Objavljeno:
23. 11. 2017. 11:00

Katolička crkva u mjestu Kreuzbichel u austrijskoj saveznoj državi Kärnten vrlo je neobična. Naime, tko ondje želi sudjelovati na misnom slavlju, od svećenika će biti razdijeljen – prometnicom. Kroz pola crkve, koja se još naziva i „podijeljenom crkvom“, vodi cesta. Prezbiterij je na jednoj strani, a dvokatni prostor za vjernike s klupama za sjedenje na drugoj strani. Oba dijela crkve otvorena su s pogledom na cestu, odnosno drugi dio građevine. A svećenik, u slučaju da cestom prođe neko vozilo, nakratko mora zastati. „No to je samo kratka smetnja, odmah nastavlja misa”, tvrdi Anton Fritz, pročelnik Općinskog vijeća ovoga malog mjesta u Austriji.

Fritz ima nekoliko teorija kojima objašnjava ovu jedinstvenu građevinu: „Povijest ove crkve ide daleko u povijest. Naime, 1443. godine je na ovom mjestu podignut križ, kakav je bilo uobičajeno postaviti na raskrižjima puteva. Možda je na tom križu visjela i neka slika, ne možemo znati sa sigurnošću. No taj se križ u dokumentu spominje 1588. godine. Gmünd je uvijek bilo važno mjesto na putu od Venecije do Salzburga. A točno je ovdje započinjala poprilično naporna dionica brdovitim krajem. Stoga je križ ovdje postavljen kako bi putnici izmolili blagoslov za putovanje ili kako bi, pri povratku, zahvalili Bogu za sretno putovanje.”

Druga jedna teorija, nastavlja Fritz, govori da je ovaj križ označavao granicu mjesne zajednice. „Svatko tko bi ovamo dolazio sa sjevera, znao bi da se od toga trenutka nalazi na području zajednice i podliježe pravima Gmünda. Isto tako, kad bi netko bio osuđen na smrt, prošao bi upravo ovim putem. Tako su kod križa osuđenici mogli izmoliti posljednju molitvu prije vješanja”, objašnjava Fritz. Oko 1784. godine ovaj je križ uklonjen, a na njegovu mjestu izgrađena je crkva. U apsidi stoji naslov „DVRCH SEIN BLVT SIND WIR GERECHTFERTIGT WORDEN” (Njegovom smo krvlju opravdani). Ovaj natpis na njemačkom jeziku predstavlja kronogram u kojemu su sadržane rimske znamenke DVCILVIDWICIWD. Pritom je W vrijednosti dvaju slova V, odnosno broja pet. Zbroj tih brojeva iznosi 1784.

Kako je crkva bila malena i nije bilo natkrivenoga prostora za vjernike, jedan se župnik u povijesti dosjetio da izgradi neku vrstu skloništa za brojne posjetitelje ove crkve. „Stoga je oko 1820. godine podignut i drugi dio ove građevine, s drugu stranu ceste. Na dva kata postavljene su klupe od kojih se pruža izravan pogled na oltarni prostor.

Osim činjenice da je crkva cestom razdijeljena na pola, postoji još zanimljivosti. Oltarna slika iz 18. stoljeća ima posebnu povijest. Kad je 1944. godine restaurator pristupio obnovi slike, ona je vremenskim neprilikama bila toliko narušena da joj nije bilo spasa. No otkrio je da ispod slojeva boje postoje ostaci neke druge freske. Čini se da je nacrt za ovu fresku pripredio jedan talijanski renesansni slikar svjetskoga glasa – Michelangelo Buonarotti. On je skicu ove slike darovao jednom prijatelju, Orcielu dela Volterri. Ovaj je od skice načinio sliku koja je konačno dospjela i u Gmünd, a prenešena je u obliku freske. Fresku je 1861. godine slikar Josef Messner prekrio bojom, a 1944. konačno je obnovljena i vraćen joj je prvobitni sjaj.

No to nije bila posljednje otkriće. Kad je prije tri godine započela obnova crkve, otkriven je neki crtež u svodu. Vrlo mali natpis koji nije moguće pročitati (osim natpisa godine 1443.) pojavio se u dekorativnomu frizu. Otada vjerujemo da je crkva zapravo izgrađena čak te godine, a ne kako smo mislili, 1784. godine. Restauraciju financira gradsko vijeće. Tomu je tako otkako su se u 19. stoljeću članovi vijeća obvezali da zauvijek održavaju ovu crkvu.

Crkva je posvećena i dvaput godišnje ondje se slavi misa. Najprije proljetni blagoslov polja te misno slavlje na ponedjeljak poslije Duhova. Cesta se tim prilikama ne blokira, ali danas svakako služi kao privatni prilaz s vrlo slabim prometom.

Izvor:
Svjetlo riječi