Objavljeno:
19. 09. 2017. 10:15
Proslava blažene kraljice Katarine u Kraljevoj Sutjesci, 2016.

Ova Miletićeva poklonstvena euharistijska pjesma, i kao tekst i kao napjev, toliko je originalna, da može služiti kao uzor pravim „bosanskim” crkvenim pučkim pjesmama.

Piše: fra Slavko Topić

Izvorno „bosanskih” crkvenih pjesama nema mnogo. Svega desetak. To su: Zdravo tijelo Isusovo, Ponizno se Teb' klanjamo, U se vrijeme godišta, O preslavna Božja Mati, Faljen Isus, Marijo, O Marijo, o Marijo, bolne duše likarijo, Rascviljena Majka staše (originalni napjevi i originalan prijevod poznate sekvence Stabat Mater Dolorosa), Muka Gospodina našega Isusa Krista, Gospin plač, napjevi za Poslanicu i Evanđelje, Misni odgovori (ponarodnjeni gregorijanski napjevi), sprovodni psalam Smiluj mi se, Bože (originalna pučka psalmodija), pučke Molitvice, do danas u Bosni veoma proširene (originalni tekstovi i napjevi).

Te su pjesme „bosanske“ jer su nastale u Bosni (tekst ili prijevod), namijenjene su bosanskom puku, napjevi su im izvorno „bosanski“ i kao takvi zaslužili bi poseban rad i razjašnjenje, što nam ovdje nije cilj.

O tekstu

Poznata euharistijska pjesma Ponizno se Teb' klanjamo, nakon neodoljivog Zdravotijela i marijanske Faljen Isus, Marijo, najpoznatija je i najčešće pjevana crkvena pučka pjesma u Bosni. Tekst i napjev su izvorno „bosanski“. Neposredan povod za nastanak ove vrlo pobožne euharistijske pjesme jesu poticaji i upute Crkve o štovanju Presvetog Oltarskog Sakramenta i pobožnom klanjanju vjernika izvan svete mise. Pjesma je radosna ispovijed žive vjere u stvarnu Isusovu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu i zanosni iskaz dužnog poklona i žarke ljubavi prema Euharistijskom Kristu – Nebeskom živom Kruhu, „kim se hrane naše duše“. Pobožni pučki pjesnik, u svega pet kratkih kitica, pučkih distiha, utkao je temeljni nauk Crkve o Kristu – utjelovljenom Sinu Božjemu, o Mariji – Bezgrešnoj Djevici i Bogorodici, o Crkvi – po kojoj se obnavlja Isusova muka, smrt i uskrsnuće u svakom pojedinom od nas, a poimence se spominje sv. Franjo „koji nosi svete rane, Isukrsta propetoga, rad ljubavi umrloga“.

O autoru

Autor teksta je biskup fra Augustin Miletić (Fojnica 1763 – Vidoši-Livno 1831), apostolski vikar u Bosni (1803-1831), osoba koja se neizbrisivo urezala u pamćenje ljudi u Bosni do danas, kako to njegov posljednji tajnik, fra Lovro Karaula, zorno ističe: „Pria će gavran obielit nego će njegovo ime u našem narodu umriet… Banovanja Kulinova, kraljevanja Tvrtkova i biskupovanja Miletina u Bosni zaboravit se ne mogu.“

Fra Augustin Miletić zapamćen je po neumornom dušobrižničkom, socijalno-karitativnom i kulturno-prosvjetnom djelovanju i, nadasve, po uzornom i svetom životu. Njegovu duboku pobožnost, posebno prema Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, odražava spomenuta njegova pjesma Ponizno se Teb' klanjamo, kao i ona o Muci Kristovoj i Žalosnoj Gospi Na planinu Kalvarije. Pobožnost što ju je kao brižni pastir propisivao i tražio od vjernika, najprije je uzorno sam živio. Svako svoje putovanje započinjao je iz samostanske crkve, ispred Tabernakula, a na istom mjestu, ovaj sveti biskup, završavao je svako svoje putovanje.

