Objavljeno:
24. 04. 2018. 12:00
Izvor: Wikipedija

Zakopano ili skriveno blago čest je motiv usmenih narodnih priča. Mjesta na kojima se prema predaji nalazi skriveno blago uvijek su privlačila pažnju znatiželjnika u nadi da će ga pronaći. Uz takva mjesta i pothvate vezuju se razne nadnaravne pojave.  

Piše: Ana Papić

Duman, jedan od izvora livanjske rijeke Bistrice, pri svom izvoru je vrlo jak, no još veću snagu pokaže Bukovača, slap koji se otvori na velikoj visini slijevajući se punim intenzitetom. Uska pećina pokraj Dumana koja se u narodu zove Skoza ponekada provri poslije dugotrajnih i obilnih kiša. Prema nekim zapisima i kazivanjima, pošto bi voda presušila, tu bi se znalo naći staroga novca, nakita, noževa i raznih drugih predmeta. Nitko sa sigurnošću ne zna otkud bi to blago moglo doći. Osim tajanstvenosti predmeta koje krije, ovaj je tok vode zagonetka i istraživačima. Naime, voda koja provri obojena je zemljom crvenicom i dalje preko brane pretvara tok Bistrice u dvije boje ostavljajući tako nerazjašnjen fenomen te nesvakidašnje pojave.

U glamočkom selu Gradina stoji stećak, možda i najveći u ovim krajevima. Prema pripovijedanju mještana taj je stećak (mašet) počeo pilati oholi Baša. Pileći ga, udarila iz mašeta krv, a iz neba strašna krvava krupa. Tada se Turčin prošao pilanja. 1864. godine Turci i raja su kopali ispod ploče u dubinu da nađu blago. U dubini se namire na svod s kamenom kriptom, provale ga i ugledaju mnogo kostiju ljudskih, ugljena i pepela umjesto novca što su tražili (Lozić 1864: 10).

Prema predaji, na gradini kod Prispa (Livno) postoji zlatni stan i blago. Čim se počne kopati, udari nevrijeme i izlijeću neki konjanici. Jednom neki čovjek vidio kacu s blagom i dok je otišao vratiti koze, kako mu je neki glas doviknuo, svega je nestalo.

Predaja iz okolice Zagreba kaže kako je ispod Sljemena selo Jakuvle, bliže Podsuseda, i tamo je jedan brijeg. Tu je velika rupa gdje su zmije. U toj rupi je zmijski kralj sa zlatnom jabukom. Tko bi uzeo tu jabuku, postao bi bogat, ali bi morao kroz devet zatvorenih vrata bježati i za sobom zaključavati da ga ne ulovi kralj zmijski (Marks 1998: 100).

Zmija koja čuva blago i čeka da joj netko dođe čest je motiv ovakvih priča. Onaj tko ju poljubi i tako spasi, bit će sretan.

Blago ilirske kraljice

U Velinu Selu kod Čelića (Tuzla) kazuje se kako je na mjestu gdje je nekada bila crkva, pa se i zove Crkvište, bilo zakopano veliko blago. Druga predaja govori kako je blago bilo prosuto iz zaprežnih kola koja su prolazila pokraj mezarja. Neki tvrde da je blago bilo otkopano, ali je uskoro zavladala neka teška bolest od koje su umirali svi oni koji su ga vidjeli pa su ga odlučili ponovno zakopati, ali nitko ne zna gdje.

Postoje i brojne predaje o zakopanom blagu vezane uz razne povijesne osobe poput Teute, Frankopana, Bele IV., Dioklecijana… Tako se u predajama zabilježenima u okolici Sinja govori o kralju Dioklecijanu kojega su poslije smrti sa svim blagom pokopali negdje između Solina i Kaštela. Svi vojnici i stražari koji su bili prisutni pogrebu su ubijeni da se ne bi saznalo gdje je pokopan i dan-danas se traži taj grob (Bošković-Stulli 1968: 382–383).

