovno oživljena 1960-ih godina po zamisli svetoga pape Ivana XXIII. Ona neka nam pomogne procijeniti naše vlastite korizmene pokore i odricanja, kako bismo uvidjeli koliko (ne)ozbiljno pristupamo ovomu vremenu priprave za najveću kršćansku svetkovinu Uskrs.