Objavljeno:
21. 11. 2016. 10:30
Sv. Franjo Asiški, Molitva, Privatna zbirka autorice Susan Evangelista

„Ne moli se riječima nego rukama. Tko moli riječima, prosi. Ne treba prositi. Duh već zna što ti je potrebno. Kada se dodirnu dlanovi, lijevo je u čovjeku preko desnoga sklopljeno u lanac. Tako je tijelo čvrsto vezano, a iz vrhova prstiju, koji su okrenuti prema gore, slobodno se uzdiže plamen. To je tajna molitve, koja nije zapisana ni u jednom spisu.” Gustav Meyrink

Autor: Pierre

Bojte se Boga i dajte mu čast.
Dostojan je Gospodin primiti hvalu i čast.
Svi koji se bojite Gospodina, hvalite njega.
Zdravo Marijo, milosti puna! Gospodin s tobom.

Hvalite Boga, nebesa i zemljo.

Sve rijeke, hvalite Gospodina.
Sinovi Božji, blagoslivljajte Gospoda.
Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i veselimo se njemu.

Aleluja, Aleluja, Aleluja! Kralj Izraelov!
Sve što god diše Gospodina neka slavi.
Hvalite Gospodina jer je dobar.
Svi koji ovo čitate blagoslivljajte Gospodina.

Iz kronike Reda fra Marijana iz Firence (†1537.) saznajemo da je Franjo Asiški napisao riječi ove molitve na drvenoj ploči postavljenoj ispred oltara u jednom samotištu kraj Cesi di Terni u Umbriji. Fra Marijan je početkom godine 1500. osobno vidio taj oltarski antependij o kojem svjedoči.

Franjo započinje svoju molitvu pozivom iz Otkrivenja: Bojte se Gospodina i dajte mu čast (Otk 14,7). Ovo je moto cijeloga teksta i glavna odlika Franjinog načina propovijedanja koji obuhvaća pohvalu i opomenu. Pohvala Bogu i opomena ljudima glavne su odlike franjevačkog propovijedanja. Obje su naglašeno prisutne u Franjinim spisima. Ova molitva nije u prvom redu razgovor između Franje i Boga nego se slavljenjem Boga Franjo obraća ljudima. Njegova molitva istodobno je poziv ljudima da se boje Boga i da ga časte.

Nakon poziva slijedi obrazloženje: Dostojan je Gospodin primiti hvalu i čast (Otk 4,11). Glagol hvaliti i imenica hvala najprisutnije su riječi kod Franje, pojavljuju se u 9 od 19 stihova. I zato je opravdano nazvati tu molitvu lauda, molitva hvale i poticaja. Ovdje se ponavlja motiv o strahu Božjem: Svi koji se bojite Gospodina, hvalite njega (Ps 22, 24). Franjo proširuje tekst psalma za malu riječ „svi”. On sve uključuje i sve oslovljava. Za Franju je Marija uzvišeni primjer straha Božjeg i on je spontano pozdravlja riječima anđela Gabrijela: Zdravo Marijo, milosti puna!Gospodin s tobom (Lk 1,28).

Nakon teme o strahu Božjem, Franjo upravlja svoj pogled na svemir i poziva: Hvalite Boga, nebesa i zemljo (Ps 68,35), a zatim odabire jedan element sa zemlje: rijeku i pridodaje joj sve: Sve rijeke, hvalite Gospodina (Dn 3,78). Time i ova molitva zadobiva univerzalnost. Čovjek, kao kruna stvorenja, postavljen u svemir pojavljuje se kao treći u savezu: Sinovi Božji, blagoslivljajte Gospoda (Dn 3,82). Čovjekovo dostojanstvo, biti Božje dijete, Božji sin i kći, Franjo ističe i u drugim spisima (Opom 15,1; PRe 5; 2PVj 52; 2PVj 56-60; NPr 22,33-34).

Redak psalma: Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i veselimo se njemu (Ps 117,24) ukazuje vjerojatno na dan posvete crk­ve, odnosno oltara. Trostrukim usklikom: Aleluja, Aleluja, Aleluja! Kralj Izraelov! (Iv 12,13) dočekan je Isus na ulasku u Jeruzalem (Iv 12,12-15). Franjo tim istim riječima dočekuje Gospodina koji prilikom posvete crk­ve ulazi u svoju kuću. Franjo se klanja onome čiju nazočnost u crk­vi kuša i doživljava. Stari Zavjet ne udovoljava Franjinoj molitvi, zato on židovske psalme čini krš­ćanskima, pri čemu ih svodi na Isusa i nadopunjuje citatima iz Novog zavjeta.

Zatim opet započinje niz poziva na slavljenje: Sve što god diše, Gospodina neka slavi (Ps 150,6), te Franjo obrazlaže zašto treba Boga hvaliti: Hvalite Gospodina jer je dobar (Ps 147,1). Ovo Franjino iskustvo da je Bog dobar nalazimo u molitvi Tumačenja Očenaša:„... prebivaš u njima i ispunjaš ih blaženstvom, jer si ti, Gospodine, najviše dobro, vječno dobro, od kojeg je svako dobro, bez kojeg nema nikakvog dobra” (TumOč 2), kao i u Hvalama uz svaki čas:„… svevišnji i najviši Bože, svako dobro, najviše dobro, koji si jedini dobar” (HvČs 11). Kasnije se Franjo obraća svima koji prolaze ispred teksta molitve: Svi vi koji ovo čitate blagoslivljajte Gospodina (usp. Ps 103,21), pri čemu je ovo „svi koji ovo čitate” Franjin originalni dodatak.

Izvor:
Svjetlo riječi