Objavljeno:
27. 11. 2016. 09:45
Sv. Franjo Asiški, Molitva, Privatna zbirka autorice Susan Evangelista

„Najbolje moli onaj koji najbolje voli: sve stvari, i male i velike. Jer Bog nas je sve stvorio i sve nas voli.” Samuel Taylor Coleridge

Sva stvorenja, blagoslivljajte Gospodina.
Sve ptice nebeske, hvalite Gospodina.
Sva djeco, hvalite Gospodina.

Mladići i djevojke, hvalite Gospodina.
Dostojan je zaklani jaganjac primiti hvalu,slavu i čast.
Blagoslovljeno bilo sveto Trojstvo i nepodijeljeno Jedinstvo.
Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju.

Franjo ne prestaje pozivati sve stvoreno: Sva stvorenja, blagoslivljajte Gospodina (Ps 103,22), a kao predstavnike svih bića izdvaja ptice: Sve ptice nebeske, hvalite Gospodina (Dn 3,80). Iz životopisa znamo da je Franjo osobito volio ptice i da im je propovijedao. Umjetnici Cimabue i Giotto ovjekovječili su te scene na slikama. Pri tome je vidljivo da Franjo prihvaća riječi proroka Danijela iz Pjesme trojice mladića i iz Psalma 148, ali ih samostalno povezuje.

Riječima psalma: „Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino” (Ps 113,1) Franjo pridodaje svoj tipičan svi, a „sluge” oslovljava s djeco: Sva djeco, hvalite Gospodina. Nakon oslovljavanja djece Franjo poziva na slavljenje Boga sljedeću starosnu dob, mladež, razdijeljenu prema spolu: Mladići i djevojke, hvalite Gospodina (Ps 148,12). Zatim Franjo ponovno spominje razlog zašto treba Boga hvaliti: Dostojan je zaklani jaganjac primiti hvalu, slavu i čast (Otk 5,12). Dok u drugom stihu molitve Franjo općenito kaže Gospodin, sad izrijekom veli zaklani Jaganjac, tj. Isus Krist. Linija u molitvi ide od Boga u visini prema Sinu Božjemu koji se žrtvovao. Tako Franjo slijedi Božju poniznost kojom se Bog ponizio i postao Jaganjac. Od žrtve na križu do liturgije posljednjih vremena proteže se luk koji će pripasti proslavljenom Kristu. Franjo se uključuje u tu eshatološku liturgiju kada moli: Dostojan je zaklani jaganjac…

Franjo daje ovoj cijeloj molitvi trojstveno obilježje riječima: Blagoslovljeno bilo sveto Trojstvo i nepodijeljeno Jedinstvo. Ovaj pohvalni hvalospjev Trojstvu potječe od ulaznog dijela mise presvetom Trojstvu koji je Franji bio poznat, jer je to bio glavni misni obrazac u ono vrijeme. Franjo sudjeluje u toj narodnoj pobožnosti. On je žarki štovatelj Presvetog Trojstva. Franjin Poticaj svim stvorenjima na Slavu Boga prelazi harmonijski u liturgiju pred Jaganjcem koju on usklađuje s hvalospjevom Presvetog Trojstva i nepodijeljenog Jedinstva.

Zadnji stih molitve: Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju je, prema doksologiji, neuobičajen završetak. Podsjeća nas na nekad uobičajenu molitvu sv. Mihovilu nakon svake mise. Stih potječe iz ondašnjeg misala. Štovanje sv. Mihovila bilo je tada široko rasprostranjeno kad je slovio kao „knez nebeske vojske”. Oba blagdana na čast sv. Mihovilu, dana 8. svibnja i 29. rujna, stoje u liturgijskom kalendaru Inocenta III. i od početka su se slavili u Redu manje braće. Molitva sv. Mihovilu uklapa se k tome dobro u liturgiju anđela koju Franjo ima pred očima na početku molitve. Završnim stihom Franjo molitelj prelazi u svakidašnjicu, to znači borbu između dobra i zla. Mihovil je pomagatelj u toj borbi protiv zla. Zazivanje Božjeg borca ovdje se doima kao molitveni vapaj. Sv. Mihovil je pomoć i zaštita u svim opasnostima života.

Cijeli svemir i svi ljudi pozvani su u ovoj molitvi Poticaja na pohvalu Boga. Čak i anđeli i sveci ne nedostaju u tom velikom zboru. No, njih kao savršene ne može se opominjati na hvaljenje Boga. Njima, štoviše, pristoji stav pozdravljanja i molitve. Tako se Mariju časti pozdravom anđela, a Mihovila se moli za obranu. S Marijom, kraljicom svih svetih, i Mihovilom, knezom anđela, zastupljen je sav svijet anđela i svetih u hvalospjevu. Ništa manje od poznate Pjesme brata Sunca, i ova molitva Poticaj na hvaljenje Boga svjedočanstvo je svemirske liturgije u kojoj sv. Franjo uključuje svemir i sve stvorove.

Isto tako karakteristično kao nagon za svemirskim sada je i to što Franjo ne gubi iz vida ono pojedinačno i malo. S izvjesnom sklonosti prema malome on spominje među svim ljudima djecu i mladež, a između svih stvorova ptice. On voli u velikome ono malo. Ono neznatno Franji nešto znači. Pod njegovim očima ono postaje veliko, značajno i vrijedno. Izvanjski to postaje zorno kad uzima jednostavnu drvenu pločicu. Postavlja je pred oltar i na njoj piše molitvu. Svojom molitvom Franjo poziva i potiče sve koji prolaze ispred oltara: Bojte se Boga i dajte mu čast!

Pierre

Izvor:
Svjetlo riječi