Objavljeno:
18. 02. 2020. 09:15

Prva veća dolina, odnosno kotlina kroz koju protječe Vrbanja u Općini Kotor Varoš jest Vrbanjsko ili Večićko polje. Samo polje presijeca i regionalni put koji povezuje Teslić i Kotor Varoš. Polje je dugo oko 6 km, a široko oko 2 km, s nadmorskom visinom najnižega dijela od 295 m.

Piše: Dalibor Ballian

Predstavlja plodnu zaravan izgrađenu od riječnih nanosa rijeke Vrbanje i njezine pritoke Cvrcke, kao i Jeličkoga potoka. Samo polje omeđeno je okolnim brdima i planinama, odnosno padinama Vlašića s juga i Borije s istoka. Na rubovima polja nalaze se manja naselja Večići, Hanifići, Draguljići, Zebe i Marjanovići, dok se u središtu polja nalazi naselje Vrbanjci. Brdsko područje ovoga polja pruža se prema sjeveru i mjestu Čečava i obuhvaća nekoliko naselja na obroncima Brižine (373 mnv), u vijencu Klinića brda (650 mnv) i Bajrića brda (460 mnv) na padini Doca. Istovremeno mjesta Hrvačani i Garići nalaze se ispod Liplja.

Ovu dolinu karakterizira umjereno kontinentalna klima s naznakama utjecaja atlantske klime, gdje glavnina padalina padne tijekom vegetacijskoga razdoblja. Ukupna količina padalina je oko 1100 mm. Temperature su umjerene, iako ljeti temperatura zna skočiti i do 35 °C, a zimi pasti i do – 22°C. Vegetacijsko razdoblje traje oko 200 dana. Inače, brojna klimatska obilježja ukazuju na kontinentalnost i kserotermnost klimatskih prilika. Zime su, kao i okolne planine, bogate snježnim padalinama.

Aluvijalne ravni

U pogledu geomorfologije i geološke građe izdvajaju se aluvijalne ravni rijeke Vrbanje i donjih tokova potoka s diluvijalnim terasama, kao i uzdignutim brežuljkastim reljefom pretežno tercijarnih sedimenata koji su često pokriveni beskarbonatnim lesom, a ima nešto manje paleozojskih pješčara i škriljaca, eruptiva i vapnenaca.

Od zemljišta prevladavaju pseudoglejevi i distrični kambisoli na tercijernim sedimentima, a manje su zastupljene kombinacije eugleja i semigleja, samostalni zemljišni areali fluvisola, pelosola te rendzini na laporcu i kalkokambisol na krečnjaku. Ova zemljišta su nepovoljnih svojstava, posebno vodno-fizičkih (zbog teškoga mehaničkoga sastava i suvišnoga vlaženja). Nešto su povoljnija zemljišta koja pripadaju tipu distričnoga kambisola, ali ona se javljaju češće na većim nagibima i to na manjim površinama. Ovakva situacija nije povoljna za poljoprivrednu proizvodnju, ali se agrotehničkim mjerama mogu znato poboljšati uvjeti tla.

Nekoć šumovit kraj

Nekada je polje bilo obraslo šumom hrasta lužnjaka, da bi one tijekom povijesti bile krčene kako bi se povećale obradive površine, te danas u polju nalazimo velik broj obradivih površina, prilično usitnjene. Danas ostatke tih šuma hrasta lužnjaka nalazimo na rubovima kao pojedinačna stabla. Drugi negativan utjecaj na cijelo polje bila je neplanska urbanizacija polja. Kuće u Vrbanjcima napravljene su na najboljim zemljištima koje nalazimo u ovom polju, ali su se i šume krčile za dobivanje građevinskoga zemljišta.

Kada su u pitanju šume na padinama brda koja gravitiraju polju, ni ona nisu u dobrom stanju, jer su tijekom povijesti sječene, većinom za zadovoljenje potreba u ogrjevnom drvu, ali i tehničkim drvom. U tim šumama nalazimo hrast kitnjak, grab, jasiku i brojne grmove. Danas oko polja nalazimo pojedinačno hrast lužnjak i obični grab, dok uz rijeke i potoke imamo šume crne johe. Postoje primjese voćkarica i jasena.

Kada je riječ o flori ona je specifična jer se u toj dolini dodiruje utjecaj ofiolitske zone i vapnenačke geološke zone, koje imaju značajan utjecaj na floru. Polje je danas pak pod utjecajem brojnih invazijskih vrsta, posebice ambrozije, pa ta invazivna flora pritišće autohtonu floru na povlačenje. Uz obale rijeka nalazimo floru vlažnih šuma i močvara, od site do rogozine.

Kada govorimo fauni, ona je ugrožena kao i samo polje. U hrastovim šumama nekada su obitavale brojne srne, kojih je s vremenom sve manje, dok imamo nešto sitne lovne divljači poput zeca i fazana, te poljskih jarebica. Kada su u pitanju močvarice, tu su divlje patke i čaplje, koje nalazimo uz rijeku Vrbanju. Zvijeri u polju nema, osim lisica i poneke kune koja se kratko zadržava. Ipak, za hladnih zima s obilnim snijegom na rubovima polja pojave se vukovi.

 

Posebna turistička atrakcija bili su redovni zabavni, privredni i religijski Aliđunski (Ilindanski, Sveti Ilija) vašari na Večićkom polju, svakoga 2. kolovoza. Vjerojatno je to bilo tradicionalno zborište starobosanskih obreda, a potom i svetište / dovište u znak sjećanja na davnu bitku i poginule.

 

Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine 2003. godine podnesen je zahtjev da se nekropoli stećaka Trzan i turbeta u Večićima dobiju status nacionalnoga spomenika kulture u BiH.

 

 

Izvor:
Svjetlo riječi