Objavljeno:
14. 07. 2017. 15:15

Zemlja je bila toliko plodna da se mnogo stvari i izvozilo, poput žita, meda, ulja, balzama. Iako će današnji posjetitelj naći drugačije uvjete i ove opise uzeti s rezervom, ipak treba reći da su, u usporedbi s pustinjom koja je u okruženju, ovi prostori ipak relativno plodni

Piše: Darko Tomašević

Zemlja u kojoj su Izraelci živjeli, tj. prostori koje su nastanili nakon ulaska u Obećanu zemlju bili su, prema biblijskim izvještajima, jako ugodni za život. Već prije ulaska u Obećanu zemlju, knjiga Ponovljenog zakona opisuje da je zemlja Kanaan bila "zemlja pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlja meda i maslina; zemlja u kojoj nećeš sirotinjski jesti kruha i gdje ti ništa neće nedostajati; zemlja gdje kamenje ima željeza i gdje ćeš iz njezinih brdina vaditi mjed" (Pnz 8,8-9). Zemlja je bila toliko plodna da se mnogo stvari i izvozilo, poput žita, meda, ulja, balzama (usp. Ez 27,17). Iako će današnji posjetitelj naći drugačije uvjete i ove opise uzeti s rezervom, ipak treba reći da su, u usporedbi s pustinjom koja je u okruženju, ovi prostori ipak relativno plodni.

Izraelci su bili zahvalni za zemlju u kojoj su živjeli, ali su bili svjesni, i to su stalno naglašavali, da zemlja pripada Bogu. Ljudi koji na određenom prostoru žive, samo su oni koji tom zemljom upravljaju. Bog je taj koji je zemlju povjerio kraljevima i njihovim podanicima. Kako su kraljevi smatrani predstavnicima nebeskog kralja, onda je i zemlja koju su dobili na upravljanje smatrana važnom i trebalo joj je poklanjati dužnu pozornost. To jest, zemlju je trebalo obrađivati i to u znoju lica svojega. I u tome su učili da ovise o Bogu. Sveto pismo ističe da ako budu poslušni Bogu, da će on poslati kišu (usp. Pnz 28,12), a neposlušnost Bogu vodi u osudu (vidi: Pnz 28,15.23-24.38-39).

Kišno i sušno doba

Kako je poljoprivreda bila glavna ekonomska grana, onda je poljoprivreda utjecala na mnoge vidove života biblijskih ljudi. To se može jako lijepo uočiti u činjenici da je izraelski kultni kalendar bio veoma povezan sa poljoprivrednim životom. Židovski blagdani, posebno hodočasnički, su se vezali uz određene radnje i događaje koji su povezani sa zemljoradnjom. blagdan Pashe i Blagdan beskvasnih kruhova, koji su u početku bili slavljeni odvojeno, kasnije su povezani i sjećali su se ubiranja ječma. Blagdan sedmica slavio se nakon žetve pšenice. Blagdan sjenica se slavio krajem jeseni i bio je blagdan zahvale za završetak poljoprivrednih radova i zahvala za berbu i urod prirode u protekloj godini.

Na poljoprivredu i na urod zemljoradničkih usjeva uvelike je utjecala klima. Klima u predjelima Svete Zemlje je uglavnom suptropska. Vjetrovi uglavnom dolaze sa zapada. Što se tiče kiše, ona uglavnom pada od sredine listopada, do kraja ožujka. U ostalim mjesecima, kiše skoro da i nema. Tako da u Svetoj Zemlji postoje u biti dva godišnja doba: kišno i sušno. Više kiše pada na sjeveru, a manje kako se ide prema jugu zemlje. Isto tako, više kiše pada na zapadu, negoli na istoku Svete Zemlje. Za zemljoradnike je jako važno da kiša padne u pogodno vrijeme, o čemu i prorok Jeremija govori: "Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi čas šalje dažd rani i kišu kasnu i koji nam čuva tjedne određene za žetvu" (Jr 5,24).

Kalendar radova

Koliko je kiša važna za biblijske ljude pokazuje i činjenica da su Izraelci koristili nekoliko riječi za kišu. Riječ māṭār se koristila za kišu općenito. Rana kiša, za koju se koristila riječ yôreh, je padala početkom jeseni i ona je mekšala zemlju i na taj način omogućavala oranje i sijanje usjeva. Kasna kiša, za koju se koristila riječ malqôš, je padala u rano proljeće i ona je pomagala rastu pšenice i ječma. Uz ove tri riječi za kišu, Izraelci su koristili i riječ gešem koja je označavala jaku zimsku kišu i oborine. Radilo se o pljuskovima koji su za vrijeme zimskih mjeseci natapali zemlju i punili cisterne za vodu, da je bude dovoljno u vrijeme sušnih mjeseci. Uz kišu, koje nema u dovoljnim količinama, usjevima je od velike koristi i rosa koja pada, a do nje dolazi zbog velike temperaturne razlike između dana i noći. Rose ima skoro 250 dana tijekom godine. I to malo kiše što padne, ne iskoristi se u potpunosti. Samo negdje oko 10 do 25 posto kiše se iskoristi u poljoprivredne svrhe. Ostalih skoro 75 posto kiše se izgubi kroz evaporaciju zbog visokih temperatura i niske vlažnosti zraka.

Na poljoprivredu i na urod zemljoradničkih usjeva uvelike je utjecala klima. Klima u predjelima Svete Zemlje je uglavnom suptropska. Vjetrovi uglavnom dolaze sa zapada. Što se tiče kiše, ona uglavnom pada od sredine listopada, do kraja ožujka

Koliko je poljoprivredni život bio važan za biblijskog čovjeka pokazuje i otkriće takozvanog "Gezer kalendara". Radi se o maloj vapnenačkoj kamenoj ploči (11 cm dugoj i 7 cm širokoj) na kojoj je ispisan kalendar, ali ne prema mjesecima nego prema radnjama koje su vezane za poljoprivredu. Naime, za vrijeme iskapanja u Gezeru 1908. godine, udaljenom oko 30 km od Jeruzalema, irski arheolog Robert Alexander Stewart Macalister pronašao je pločicu ispisanu hebrejskim (neki čak smatraju da se radi o feničkom) jezikom, koja se datira negdje u vrijeme vladavine Kralja Salomona (oko 925. prije Krista). U sedam redova, ova pločica opisuje poljoprivredne radnje tijekom jedne godine. Kalendar spominje mjesece, ali ne njihova imena, nego samo što se kojeg mjeseca u godini radi. Prijevod teksta glasi: Dva mjeseca skupljanja (kolovoz, rujan); dva mjeseca sadnje (listopad, studeni); dva mjeseca kasne sadnje (prosinac siječanj,); mjesec dana sječe lana (veljača); mjesec dana žetve ječma (ožujak); mjesec dana žetve i slavlja (travanj); dva mjeseca obrezivanja (grožđa) (svibanj, lipanj); mjesec dana ljetnog voća (srpanj). Zanimljivo je da kalendar počinje u jesen, kad se počinju skupljati masline.

Izvor:
Svjetlo riječi