Mlada nedjelja i Ponizno se Teb' klanjamo

Povijesni okvir nastanka pobožne euharistijske pjesme Ponizno se Teb' klanjamo bio bi ovaj. Apostolski vikar, biskup fra Grgo Ilijić (1736-1813), uveo je u Bosni i Hercegovini pobožnost Mlade nedjelje, dozvolom svete Kongregacije za Raširenje vjere (1798). To je bila želja i molba tadašnjeg starješinstva Provincije Bosne Srebrene: da se tako što više potakne i proširi pobožnost prema Presvetom Oltarskom Sakramentu i „za iskorijeniti zloću i opačine iz sarca karšćanski koliko za umložit dobra dilla, i bogoljubstvo u istim“. Fra Augustin Miletić, nasljednik biskupa Ilijića, svom dušom je prihvatio pobožnost Mlade nedjelje i pobrinuo se da bi se posvuda proširila. On joj je dao i vanjski oblik, tako da se obavljanje pobožnosti Mlade nedjelje u Bosni i Hercegovini smatra njegovim djelom. Njemu pripada glavna zasluga da se duboko ukorijenila kod bosansko-hercegovačkih katolika i da se održala sve do danas. A odvijala se ovako:

Za vrijeme pučke mise (na latinskom jeziku) na Mladu nedjelju iza Podizanja, umjesto Zdravotijela (koje se svake nedjelje pjevalo za vrijeme mise), pjevala se pjesma Ponizno se Teb' klanjamo, koju je Miletić posebno za tu zgodu napravio. Vjernici tada po pravilu drže u rukama zapaljene svijeće na čast Presvetom Sakramentu, običaj koji se u Bosni održao sve do danas. Na kraju mise slijedi blagoslov s Presvetim i to ovim redom: izlaganje Presvetog, pjevanje himna Usta moja uzdižite, ili samo njegove dvije zadnje kitice Divnoj dakle tajni ovoj, kako se danas čini; zatim slijedi dirljiva meditativna molitva fra Augustina Miletića: „Skrušenim srcem, sabranom pameću“. Te bi se nedjelje mnogi vjernici nastojali ispovjediti, a članovi Trećeg reda sv. Franje imali bi svoju skupštinu. Očito se išlo za svojevrsnom duhovnom obnovom vjernika na svaku Mladu nedjelju. U središtu svega toga jest štovanje, odnosno klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Biskup Miletić osjetio je i uvidio potrebu za pjesmom koja bi na svoj način bila simbol Mlade nedjelje i njezine euharistijske pobožnosti i duhovnosti. Zdravotijelo je bitno povezano uz svetu misu i ono je, možemo reći, simbol onoga neizrecivog što se pod misom događa: Isusova i naša Pasha – Prijelaz Ocu. Pobožnost prema Presvetom Oltarskom Sakramentu na Mladu nedjelju, njezin obred i njezina duša, osvojila je srce kršćanskih vjernika neodoljivim govorom pučke pjesme Ponizno se Teb' klanjamo. U njoj kliče, klanja se i zahvaljuje svome Spasitelju i Otkupitelju, koji po ovom velikom Otajstvu svoje ljubavi trajno ostaje s nama da nas posvećuje u našem svakodnevnom životu. To i jest cilj ove pobožnosti: da povezuje misu i naš svakodnevni život.

Pjesma fra Augustina Miletića Ponizno se Teb' klanjamo postala je simbolom vjerničkoga života i ponašanja. Njegov životopisac, fra Bono Perišić, koji ga je osobno poznavao, navodi podatak da je Miletić svoju pjesmu Ponizno se Teb' klanjamo napravio po uzoru na talijansku pjesmu Vi adoro (kao što je pjesmu Na planinu Kalvarije napravio prema latinskoj sekvenci Stabat Mater Dolorosa), ne navodeći u cijelosti talijansku pjesmu (v. i u Dr. Boris Jakov Barun, u doktorskoj disertaciji Dušobrižnički rad biskupa fra Augustina Miletića, Novigrad 1998, str. 60). Nije isključeno da je fra Augustin kao profesor, za svoga dugogodišnjeg boravka u Padovi u Italiji, upoznao lijep broj talijanskih euharistijskih pjesama i da su mu one mogle biti daljnji ili bliži poticaj i nadahnuće za pjesmu Ponizno se Teb' klanjamo. Kako god bilo, ova Miletićeva poklonstvena euharistijska pjesma, i kao tekst i kao napjev, toliko je originalna, da može služiti kao uzor pravim „bosanskim“ crkvenim pučkim pjesmama. Narod u njoj prepoznaje sebe i svoju dušu i zanosno je pjeva ne samo u crkvi, već i kod kuća u određeno vrijem tokom godine (Mladom nedjeljom, pred Božić, u korizmi).