Po narodnoj predaji crkvu na Vlaci kod Rivina napravila je kraljica Vida koja je živjela na gradu iznad kanjona rijeke Radimlje i svakoga proljeća okupljala narod ispred crkve donoseći

važne odluke. Iako je izvana crkva izgledala skromno, njezina unutrašnjost blistala je raskošju raznoga blaga. Dolaskom Turaka crkva je srušena, ali blago je sačuvano. Predaja kaže da je župnik uspio blago sakriti u veliki kazan i zakopati duboko u zemlju. Na mjestu zakopanoga kazana viri ručka koja izgledom podsjeća na žilu. Prema predaji, jednoga dana tuda će proći djevojka i zapeti nogom što će biti znak da se na tom mjestu nalazi kazan sa zakopanim blagom (Dragić 2007/2008: 284).
Postoje i mnoge predaje vezane za blago ilirske kraljice Teute. One govore kako je ono sakriveno iznad Morinja, u Lipskoj pećini na čijim stijenama i danas stoje crteži stari nekoliko milenija: jeleni, lovci u trku i lađe s razapetim jedrima. Prema nekim predajama, Rimljani su u Risnu našli mrtvo tijelo kraljice Teute, ali nisu našli njezina sina Pinesa niti pet galija s blagom. Narodno vjerovanje kaže da je Pines blago sakrio i ostavio poruku ispisanu „čudnim znacima”. Narod vjeruje da će blago nekada moćne kraljevine pripasti onomu koji razriješi Pinesov rebus. Mnogi su ga uzaludno pokušavali razriješiti. Pines se želio osvetiti onima koji su žudjeli za blagom te je tako postavio težak zadatak da ga mogu razriješiti samo bogovi. Kako bogovi nisu zainteresirani za zemaljske blagodati, sve do danas blago nije pronađeno. Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu, a nad njim stoljećima bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na kojoj su petora vrata (Dragić 2007/2008: 282–283).

Zanimljive i poučne priče

Iznad crkve svetoga Petra u Kočerinu prema predaji se nalazi gomila puna novaca. Neka je djevojka tu čuvala ovce. I dok je sjedila i prela, ugledala je kako iz gomile izlazi miš i nosi dukate u zubima i stavlja ih na sunce da se suše. Kada je od miša pokušala uzeti dukate, ruka joj je ostala zgrčena. Njezina je obitelj u blizini te gomile napravila pojatu, a ujutro su ljudi nalazili u njoj obješena goveda i ovce. Pojatu su zapalili (Palavestra 1969/70: 355).

Da bogatstvo i pohlepa mogu dovesti u sumnju i prijateljstvo govori i predaja kako je jednom čovjeku iznenada prišao nepoznat starac sa šeširom na glavi i kevom u ruci. Rekao mu je da nađe vjernoga druga i da s njim podijeli skriveno blago, a on će im reći gdje je blago zakopano. Kako on nije mogao naći ni jednoga prijatelja kojemu toliko vjeruje da bi s njim podijelio blago, nije ni doznao gdje je zakopano.

Na gradini u Podhumu (Livno) gore pare uoči Blagovisti. Neki Čifut kopao da nađe blago, ali našao samo ugljen.

Ponekada su se i u snu znali javljati glasovi koji su govorili ljudima kako će i gdje pronaći blago. O tomu svjedoči i predaja o jednomu čovjeku koji je sanjao da će pronaći blago ispod kamene ploče u svom vrtu. Pomicao ju je, kopao, ali uzalud. I brojne su prevrnute kamene ploče koje su ljudi otvarali u želji da nađu blago svjedoče o tomu.

Na krajoliku velebitskoga Podgorja ističe se Strogir, masivna stijena koja izbija gotovo okomito iz velebitskoga krša i tako stvara impresivan prizor. Uz Strogir se vežu predaje da su gore viške ili da navrh njega vile kolo igraju, da se na njega nitko ne može popeti i, kako su pričali stari ljudi i babe, da bi se obogatio onaj tko bi se popeo na vrh, tj. ako se ne'ko popne, naći će gore zlato (Dronjić 2008: 251–252).

U pričama o skrivenom blagu se miješaju sjećanja, praznovjerja, neimaština i želja pojedinca za iznenadnim bogaćenjem. Blago je obično smješteno uz neke stare zidine, ruševine i uz stara napuštena groblja, a pričanja o njima su bogata, zanimljiva i poučna.

Izvor:
Svjetlo riječi