Napjev

Pučki napjev pjesme Ponizno se Teb' klanjamo, u melodijskom okviru od pet tonova, melodijski je nešto razvijeniji od napjeva Zdravo tijelo Isusovo. Ista melodija, manje ili više, varira u raznim krajevima Bosne (kreševska varijanta, upadljiva po zadnjem tonu, varijante u Bihaću, u Barlovcima, oko Tuzle, a gotovo svaka župa ima neku svoju posebnost u melodiji ili ritmu, slično kao i kod Zdravotijela). S obzirom na „pratnju“, napjevi u sjeveroistočnoj Bosni imaju „pratnju“ na veliku sekundu, a u jugo-zapadnim krajevima na tercu i kvintu. Silno je poželjna zbirka svih „bosanskih“ pjesama i njihovih napjeva u svim varijantama, s odgovarajućom jednostavnom pratnjom orgulja ili harmonija. Taj vrijedan i opsežan rad čeka da dođe na red.

Ovdje ćemo donijeti, koliko se do sada zna, najstariji zabilježeni napjev pjesme Ponizno se Teb' klanjamo, a zabilježio ga je, najvjerojatnije, fra Pavao Alaupović u Malom kantualu Fojničkoga samostana (oko 1828?), kako su taj kantual prozvali dosadašnji istraživači-muzikolozi, ili Kantual B (Mirna Marić u doktorskoj disertaciji Bosanskohercegovačka franjevačka glazba i glazbenici od 17. do sredine 19. stoljeća, Sarajevo 2008). Kantual je pisan s više različitih rukopisa, a netko je te razne sveske uvezao u jednu knjigu. Napjev Ponizno se Teb' klanjamo nalazi se na zadnjoj stranici knjige i rukopis je, gotovo sigurno, onaj od fra Pavla Alaupovića (1785-1835). On je kao dječak poznavao fra Vicu Vicića i cijenio ga kao glazbenika. Ostavio je iza sebe u Fojnici prekrasan rukopisni kantual (Kantual C). Njemu treba zahvaliti da su se mnoge pjesme fra Vice Vicića sačuvale, jer ih je on sakupljao i prepisivao. Stoga, nije isključena mogućnost da je i spomenuti napjev Ponizno se Teb' klanjamo fra Pavao našao među fra Vicinim listovima i uvrstio u svezak, uvezan u Mali kantual B (?).

Napjev je zapisan gregorijanskim notnim znakovima iz doba duboke dekadence gregorijanskoga korala, u stoljećima dok je Editio Medicea imala isključivi privilegij tiskanja crkvenih knjiga (početak 17. do kraja 19. stoljeća). U tom vremenu iskvareni su izvorni gregorijanski napjevi u ritmu i melodiji, dok su gregorijanski notni znakovi ostali isti. Odatle nesigurnost i nagađanje u pročitavanju menzuralnog ritma pojedinih napjeva zapisanih u tom razdoblju. Upotrijebljene su notne vrijednosti: longa (gregorijanska virga, današnja nota polovinka), brevis (gregorijanski punctum, nota četvrtinka) i semibrevis (gregorijanski rombus, nota osminka). Ti su se znakovi upotrebljavali u 19. stoljeću u hrvatskim krajevima za zapisivanje jednoglasnih crkvenih, kao i pučkih narodnih napjeva. Te povijesne pogreške iskvarenoga gregorijanskoga korala u knjigama Editio Medicea otkrivene su tek polovicom 19. stoljeća, pronalaskom starih gregorijanski rukopisa i znanstvenim radom i zalaganjem francuskih benediktinaca, koji su započeli s obnovom izvornih gregorijanskih napjeva (od godine 1848).

Donosimo najprije originalni notni zapis staroga napjeva Ponizno se Teb' klanjamo, zapisan gregorijanskim znakovima u doba gregorijanske dekadence (gregorijansko crtovlje s pomičnim ključem C na trećoj crti), iz spomenutog fojničkog Kantuala B, a zatim njegovu najprije doslovnu transkripciju u današnje notno pismo (notni oblici i njihovo trajanje nije isto danas i u prošlosti) i, na temelju nje, transkripciju koja bi, prema našem mišljenju, bila najbliža ritmu današnjega standardnog „bosanskog“ napjeva Ponizno se Teb' klanjamo. Iz analize se vidi da je melodijska podloga starog i današnjeg napjeva ista.

Originalni napjev iz fojničkog Malog kantuala (Kantual B)

Doslovna transkripcija originalnog starog napjeva

 

Transkripcija koja bi bila najbliža današnjem standardnom napjevu


 

Izvor:
Svjetlo riječi